Prije svake utakmice bosanskohercegovačke reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u nogometu, Sarajevo je procvjetalo u osnovnim bojama – i s dvjema različitim zastavama. Jedna je državna zastava iz 1998. godine – plavo i žuto polje podijeljeno dijagonalno, ukrašeno kosim nizom bijelih zvijezda. Druga, pak, kako piše britanski The Guardian, prikazuje zlatne ljiljane na plavom štitu na bijeloj podlozi te ima mnogo dublju povijest, prožetu stoljećima složenih zbivanja. Njezin upečatljiv povratak kao nacionalnog simbola, vidljiv tijekom prvog nastupa Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu nakon 12 godina, nosi i snažnu poruku.
"To je u osnovi jedno veliko ‘odje***e‘", kaže Reuf Bajrović, bivši ministar energetike, rudarstva i industrije, danas potpredsjednik organizacije US-Europe Alliance, atlantske zagovaračke skupine. "U velikoj mjeri riječ je o masovnom odbacivanju međunarodne zajednice i njezinih politika", dodao je.
Snažan povratak ljiljana događa se u trenutku rastuće neizvjesnosti oko budućnosti Bosne i Hercegovine. Sjedinjene Američke Države, povijesni zaštitnik i najbliži saveznik zemlje, postale su nepouzdan partner pod administracijom Donalda Trumpa, koja je praktično promijenila stranu i sada se čini da podupire srpske separatiste posvećene razbijanju Bosne i Hercegovine, kako piše Guardian. Istodobno, osobe povezane s Trumpom istražuju regiju u potrazi za unosnim poslovnim projektima.
U takvim napetim okolnostima nacionalni simboli dobivaju posebno značenje. Plavo-žuta državna zastava, pod kojom reprezentacija nastupa u Sjevernoj Americi, nametnuta je od strane međunarodne zajednice nakon rata u BiH, kada se tri glavne etničke skupine i nekadašnje zaraćene strane – Srbi, Hrvati i Bošnjaci – nisu uspjele dogovoriti oko zajednički prihvatljivih nacionalnih obilježja.
Njezin dizajn, kako se navodi, nosi namjernu bezličnost rješenja nastalog kompromisom brojnih sudionika pa ne izaziva snažnu emocionalnu povezanost. Ipak, gotovo tri desetljeća prihvaćali su je većinski muslimanski Bošnjaci, koji čine najveći dio stanovništva zemlje (pojam Bošnjaci ovdje također uključuje sekularne građane i osobe miješanog podrijetla koje Bosnu i Hercegovinu smatraju svojim primarnim identitetom, napominje autor Julian Borger).
Cijena mira
Zastava nametnuta izvana prihvaćena je zato što je upravo strana intervencija, predvođena Sjedinjenim Državama, zaustavila trogodišnje krvoproliće u ratu u BiH, u kojem je, kako piše Guardian, poginulo oko 100.000 ljudi. Više od 80 posto žrtava bili su Bošnjaci, a mnogi su ubijeni u masovnim zločinima, uključujući genocid u Srebrenici 1995. godine.
Klub bivšeg dinamovca čestitao BiH na pobjedi, ali izbrisali zastavu s ljiljanima!? ‘Sramite se‘
U istom duhu u kojem je prihvaćena nametnuta zastava, Bošnjaci su prihvatili i nastavak međunarodnog nadzora nad državom kroz instituciju visokog predstavnika međunarodne zajednice sa sjedištem u Sarajevu, koji raspolaže širokim političkim ovlastima za intervenciju prema vlastitoj procjeni – a tu je funkciju uvijek obnašao muškarac. To je bio dio cijene mira, iako je Daytonski mirovni sporazum iz 1995. godine, kako piše Borger, potvrdio posljedice etničkog čišćenja koje su provodili bosanski Srbi, ostavljajući polovicu zemlje, Republiku Srpsku, pod srpskom kontrolom.
Više od tri desetljeća kasnije, politički napredak je vrlo ograničen. Republika Srpska i dalje se opire integraciji, a njezin ekstremistički vođa Milorad Dodik, kako piše Guardian, saveznik je Vladimira Putina i otvoreno ne pokazuje kajanje zbog masovnih ubojstava iz 90-ih godina.
Kao simbol nastojanja da se Bosna i Hercegovina izgradi kao integrirana država, službena zastava istodobno predstavlja i ustrajnu nadu i duboko razočaranje. "Ljudi su bili spremni prihvatiti novu zastavu kao cijenu međunarodnog priznanja, ali se nitko s njom nije istinski poistovjetio", objašnjava Ivana Marić, politička analitičarka iz Sarajeva.
Zastava s ljiljanima podsjeća na fleur-de-lis francuske dinastije Bourbon, ali ima jednako duboke korijene u Bosni, povezane s autohtonim bosanskim cvijetom i srednjovjekovnim Bosanskim Kraljevstvom. Odabrana je kao zastava obnovljene Bosne i Hercegovine 1992. godine, kao zajednički povijesni i nesektaški simbol. Međutim, tijekom rata koji je uslijedio nakon proglašenja neovisnosti, povezana je i s otporom koji je pružala pretežno muslimanska Armija Bosne i Hercegovine protiv, kako piše Guardian, agresivnih susjednih država.
Prkos mlađe generacije Bošnjaka
Sve veća popularnost zastave s ljiljanima među Bošnjacima, osobito među mladima, odražava rastuće nezadovoljstvo postojećim stanjem te želju za izražavanjem etničkog identiteta oslobođenog od vanjskih ograničenja. "Bošnjaci su posljednjih 30 godina bili spremni prihvatiti sve što se činilo u ime međunarodne zajednice i mira, ali to često nije davalo rezultate", rekao je Bajrović. "Umjesto toga, međunarodna zajednica uglavnom je pogodovala nacionalističkim Srbima i Hrvatima", dodao je, kako citira Guardian.
