Nakon neuspjeha na predsjedničkim izborima, dugogodišnji crnogorski lider Milo Đukanović mjesto šefa najveće stranke Demokratske partije socijalista (DPS) uoči parlamentarnih izbora prepustio je mladom pravniku, stručnjaku za ustavno pravo, 35-godišnjem Danijelu Živkoviću. Vodstva DPS-a prihvatio se u vrlo delikatnom trenutku, i to niti dva mjeseca prije novih izbora. - Preuzimanje vodstva u DPS-u za mene predstavlja odgovornost i obavezu koja podrazumijeva očuvanje stabilnog rejtinga stranke koja je u najizazovnijim vremenima uspjela usmjeravati procese u Crnoj Gori u skladu s državnim interesom.
DPS je već dvije i pol godine u opoziciji, poslije 30 godina, koliko je bila na vlasti - kaže nam na početku razgovora Danijel Živković. - Naša je stranka pojedinačno najjača na političkoj sceni, s konstantnom podrškom od 35 do 40 posto. Nakon udruženih napora iz inozemstva i s domaćeg terena da se uništi DPS, da se dehumaniza naše rukovodstvo i ponište povijesna dostignuća politike koju smo predvodili, naša je stranka i dalje najjača na političkoj sceni, a jedan od ciljeva nam je to ostati i nakon ovih izbora.
Na čelo stranke ste došli, i nakon odlaska Mila Đukanovića, koliko vas njegov dugogodišnji "pečat" opterećuje, odnosno je li vam to naslijeđe više kamen oko noge nego što vam pomaže?
- ‘Pečat‘ Mila Đukanovića je na svim, slobodno mogu reći, povijesnim postignućima suvremene Crne Gore, kao i na svim pobjedama naše stranke tijekom protekla tri desetljeća. Iz prve rečenice odgovora na vaše pitanje mislim da jasno možete zaključiti da je pečat gospodina Đukanovića najvrednije naslijeđe koje imamo, a nikako kamen oko nogu.
Zahvaljujući Milu Đukanoviću Crna Gora je ne samo povratila nezavisnost i suverenost nego je, usprkos svojoj veličini, uspjela postati regionalni faktor stabilnosti i lider u procesu europskih integracija. Vjerujem da značaj naše države u međunarodnim okvirima nikad nije bio veći. Preciznije bi bilo reći da je naslijeđe gospodina Đukanovića zapravo kamen oko nogu onima koji već dvije i pol godine pokušavaju uništiti temelj države.
Zašto mislite da je DPS, ali i općenito procrnogorske suverenističke struje, u svojevrsnoj defenzivi, a prosrpsko-proruski blok ima određenu prednost?
- Vi znate da je Crna Gora, svojim geostrateškim položajem, uvijek bila poprište prelamanja interesa Zapada i Istoka. Mislim da je Istok, prije svega Rusija, posebno u posljednjem desetljeću bio više fokusiran na ostvarenje svojih političkih ciljeva nego što je to bila EU, koja je rješavajući svoje unutarnje probleme zanemarila politiku proširenja. Rusija je pokušavala, na sve moguće načine, uglavnom nedozvoljene, ostvariti svoje interese. I to klatno koje je desetljećima bilo na strani proeuropske, ka Zapadu orijentirane Crne Gore, očekivano se pomaknulo.
Činjenica da se, usprkos ovakvoj situaciji, gotovo 80 posto građana u anketama izjašnjava da je za članstvo u EU daje nadu da je ova situacija privremena i da Crna Gora nema alternativu.
Na predsjedničkim izborima pobijedio je Jakov Milatović. Kako ocjenjujete njegovu pobjedu i zašto ju je ostvario?
- Čini mi se da je rezultat predsjedničkih izbora samo refleksija rezultata izbora od 30. kolovoza 2020. Živimo vrijeme, ne samo u Crnoj Gori već i širom Europe, kada je politika značajno izgubila na kvaliteti. Takav trend pridonio je tome da i jedan takav val zapljusne Crnu Goru. Riječ je o sezoni političkih oportunista koji politiku doživljavaju kao sredstvo manipulacije koja im služi za dolazak na pozicije vlasti.
Ipak, riječ je o trendu koji je prolazan i građani se prije ili kasnije vrate ozbiljnosti, dosljednosti i politici koja ima viziju razvoja. Stoga nemam nikakve sumnje da će građani Crne Gore brzo prozreti neozbiljne manipulatore koji su sezonska pojava na političkom tržištu Crne Gore.
