Prvi put u 240 godina demokracije u Americi, žena je izborila predsjedničku nominaciju jedne od velikih političkih stranaka. Ovaj utorak, u dan točno osam godina nakon što je u prvom pokušaju teška srca priznala poraz od tadašnjeg senatora Baracka Obame, Hillary Clinton proglasila je pobjedu u utrci za demokratsku nominaciju. Uvjerljivo osvojivši Kaliforniju, skupila je većinu delegata u svih 50 država - ima ih 2203, gotovo četiri stotine više od Bernieja Sandersa. Već otprije ima i oko šesto superdelegata - demokratskih zastupnika, senatora i stranačkih dužnosnika. Sanders ih ima pedesetak.
“Stakleni strop” politički je termin u engleskom jeziku kojim se označava nevidljiva, ali i neprobojna granica do koje žene mogu doći u karijeri. Predsjedništvo jedine velesile, pa čak i nominacija za tu dužnost, dosad je bila s gornje strane tog plafona. Poražena od Obame 2008. godine, Hillary Clinton je najavila nastavak borbe za rušenje te barijere. “Stakleni strop ovaj put nije srušen, ali je u njemu vidljivo 18 milijuna pukotina”, rekla je tada, referirajući se na broj glasova koje je dobila u utrci protiv Obame. Ovaj put skupila je 16 milijuna glasova, četiri milijuna više od Sandersa. Kad je u utorak izišla na pozornicu stožera u Brooklynu, pobjednički je podigla ruke u zrak i pokazala na stvarni stakleni strop dvorane. Ponovila je prvi korak na putu koji je njezin suprug Bill Clinton prošao prije 24 godine. Ima dobre izglede da se ponovno useli u Bijelu kuću, ovaj put ne kao prva dama, nego kao prva predsjednica Sjedinjenih Država, ali prvo treba pobijediti Donalda Trumpa.
Obamina podrška
No, zbog političke tvrdoglavosti Bernieja Sandersa, njena pobjeda još ne znači i konsolidaciju Demokratske stranke, unatoč činjenici da je Obama u četvrtak javno podržao Clinton. “Mislim da nikad nije postojao kandidat toliko kvalificiran za ovaj posao kao što je to Hillary”, rekao je Obama. No, nošen entuzijazmom pristaša, Sanders odbija prihvatiti poraz. “Borba se nastavlja”, prkosno je objavio dok je Clinton slavila pobjedu. Na posljednjim predizborima, koji ne mogu promijeniti ishod, Sanders je najavio žestoku bitku za Washington idućeg utorka. Poraz, kaže, neće priznati ni tad, nego će se “boriti za svaki glas” na konvenciji u Philadelphiji u srpnju.
Relativni uspjeh koji je ostvario, Sandersu je dao krila do te mjere da već dugo ignorira stvarnost. Pobornike svoje socijalističke platforme i dalje potiče na nerealna očekivanja, stvarajući privid da je pobjeda još moguća, iako je utrku izgubio. Clinton se prema njemu odnosi u rukavicama, jer joj trebaju njegovi birači, većinom mladi ljudi koje je kupio obećanjem o reformi studentskih kredita. Pitanje je, međutim, hoće li, kad prizna poraz, Sanders više imati utjecaja na birače koje je fanatizirao. “Bernie or bust” - Bernie ili propast - slogan je kojim se vode mnogi od njih: ako kandidat ne bude Sanders, ne žele glasati ni za koga drugog. Sandersovi glasači mogli bi okrenuti leđa Hillary, čak i ako ih on pozove da glasaju za nju u studenom: Sandersa vole jer se žesti na establišment i obećava “političku revoluciju”. Hillary Clinton njima je utjelovljenje establišmenta.
