Svi relevantni poslovni mediji zabilježili su ovih dana informaciju da su prinosi na američke 10-godišnje obveznice premašili 5 posto, ali su samo rijetki pokušali objasniti koliko je doista velik problem nastao prelaskom te "simbolične granice". Svi se zadržavaju na poruci kako se u relativno kratkom razdoblju dogodio vrlo visok rast troškova zaduživanja, uz napomenu kako trend nije posljedica samo zaoštravanja monetarne politike centralnih banaka, nego i promjene u ponašanju investitora, koji su vremenom kao prevladavajući narativ prihvatili tezu da će doba viših prinosa/kamata trajati neko duže vrijeme.
A ima čak i onih, poput milijardera Billa Ackmana, koji procjenjuju da je prelazak razine od 5 posto trenutak kad će doći do preokreta trenda, pa već najavljuje promjenu trgovinskih strategija. Oni najvažniji u ovoj priči - političari koji donose odluke - i dalje se ponašaju kao da nema neke naročite promjene u stanju javnih financija pa Joe Biden s lakoćom traži dodatnih 106 milijardi dolara za ratnu potporu Ukrajini i Izraelu, kao da se radi o iznosu koji američki porezni obveznici mogu podnijeti bez napora.
Međutim, pretežito se podcjenjuje dinamika kretanja ukupne razine američkih dugova, kao i činjenica da je bilanca Federalnih rezervi od 2007. nakrcana državnih obveznicama koje su kupovane kad su prinosi bili daleko niži. Te promjene su dramatične te rast prinosa na 5 posto stoga ima puno dramatičnije značenje od percipiranog. U 2007. godini, kad su zadnji put prinosi bili na razini 5 posto ili viši, ukupni javni dug Sjedinjenih Država iznosio je 8,8 bilijuna dolara, što znači da je dizanje za 100 baznih poena donosilo 88 milijardi dolara kroz godišnje plaćanje dugova. No sad je javni dug Amerike nabujao na 33,5 bilijuna dolara, što znači da Amerikancima uz rast od 100 baznih poena treba 4 puta više za financiranje javnog duga ili 335 milijardi.
Manevarski prostor američkih javnih financija drastično je smanjen, ali to nije sve - većina zaboravlja na drugi dio problema. Stvoren je golemi disbalans između cijene postojećih javnih dugova pospremljenih u bilancu Feda i aktualne cijene financiranja na tržištu; govorimo godišnje o 800 milijardi dolara.
Krajem kolovoza je, naime, prosječan prinos na američke javne dugove iznosio 2,92 posto i to zbog toga što je Fed godinama vodio poticajnu monetarnu politiku te kupovao ogromne iznose američkih obveznica, kako bi relaksirao prinose. U jednom trenutku američki Treasury je tako na 10-godišnju obveznicu uživao u prinosima od samo 0,50 posto (sredina 2020.). No ako je sad cijela krivulja prinosa iznad 5 posto, to znači da će sav taj ogromni jeftini dug koji Fed drži u bilanci pretežito do dospijeća trebati zamijeniti novim dugom, uz više prinose. Ako je prosječni prinos duga u bilanci Feda 2,92 posto, a trenutačno je tržište na 5,22, eto Amerike, najednom stoji na novoj financijskoj rupi od 800 milijardi dolara.