Iako Jakova Milatovića smatraju "pulenom" SPC-a i prosrpskim političarom, on je ipak u svojim prvim obraćanjima najavio skoro članstvo u EU, ostanak u NATO-u, odbacio je da će odazvati priznanje Kosova te da Crna Gora neće mijenjati svoje geostrateške prioritete. Je li vas to iznenadilo?
- Gospodin Milatović je izbjegavao da se u kampanji izjašnjava o temama kojima bi ugrozio podršku koju su mu na izborima dale stranke koje zastupaju antieuropske stavove. Čini mi se da sada pokušava balansirati: s jedne strane da ne iznevjeri očekivanja naših međunarodnih partnera, a s druge strane da ne razočara one u Crnoj Gori i Srbiji koji su ga podržali. A bilo je tu raznih - od haaškog osuđenika Vojislava Šešelja do lidera prosrpskih stranaka u Crnoj Gori. Kada i službeno postane predsjednik, vidjet ćemo kakva je doista politika koju Jakov Milatović zastupa.
Premda već neke nagovještaje imamo jer, da vas podsjetim, on nije debitant na političkoj sceni - bio je ministar u vladi Zdravka Krivokapića, koja je zaustavila put Crne Gore ka EU, revanšistički se obračunavala s neistomišljenicima i u 21. stoljeću nametala neku gotovo srednjovjekovnu dogmu crnogorskom društvu. Odricanje od onih koji su mu ukazali povjerenje ne bi nas iznenadilo. Jer, isto ste mogli uočiti u ponašanju Zdravka Krivokapića, koji se nakon izbora za premijera odrekao DF-a i politike koja mu je ukazala povjerenje da vodi crnogorsku vladu.
Zašto bi se Jakov Milatović, kojem je Zdravko Krivokapić politički mentor, ponašao drukčije?! Da je ovo točno, potvrđuju njegove izjave nakon izbora. Ponašanje po principu postizanja ravnoteže da bi svi bili zadovoljni, srušili su arhitekturu prethodne vlasti.
Postoji uvjerenje da je Milatović zapravo "projekt" zapadnih ambasada.
- Mislim da je gospodin Milatović prije svega produkt vremena u kojem živimo, a ne proizvod bilo koje ambasade čiji se utjecaj na domaće političke prilike tradicionalno predimenzionira. Vjerujem da je takav zaključak pojedinih analitičara posljedica, čini mi se, neskrivene ambicije naših međunarodnih partnera da se 30. kolovoza dogodi promjena vlasti u Crnoj Gori. Razumjeli smo to prije svega kao njihovu želju da empirijski potvrde da je Crna Gora funkcionalna demokracija. I to smo, zahvaljujući DPS-u, i potvrdili. Ipak, vjerujem da naši partneri vide što su te promjene donijele i izazove s kojima se susreće Crna Gora danas.
Očekujete li, ako na izborima pobjedi Evropa sad, a mnogi pretpostavljaju da hoće, može doći do drastičnijeg okretanja crnogorske politike te većeg vezivanja uz Srbiju?
- Prioritet parlamentarnih izbora je da se Crna Gora prije svega poveže sama sa sobom. Mora se povratiti institucionalni red, zaustaviti ukupno društveno beznađe i nastaviti europski put kako bi što prije dostigli europske standarde. Također, potrebno je spustiti tenzije koje proizvode sve više nemilih događaja u društvu kakvim smo nažalost prisustvovali i prethodnih dana. Uz puni fokus na europsku povezanost, vjerujem da u mandatu naredne vlade možemo okončati pregovore s EU. Ipak, ovo će biti moguće samo ako u toj vladi bude participirao DPS sa svojim tradicionalnim partnerima.
Hoće li se za ove izbore ujediniti sve procrnogorske opcije te uz pomoć manjina pokušati ostvariti prednost?
- Ponosni smo na jedinstvo suverenističkog bloka koji smo uspjeli održati tijekom prethodne tri godine, a poseban doprinos tome dale su manjinske stranke koje su još jednom pokazale da su pouzdan oslonac građanske Crne Gore. Forma izbornog nastupa ovisit će o dogovoru koji će biti isključivo postignut na osnovi zajedničke procjene optimalnog modela. U tijeku su istraživanja javnog mnijenja, koja ćemo pažljivo sagledati, a potom s našim partnerima donijeti odgovarajuću odluku.