To je jedna od brojnih kontradikcija koje prate neočekivani politički uzlet Bernieja Sandersa. Sanderisti, najgorljiviji pobornici, doživljavaju ga kao autsajdera, iako se na nacionalnu pozornicu popeo 1991., dvije godine prije Hillary Clinton. Deklarira se kao socijalist, što jest neobično za američku politiku, ali je jednako dio političke kaste kao i svaki drugi političar koji je u Kongresu proveo četvrt stoljeća. Vidi se to u priči oko superdelegata. Kad je shvatio da pobjeđuje samo na sjeveru, u državama s bijelim biračima, dok Clinton osvaja one s latinoameričkim i crnim biračima, pokušao je nadoknaditi zaostatak tako što je krenuo u bitku protiv modela izbora. Superdelegate je proglasio nedemokratskim elementom, iako je 2008. i sam bio superdelegat koji je prevagnuo u korist Obame. Zatražio je da oni ne glasaju po svojim preferencijama, nego da prate rezultate iz svojih država. Inicijativa za promjenu modela usred utrke nije prošla, a Sanders je ušao u rat s predsjednicom Demokratske konvencije Debbie Wasserman Schultz. Sukob je eskalirao do te mjere da je predsjednik Obama prekršio načelo neuplitanja u izbore i javno uzeo Wasserman Schultz u obranu. No, priči ni tu nije kraj. Kad je shvatio da ne može pobijediti bez njih, Sanders je okrenuo ploču i sve karte stavio upravo na superdelegate. Apelirao je da, suprotno volji većine birača, na konvenciji glasaju za njega jer ankete pokazuju da protiv Trumpa on prolazi bolje od Clinton.
Bez osigurača
Superdelegati možda i nisu najdemokratskiji element u procesu, nego su alat balansiranja između volje birača i interesa stranke. Na američkim predizborima pravo glasa nemaju samo članovi stranke, kako je slučaj u Europi. Ovdje glasati mogu svi građani koji se registriraju kao demokratski birači, a u nekim državama čak i oni koji se registriraju kao nezavisni. Što se može dogoditi kad osigurača nema, pokazalo se u izborima za kandidata Republikanske stranke, koja nema superdelegate. Da ih je imala, Donald Trump ne bi bio pobijedio.
Clinton ima ogromnu podršku superdelegata, što nije čudno jer je supruga bivšeg vođe demokrata, osam godina bila je senatorica, već se jednom borila za nominaciju, a u Obaminoj administraciji bila je državna tajnica, druga najvažnija osoba. Sanders se u stranku upisao prošlog ljeta.
No, to ne znači da Sanders nije postavio nova politička očekivanja od Demokratske stranke. Njegova socijalistička agenda u mnogim je elementima idealistična i udaljena od realnosti, ali će neke njezine sastavnice sigurno postati dio Clintoničine platforme. Upravo to, želja da u što većoj mjeri utječe na program, razlog je Sandersova ustrajanja u nepriznavanju poraza sve do konvencije.
Udar na zdravstvo
Procjena da mu za to treba bitka na konvenciji dokaz je, s druge strane, da Sanders u ovih desetak mjeseci nije uspio Clinton odvući onoliko lijevo koliko je htio. Istina, ona je prihvatila neke njegove ideje, preuzela je obećanje o reformi modela studentskih kredita, naglašavala borbu protiv nejednakosti prihoda i osnažila ranije planove o oporezivanju najbogatijih. Međutim, Hillary Clinton ne obećava “političku revoluciju” niti ima mnogo doticaja sa Sandersovim socijalizmom. Pritom je i mnogo pragmatičnija od senatora iz Vermonta.
Razlika se dobro vidi u odnosu prema reformi zdravstvenog osiguranja. Uvođenje Obamacarea najdalekosežnija je transformacija bilo kojeg segmenta američkog sustava koju je postigao prvi crni predsjednik. Mnogi je proglašavaju najvažnijom reformom još od vremena predsjednika Franklina Roosevelta. No, taj posao nije završen, barem ako se pita demokrate (republikanci bi Obamacare ukinuli). I dok Hillary Clinton najavljuje da će reformu postupno produbiti, gradeći na Obaminim osnovama, Sanders obećava da bi smjesta uveo opće zdravstveno osiguranje, što bi značilo odbacivanje Obamacarea. Iako je to nemoguće provesti s republikanskom većinom u Kongresu, već je i sama Sandersova najava potaknula Obamu da signalizira zabrinutost idejom koja dovodi u pitanje najvažniji dio njegove ostavštine. Sanders nije ponudio objašnjenje kako bi “revolucionarizirao” zdravstveno osiguranje, a brojke koje je dao kao potkrepu ne odgovaraju stvarnosti.
