Zadnja dva dana talijanske predizborne kampanje donijela su pregršt skandala. U borbi da se u zadnji čas privuku glasovi, pojedini sudionici političke borbe prestali su se kontrolirati, uključujući i neke iz inozemstva.
Najgore je zabrazdio, ili je najsmioniji bio, neuništivi Silvio Berlusconi. Sudjelujući u emisiji Porta a porta (to je povijesni talk show koji na Raiju1 vodi Bruno Vespa) Berlusconi je ovako izložio svoje viđenje stanja u Ukrajini:
"Putin je upao u zaista tešku i dramatičnu situaciju. Kažem da je upao jer je u Moskvu došla delegacija dviju proruskih republika iz Donbasa i ondje razgovarala sa svima: s radiom, s tiskom, s televizijama, s partijskim ljudima, s ministrima iz partije, a onda su došli k njemu u delegaciji i ondje su mu rekli: ‘Zelenskij je pojačao napade svojih snaga protiv naših snaga na našim granicama. Došli smo već do 16.000 mrtvih. Brani nas, jer ako nas ne obraniš ti, ne znamo kamo ćemo.‘ Putina su natjerali, i rusko stanovništvo, i njegova partija, i njegovi ministri, da izmisli tu specijalnu operaciju, kako ju je nazvao na početku, da njegove trupe uđu i u tjedan dana dostignu Kyjiv, zamijene vladom respektabilnih ljudi Zelenskijevu vladu, te da se za još jedan tjedan vrate. Umjesto toga naišli su na nepredviđen i nepredvidiv otpor ukrajinskih trupa, koje je zatim Zapad opskrbio svakovrsnim oružjima. Pa sada rat traje već više od 200 dana, svaki dan je sve više mrtvih. Stanje u Ukrajini je veoma teško držati pod kontrolom pa i zato jer ne razumijem zašto su se ruske trupe rasprostrle po Ukrajini, a trebale su se, po mom mišljenju, koncentrirati na Kyjiv."
Naravno da su Berlusconijeve riječi izazvale rusvaj. Tajnik Demokratske stranke Enrico Letta interpretira da Berlusconi ozakonjuje Putina – svoga, uostalom, dugogodišnjega kućnog prijatelja. Sama formulacija da je Zelenskijevu vladu trebalo zamijeniti vladom respektabilnih ljudi ima trostruki aspekt: prvo, da ustavnu vladu u Kyjivu čine protuhe, drugo da ih je zato trebalo zamijeniti i, treće, da je u takvu svrhu, ako ti se ne sviđaju članovi vlade u susjednoj državi, u redu upasti tenkovima i zamijeniti ih.
"Prepričavao sam što su drugi rekli, ja sam stalno protivan agresiji na Ukrajinu", pravdao se kasnije Berlusconi. I tvrdio da je ta rečenica, pojednostavljena, istrgnuta iz konteksta.
Federico Mollicone, zastupnik iz redova Braće Italije, zadužen za kulturu u toj stranci, iznenadio je mnoge tvrdnjom – u intervjuu televiziji susjedne države San Marino – da homoseksualni parovi u Italiji nisu zakoniti. Zasad jesu, naime, ali kako to shvatiti nego kao najavu da će njegova stranka, kad dođe na vlast, progoniti homoseksualne i nijekati zakonitost njihovih životnih zajednica?
Ipak, najgori potez, ili gaf, učinila je Ursula von der Leyen, predsjednica Evropskog povjerenstva iz redova Evropske pučke stranke (u kojoj su i Berlusconi i Plenković, na primjer). Govoreći u Princetonu i upitana o predstojećim izborima u Italiji, von der Leyen je rekla: "Vidjet ćemo ishod. Imali smo i izbore u Švedskoj. Moj je pristup da ćemo raditi zajedno bilo s kojom demokratskom vladom." Zatim je objasnila da u Evropskoj uniji nije dovoljno reći: "hoću, hoću, hoću", jer odluke treba usuglasiti i ovise i od ostalih 26 država članica. Pa je dodala: "vidjet ćemo. Ako stvari krenu u tegobnu smjeru – već sam govorila o Madžarskoj i Poljskoj – imamo instrumente. Ako idu u ispravnom smjeru, onda odgovorne vlade uvijek mogu igrati važnu ulogu."
Reći dva dana prije izbora u Italiji, ili u pogledu ičijih izbora, da Unija ima instrumente ako stvari krenu "u tegobnu smjeru", evidentno je upozorenje biračima da paze kako biraju, pogotovu u državama koje imaju veliku financijsku pomoć Unije.
Nije sretna ni praksa da šefovi partija iz stranih zemalja dolaze pomagati sestrinskim strankama u predizbornim kampanjama. Osobitu težinu ima kada je strani šef istodobno i strani vladin poglavar. Angela Merkel je to činila često, sada je u Italiju došao i Olaf Scholz pomoći Demokratskoj stranci. Giorgia Meloni, najizglednija kandidatkinja za buduću premijerku, otišla je u Španjolsku podržavati Vox s krajnje desnim parolama. I tako dalje.
Odluka Ursule von der Leyen da u Princetonu priprijeti talijanskim biračima nije sretna. Njezina procjena da i prije izbora i prije vladina programa poveže Italiju s Poljskom i Madžarskom jamačno nije korektna. Predsjednica Evropskog povjerenstva nije samostalan politički komentator, red bi bio da iznosi usuglašena gledišta Unije. Objektivno je pomogla Desnom centru, jer je Matteo Salvini, vođa Lige, zahtijevao da se von der Leyen ispriča ili odstupi, a Giorgia Meloni je za njene riječi optužila "talijansku ljevicu koja ide okolo pljuvati po Italiji".
Nivo diskursa je degutantan. A ovo su samo neki primjeri.