Protojerej Piotr Pavlenko upravo je završio molitvu nad tijelom jednog od poginulih mještana Hostomela kad su upali na vrata crkve i rekli mu da je njegov prijatelj Jurij mrtav, prenosi Slobodna Dalmacija.
Riječ je o gradonačelniku Hostomela Juriju Prilipku. On je raznosio hranu i lijekove civilima koji su ostali zarobljeni u borbama nakon što se njihov humanitarni konvoj našao na udaru ruskih snajperista skrivenih u višekatnici. Rusi su likvidirali Jurija i njegovog vozača Ivana, a njihova trupla nisu pokopali niti ih ostavili na miru. Spustili su se iz svog snajperskog gnijezda i leševe opasali eksplozivom, nadajući se da će u zrak odletjeti i oni koji dođu po njih.
Nakon što su se Rusi povukli i Ukrajinci ušli na to područje, svećenik je novinarima The Timesa jučer potanko ispričao ovu užasnu priču objašnjavajući im, kako je, nakon što je saznao tragičnu vijest, krenuo iz crkve s mrtvačkim kolicima i bijelom plahtom do mjesta gdje su dvojica muškaraca stradala.
“Vidio sam teško oštećenu višekatnicu i ruske snajperiste na prozoru. Mahnuo sam bijelom plahtom i rekao da želim razgovarati sa zapovjednikom. Ponavljao sam da samo želim uzeti tijela mrtvih i da mi to moraju dopustiti – kazao je Piotr Pavlenko.
Dok je polako obilazio trupla na cesti, udaljen od njih tek koji metar, jedna od ruskih vojnika je viknuo: “Stoj!“.
Vojnik je bio očito posramljen jer je znao da će svećenik ako dodirne tijelo ubijenoga - odletjeti u zrak. Tad se Pavlenko odmaknuo i skrio iza zida, a vojnik krenuo otkopčavati jaknu ubijenog gradonačelnika Jurija Prilipka i rastavljati eksploziv.
"Tek kad je završio, dopušteno mi je da uzmem tijelo. Kad sam krenuo uzeti i truplo njegovog vozača Ivana, rekli su mi: „Moraš doći sutra, ne možemo odmah demontirati eksploziv“, kazao je svećenik.
Nakon dva dana, kada su se borbe stišale Pavlenko se vratio po drugog ubijenog. Vojnici su tada već otišli.
“Nismo znali je li Ivanovo tijelo čisto, odnosno jesu li uklonili eksploziv ili nisu. Tada smo uzeli jako dugo uže, možda 15 metara dugo i vezali ga oko njegovih nogu. Svi smo to povukli i ništa se nije dogodilo. Tek tada smo se približili i uspjeli ga odvesti - posvjedočio je svećenik.
U Kijevskom predgrađu, gradu Irpinu iz kojeg su Rusi pobjegli prije pet dana također su pronađena minirana tijela ubijenih Ukrajinaca. Stoga su i ukrajinske vlasti stalno apelirale da nitko ne dira trupla koja su jezivo ležala po ulicama Buče kao razbijene dječje igračke, bojeći se da su minirana.
Kad je preuzeo tijela ubijenih, svećenik je želio muškarce dostojno sahraniti. No, nije mogao čekati njihove obitelji, braću i sestre koji su pobjegli na početku ruske invazije, niti je mogao nabaviti mrtvačke sanduke, pa je muškarce umotao u tkaninu i bez lijesa sahranio pokraj crkve.
“Kada rat završi, izvadit ćemo njihova tijela, oprati ih i prirediti im oproštaj s punim počastima. Učinit ćemo to onog dana kada Ukrajina pobijedi u ratu, naveo je.
Zlodjela u Buči šokirala su svijet, ali možda su samo vrh ledenog brijega, ponovio je Aleksandar Jurčenko, ukrajinski zastupnik koji je jučer u Hostomelu pomagao civilnoj zaštiti raskrčiti ruševine i vojne olupine nakon tjedana teških borbi.
- Buča nije toliko oštećena kao Hostomel, ali su počinjeni strašni zločini nad civilima. Sada otkrivamo da je to slučaj s puno mjesta koja su Rusi okupirali. Tamo gdje su borbe bile intenzivne, poput Hostomela, vjerojatno je više ljudi poginulo, ali ne i u okupiranim mjestima poput Buče, tamo su žene su silovane, djeca upucana, tijela ljudi pregažena, ispričao je zastupnik.