Neukrotivi Trump
Pitanje je zato u kojoj mjeri će Clinton, kao pobjednica predizbora, pristati na Sandersove pokušaje da dijelove svog političkog programa, koji nije dobio većinu, uvrsti u njen program. Ona će pritom sigurno biti u napasti da - umjesto ulijevo - skrene prema centru. Ako procijeni da dio fanatiziranih “Bernie or bust” birača ionako neće osvojiti, Hillary možda veću biračku bazu prepozna u desnom centru, među republikancima koji ne žele glasati za Trumpa. Nakon početne nevoljke konsolidacije republikanaca oko Trumpa, on posljednjih tjedana ponovno izaziva sablazan rasističkim komentarima na račun suca koji vodi slučaj Trump Universityja, mutnog projekta koji je, prema tvrdnjama tužitelja, služio izvlačenju novca od naivnih polaznika “sveučilišta”. Trump je izjavio da Gonzalo Curiel ne može voditi slučaj jer je “Meksikanac”, a Trumpu ne mogu suditi “Meksikanci” jer će on sagraditi zid prema Meksiku. Curiel je inače Amerikanac, rođen u Indiani, proslavio se u borbi upravo protiv meksičkih narkokartela, od k ojih bi Trump branio Ameriku zidom. Osuda republikanskog vodstva išla je do te granice da je čak i bivši predsjednik Kongresa Newt Gingrich, žestoki “trumpovac” i mogući kandidat za potpredsjednika, izjavio da su Trumpovi komentari “neoprostivi”. U idućih pet mjeseci, svi su izgledi, neukrotivi Trump dodatno će oslabiti svoje izglede za izbor. Tu Clinton posebno računa na glasove republikanskih žena, jer ne prođe gotovo tjedan a da Trump ne izgovori neki seksistički komentar.
Političku poziciju s kojom kreće na Bijelu kuću, Hillary Clinton neće signalizirati samo platformom s konvencije u Philadelphiji, nego i kandidatom za potpredsjednika - ili kandidatkinjom za potpredsjednicu - koju izabere. Izgledi da to bude Sanders bili su slabi čak i prije ovog tjedna, a njegovo odbijanje priznavanja poraza samo ih je umanjilo. Međutim, Clinton može zadovoljiti Sandersove birače odabirom Elizabeth Warren, senatorice iz Massachusettsa. Bivša profesorica prava na Harvardu miljenica je lijevih birača, bliskih danas već ugaslom pokretu Occupy Wall Street. Prošlog ljeta očekivalo se da se Warren kandidira protiv Clinton, ali to se na kraju ipak nije dogodilo. Warren je jedina senatorica iz redova demokrata koja nije podržala Clinton (ni Sandersa). Prema šturim vijestima iz stožera, čini se da Clinton pokušava ispitati je li Warren zainteresirana za nominaciju te kako Warren zasad šalje signale da nije. Doduše, čini se da ni Clinton nije načistu oko toga želi li odabrati ženu. Od 57 predsjedničkih izbora koji su se održali od 1788. do 2012., na listiću su dosad bile samo dvije žene - Geraldine Ferraro bila je demokratska kandidatkinja za potpredsjednicu 1984., a Sarah Palin republikanska 2008. Obje neuspješno. Jesu li prvi izbori na kojima će žena biti kandidatkinja za predsjedničko mjesto ujedno i dobra prilika da se na listiću prvi put nađu dvije žene - o tome će Clinton dobro razmisliti. No, povijest govori da je takvo što moguće, jer je upravo Bill Clinton za svog potpredsjednika 1992. odabrao Ala Gorea, iako su mnogi savjetovali da nije mudro kandidirati dvojicu tada mladih i neiskusnih političara.
‘Prvi gospodin’
Drugi razlog, koji bi sama Warren mogla uzeti u obzir ako bude odlučivala o ponudi, jest činjenica da je Hillary Clinton supruga i životna politička partnerica Billa Clintona. Mogućnost da prvi put u povijesti u Bijeloj kući kao “prvi gospodin” bude jedan bivši predsjednik, i to iskusni i popularni Clinton, sigurno će utjecati na način donošenja odluka i vladanja Hillary Clinton, bude li izabrana. Utjecat će i na položaj potpredsjednika ili potpredsjednice. Iako Bill Clinton prema zakonu o sprečavanju nepotizma ne bi smio biti imenovan ni na jednu dužnost, njegova uloga sigurno bi bila ona neformalnog “drugog čovjeka” Hillaryne administracije. Takva kombinacija sigurno bi bila manje frustrirajuća nekome manje autonomnom i ambicioznom od Elizabeth Warren.