Uoči utakmice Bosne i Hercegovine protiv Švicarske, jedan visoki časnik Oružanih snaga BiH ispijao je kavu pokraj jednog od velikih ekrana postavljenih u Sarajevu za praćenje utakmica SP-a i razmišljao o razvoju nacionalnih simbola.
On je, kako navodi Borger, Bošnjak i tijekom rata bio je ranjen braneći Sarajevo, a na uniformi je nosio oznaku s bosanskim ljiljanom. Kasnije je napredovao u redovima moderne, zapadno integrirane državne vojske pod plavo-žutom zastavom. Njegova kći tinejdžerske dobi, međutim, inzistira na tome da na utakmice dolazi ogrnuta zastavom s ljiljanima. "Za nju je to pitanje ponosa na ono što jesmo kao Bošnjaci", rekao je. "To je također i prkos. Ako Srbi i Hrvati mogu isticati svoje etničke simbole, zašto ne bismo mogli i mi? Ova mlađa generacija vjeruje u naciju čak i više nego što smo mi vjerovali", dodao je.
Nogometna reprezentacija BiH sama je po sebi primjer frustracija povezanih s izgradnjom države. U sastavu reprezentacije nalazi se sedam Hrvata, no unatoč tome glavna bosanskohercegovačka hrvatska nacionalistička stranka potiskuje slavlje, pa čak i samo priznanje uspjeha reprezentacije u područjima koja kontrolira, piše Borger. Na nekim mjestima, kako navodi, čak je zabranjeno postavljanje velikih ekrana za zajedničko praćenje utakmica.
Izbornik reprezentacije Sergej Barbarez potječe iz obitelji u kojoj su zastupljeni Srbi, Hrvati i Bošnjaci. No uspio je nagovoriti samo jednog bosanskog Srbina da se priključi reprezentaciji, suočen sa snažnim nacionalističkim pritiscima na mlade igrače da se drže podalje od državne momčadi.
Dodik je, kako se navodi, prošle godine službeno smijenjen s dužnosti, ali i dalje ima velik utjecaj u Republici Srpskoj. Premda njegov vlastiti nećak, zahvaljujući sustavu međunacionalne podjele funkcija, vodi Nogometni savez Bosne i Hercegovine, Dodik je ugušio svaki oblik službene srpske potpore nacionalnoj reprezentaciji. "Ovdje se, nažalost, reprezentacija i Svjetsko prvenstvo službeno ignoriraju. Ljudi gledaju utakmice i prate prvenstvo, ali nema organizirane podrške ni javnih okupljanja navijača", kaže za Guardian Aleksandar Trifunović, neovisni novinar iz Banje Luke, najvećega grada u Republici Srpskoj.
Ispod krutih, gotovo karikaturalnih prikaza etničkog identiteta koji promoviraju nacionalističke stranke, stavovi običnih ljudi ipak su mnogo složeniji. Velik broj ljudi u Sarajevu izašao je na ulice navijati za Hrvatsku, mnogi odjeveni u dresove Bosne i Hercegovine, ne videći u tome nikakvu proturječnost. Nekoliko kilometara dalje, u Istočnom Sarajevu, u Republici Srpskoj, ulice su okićene srpskim trobojnicama, dok se bosanskohercegovačka zastava gotovo nigdje ne može vidjeti.
‘Podjele najviše vesele političare‘
U blizini jednog dječjeg igrališta nalaze se oslikani likovi Ratka Mladića, ratnog zapovjednika vojske bosanskih Srba, koji danas u nizozemskom zatvoru služi doživotnu zatvorsku kaznu za genocid. Ipak, mladići koji vrijeme provode na terasama kafića rekli su da će gledati utakmice Bosne i Hercegovine i da se nadaju njezinim pobjedama. Uostalom, kako je jedan od njih rekao, riječ je o "domaćima".
Slično je i u većinski hrvatskom Kiseljaku, 40 kilometara zapadno od Sarajeva, gdje se zastava ratne etničke tvorevine Herceg-Bosne još uvijek vijori, 33 godine nakon što je potaknula kratak, ali krvav sukob između Bošnjaka i Hrvata u sklopu šireg rata.
U lokalnom baru Movie Café prikazivale su se utakmice Hrvatske, ali ne i Bosne i Hercegovine, zbog straha od "provokacija", prema riječima konobara. No, Stipo, 40-godišnji gost kafića, rekao je da bi većina ljudi ipak navijala za bosanskohercegovačku reprezentaciju u privatnosti vlastitih domova. "Mi smo prije svega Hrvati, ali smo Hrvati iz Bosne", rekao je Stipo.
U obližnjem nargila-baru Anes Hadžić, 28-godišnji pripadnik bošnjačke manjine iz Kiseljaka, kaže da Svjetsko prvenstvo ponekad potakne i neprimjereno ponašanje u gradu, poput isticanja švicarske zastave na jednom lokalnom ugostiteljskom objektu prije prošlotjedne utakmice BiH. "Zato se ljiljan vraća. To je reakcija", rekao je Hadžić.
"Osamdeset posto ljudi ovdje je sasvim normalno. Radimo zajedno, a oni će navijati i za Hrvatsku i za nas kada igramo. Političari su ti koji su najsretniji kada smo podijeljeni jer tada mogu rasprodavati našu zemlju i naše vode. Uostalom, zašto govoriti o nečemu dobrom kada možeš zapaliti požar?", dodao je i zaključio Hadžić za The Guardian.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....