Ovo je najveća kocka nekog američkog predsjednika u zadnjih 20 godina

U subotu ujutro američka i izraelska vojska pokrenule su napade na Iran, a udari su zabilježeni u najmanje pet gradova diljem zemlje. Režim u Teheranu rekao je da će odmah uzvratiti, a nekoliko sati kasnije iranski projektili (moguće i dronovi) lansirani su prema Izraelu i prema američkim bazama na Bliskom istoku. Kako se čini, neki od njih pogodili su svoj cilj.

Kao opravdanje za ovu akciju, Donald Trump je naveo da je Teheran odbio postići dogovor oko svojeg nuklearnog programa.

- Više puta smo im nudili dogovor, oni su odbili svaku priliku da se odreknu svojih nuklearnih ambicija. Nećemo dopustiti da Iran ikad stekne nuklearno oružje, zbog čega SAD provodi veliku vojnu operaciju, rekao je Trump, koji je dodao i da će Amerika uništiti iranski raketni potencijal, kao i njihovu mornaricu. Valja podsjetiti da je Trump u lipnju prošle godine tvrdio da je iranski nuklearni program već "razoren", nakon američkog bombardiranja u akciji "Ponoćni čekić". Je li tada pretjerivao ili svjesno lagao, jesu li Iranci tako brzo obnovili svoj potencijal, ili je cilj nešto kompliciraniji, tko bi znao. Moguće su i sve tri stvari istvoremeno.

Iran u groznoj poziciji

Ono što je sigurno jest da je predsjednik, koji je između ostalog obećao da neće pokretati nove ratove te se silno trsio dobiti Nobela za mir, SAD uvukao u sukob čiji ishod u ovom trenutku nije sto posto siguran. Da, režim u Iranu je naizgled u goroj poziciji nego što je bio ikad ranije. U izraelsko-američkim napadima prošle godine njihovo je vodstvo praktički dekapitirano (ali i vrlo brzo zamijenjeno novim ljudima, budući da je sustav posložen tako da predviđa napade na najviše figure), protuzračna obrana znatno je narušena, ni zračne snage nisu u sjajnom stanju, a u uzvratnim napadima na Izrael potrošen je i jedan nemali dio raketnog arsenala kojim Iran raspolaže (Izrael tvrdi oko 600 balističkih projektila).

Tektonska 1979. godina

Drugi faktor iranske slabosti je unutarnji - početkom godine zemlju su potresli ogromni prosvjedi, među najvećima od uspostave Islamske Republike 1979. godine. Motivacija za nerede bila je sve gora ekonomska situacija u zemlji, a režim je na njih nakon više od tjedan dana brutalno odgovorio, ubojstvom više tisuća prosvjednika - točan broj nije poznat, jednim dijelom i zbog činjenice da je vlast praktički ugasila internet u zemlji.

Treći faktor je iznimno loša ekonomska situacija u zemlji koja se bori s visokom inflacijom, nestašicom vode i gušećim sankcijama zapadnih zemalja. Pritom iranski nominalni saveznici (Rusija, Kina i ostatak BRICS ekipe) nisu pokazali neku preveliku želju da priteknu u pomoć, osim povremenom prodajom oružja i kupnjom nafte.

Što može Iran?

No, usprkos svemu tome Iran i dalje ima nezanemariv potencijal da zagorča život Izraelu, SAD-u, akterima u regiji, ali i ostatku svijeta. Teheran na raspolaganju i dalje ima između 1000 i 3000 balističkih projektila (većina procjena kreće se oko 1500-2000) koje se može presretati samo dijelom PZO sustava kojima raspolažu Izrael i SAD (Patriot, THAAD, Arrow 3, SM-3 projektili američkih razarača...), a čija je zaliha presretača također vrlo ograničena. Primjera radi, samo je u 2025. SAD navodno potrošio četvrtinu svojih presretača za sustav THAAD, a i broj SM-3 projektila za klasu Arleigh Burke brzo se topi.

Osim toga, Iran na raspolaganju ima i određeni dio krstarećih projektila (koji su manja prijetnja, uz možda iznimku hipersoničnih projektila ako takve uopće imaju) i vjerojatno desetke tisuća bespilotnih letjelica koje bi mogle napraviti problem protuzračnoj obrani svojom brojnošću.

Ovo je najgori rat na svijetu

Konačno, Iran na izboru ima četiri tipa meta: Izrael (već ga gađaju), američke baze na Bliskom istoku (već ih gađaju), zatvaranje Hormuza (što bi ograničilo globalni tijek nafte) ili izravan napad na naftna postrojenja na Bliskom istoku. Sjetimo se da su hutisti s nekoliko dronova svojedobno napravili ogromnu štetu na postrojenju saudijskog državnog naftnog diva Saudi Aramca, zbog čega se mnogi boje da bi i rafinerije mogle postati meta. A više uspješnih udara na njih moglo bi izazvati poremećaje u opskrbi naftom, što mnoge brine.

Trumpova kocka

Ukratko, Amerikanci i Izraelci će ovo htjeti završiti čim ranije, čim efikasnije i s čim manje štete po sebe, svoje interese i interese svojih saveznika u regiji. Prema onome što je rekao Trump, očito smjera i na promjenu režima u Teheranu, iako s njim čovjek zapravo nikad ne zna koje su mu prave namjere. Ako nakon nekoliko dana ili par tjedana Teheran neće pokazivati znakove posustajanja ili spremnosti za ozbiljne pregovore, SAD i Izrael mogli bi se naći i u neugodnoj situaciji koja bi potencijalno zahtijevala vojsku na teritoriju Irana: a to Washington gotovo sigurno ne želi, a Izrael za takvo što nema dovoljno resursa.

- Ovo je najveća kocka nekog američkog predsjednika u vanjskoj politici još otkako je George W. Bush pokrenuo invaziju na Irak 2003. godine, zaključila je Deborah Haynes, urednica Sky Newsa za obranu i sigurnost. Kad uzmemo u obzir sve ranije navedeno, teško se ne složiti s tim zaključkom.