Iako s njim neizostavno idu i napadi republikanaca koji podsjećaju na bračnu nevjeru s Monicom Lewinsky i “impeachment” u Zastupničkom domu, Bill Clinton puno je više prednost, nego uteg kampanji svoje supruge. Bivši predsjednik vrlo je popularan, najviše zato što birači u eri oporavka od Velike recesije pamte Clintonove “zlatne devedesete” kad je bilo posla za sve, ekonomija je rasla kao nikad dotad, a država je godinu završavala sa suficitom u proračunu. Ipak, kako su se okolnosti temeljito promijenile, Hillary Clinton distancirala se od dijela političke baštine svoga supruga. U prvom redu, zauzela je skeptičniji stav prema slobodnoj trgovini, jednoj od najvažnijih značajki Clintonove ere. Nije otišla tako daleko da se usprotivi NAFTA-i (Sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini) sklopljenoj u njegovo vrijeme, koju Donald Trump zove “najgorim sporazumom u povijesti”, ali se pod utjecajem Sandersova i Trumpova populizma distancirala od Obamina projekta Transpacifičkog partnerstva (TPP). Iako je kao državna tajnica i sama sudjelovala u njegovu dogovaranju, sad je protiv njega, u nadi da od sebe ne udalji slabo kvalificirane bijele birače iz radničke klase, koji su ljutiti zbog odljeva poslova preko oceana. Ipak, ima i figu u džepu, jer bi TPP mogao biti ratificiran prije nego što ona stupi na dužnost.
Iako je Bill Clinton odličan komunikator - “za razliku od mene, Bill i predsjednik Obama su rođeni političari”, kaže Hillary - nedavno je ušao u neugodan verbalni okršaj s aktivistima pokreta Black Lives Matter (Životi crnaca su važni). Reforma kaznenog zakona iz njegova doba rezultirala je na kraju time da su američki zatvori nerazmjerno prepuni crnih kažnjenika. U razmjeni s prosvjednikom koji mu je to prigovorio, Clinton je objašnjavao da je s druge strane broj žrtava zločina, uglavnom mladih crnaca, pao puno više nego što se povećao broj crnih zatvorenika i da su mnogi “crni životi” spašeni upravo od kriminalaca koji su danas u zatvoru. Prigovor aktivista Black Lives Matter sigurno nije nešto što bi u stožeru Hillary Clinton poželjeli, ali velike opasnosti da se njezin rejting među crnim biračima ugrozi vjerojatno nema. Prvo zato što će Clinton, kao baštinicu svoje političke ostavštine, u kampanji aktivno podržavati predsjednik Obama. Nadalje, velike simpatije birača iz redova manjina ona ima još od 2008., kad je pristaše uvjerila da podrže Obamu, od kojeg je tako gorko izgubila. Na kraju, možda najjači argument crnim i latinoameričkim biračima bit će vjerojatno sam Trump. Mogućnost da predsjednikom postane čovjek koji se nije htio distancirati od javne podrške Ku Klux Klana i koji Latinose naziva silovateljima, bit će velik poticaj mnogima da glasaju za Clinton.
Lijeve zvijezde
Od doba Billa Clintona Demokratska stranka skrenula je ulijevo. Dogodilo se to prvo izborom Baracka Obame - uspješnog predsjednika koji je mnoge na ljevici razočarao praksom, koja je bila puno više u centru od retorike koja joj je prethodila. No, političke zvijezde koje su se rodile u međuvremenu, od Bernieja Sandersa do Elizabeth Warren, uglavnom pripadaju lijevom krilu stranke. Za razliku od općeg trenda rasta populizma, desnog s Trumpom i lijevoga sa Sandersom, Hillary Clinton pripadnica je političkog centra. Ona ne zaziva “revoluciju”, ali su njezini progresivni kredencijali ipak neupitni - Hillary je ikona među latinoameričkim, crnačkim, LGBT i drugim manjinskim biračima. Najvažnije od svega, ona je prva žena koja će biti kandidatkinja za predsjednicu Amerike.