Jesu li ovo ključni i odlučujući izbori za opstanak Crne Gore i crnogorske nacije?
- Opstala je Crna Gora u svojoj tisućugodišnjoj povijesti i u mnogo težim okolnostima od ovih koje danas živimo. To, naravno, ne znači da nismo svjesni svih opasnosti koje su se nadvile nad državom u posljednje tri godine. Rekao bih da je preciznije reći da će ovi parlamentarni izbori dati odlučujući odgovor na pitanje kako će izgledati srednjoročna budućnost Crne Gore.
Hoće li biti europska ili balkanska država, hoćemo li imati vladavinu prava i institucionalni red ili anarhiju i bezvlašće, hoćemo li živjeti od svog rada i stvarati nove vrijednosti ili se neodgovorno zaduživati dok se ne prelije čaša i dogodi bankrot? To je ono što građani biraju 11. lipnja. Vjerujem u njihovu mudrost.
Stoji li, prema vašem mišljenju, iza politike destabilizacije Crne Gore Rusija, odnosno da je Srbija i SPC "snaga" koja to provodi?
- Mislim da nema potrebe bilo kome više dokazivati i argumentirati da Rusija ima svoje interese koje želi ostvariti kako u Crnoj Gori, tako i na Balkanu u cjelini. Prirodno je da te interese pokušava ostvariti preko Srbije, koja je jedna od rijetkih europskih država koja i dalje nije uvela sankcije Rusiji nakon vojne agresije na Ukrajinu.
Je li se, prema vašem mišljenju, Vučić "vratio" na memorandumsku politiku Slobodana Miloševića preko koje želi "anektirati" Crnu Goru ili, kako se sada govori, stvoriti od nje srpsku Bjelorusiju?
- Predsjednik Vučić je, kroz navodnu brigu o ugroženosti prava Srba bez obzira na to gdje žive u regiji, aktivirao politiku miješanja u unutarnja pitanja susjeda, čime se želi narušiti suverenitet ne samo Crne Gore nego i drugih država u okruženju. Ipak, bez obzira na projekcije ili želje pojedinih centara moći - koje zasigurno postoje, Crna Gora neće biti nikakva Bjelorusija, već moderna država i članica EU. Dakle, pokazat ćemo rezistentnost u odnosu na potencijalne maligne utjecaje svih trećih strana i ostvariti strateški cilj koji smo zacrtali prilikom obnove nezavisnosti.
Neki crnogorski analitičari čak kažu da je Vučić pritisnut da prizna neovisnost Kosova pa bi Crna Gora mogla biti "kompenzacija" Srbiji?
- O sudbini Crne Gore odlučuju isključivo njezini građani. Za suverenost zemlje, odnosno za pravo da sami odlučujemo o vlastitoj budućnosti mukotrpno smo se izborili tijekom prethodnih desetljeća. Dakle, Crna Gora ne može - sve i da takvi naumi postoje, biti kompenzacija bilo kome za bilo što. To je još jedna od tekovina politike DPS-a.
Kako gledate na poziciju Hrvatske prema Crnoj Gori, je li ona, nakon pobjede Jakova Milatovića izgubila "partnera u regiji"? I koliko, prema vašem mišljenju, u Hrvatskoj shvaćaju da bi promjena sadašnjih crnogorskih strateških vanjskopolitičkih prioriteta i vezivanje uz Vučića moglo poremetiti odnose u regiji?
- Vjerujem da možemo biti ponosni na dobrosusjedske odnose koji su tijekom prethodna dva desetljeća postojali između Crne Gore i Hrvatske. Želim vjerovati da će se takvi odnosi nastaviti i u narednom razdoblju, bez obzira na to tko bio na vlasti u jednoj ili drugoj državi. Dodatno, optimist sam da Crna Gora neće mijenjati svoje vanjskopolitičke prioritete.
Pokazali smo u ove dvije i pol godine da se strateški državni smjer može braniti i iz opozicije. Bespoštednom borbom za vrijednosti u koje vjerujemo siguran sam da ćemo uspjeti državu zadržati na tom putu, bez obzira na to hoćemo li nakon parlamentarnih izbora ostati u opoziciji ili biti dio vlasti.