Gotovo godinu dana nakon sveobuhvatne invazije Moskve na Ukrajinu, većina ruskih energetskih tvrtki su parije u EU - osim Lukoila, koji i dalje upravlja stotinama benzinskih crpki, rafinerijama i trgovačkim ogrankom te je i dalje dio industrijskih lobističkih skupina u Bruxellesu.
Ali europski izgledi za drugu najveću rusku naftnu kompaniju sve su više ugroženi kako sankcije protiv ruske sirove nafte i naftnih proizvoda stupaju na snagu, a sumnja u sve poslove povezane s Moskvom raste.
Prvih 10 mjeseci rata protekli su prilično dobro za Lukoil.
Dok je EU uvela sankcije protiv tvrtki poput Gazprom Neft, Rosneft i Transneft, privatni Lukoil ostao je uglavnom netaknut.
- Lukoil ima vrlo dobre lobiste... imaju ih u Bruxellesu i diljem Europe - rekao je Politicu Martin Vladimirov, viši energetski istraživač u bugarskom think tanku ‘Center for the Study of Democracy‘.
- Oni su uvjerili europske političare da Lukoil podržava Ukrajinu i da je uprava Lukoila protiv rata - kaže Vladimirov.
Inače, Lukoil je zabilježio neto dobit od 648 milijardi rubalja (8,6 milijardi eura) u prvih devet mjeseci prošle godine, što je dvostruko više nego u istom razdoblju 2021. godine.
No, taj rezultat uključivao je delikatnu operaciju koja se odvijala i u Moskvi i u Bruxellesu.
Zaštita Kremlja
Lukoil je za javnost uglavnom pokazivao mlak odnos prema ratu u Ukrajini. U priopćenju iz ožujka, Upravni odbor izrazio je ‘najdublju zabrinutost zbog tragičnih događaja u Ukrajini‘ i pozvao na ‘što skoriji prekid oružanog sukoba‘.
‘Postoji napetost između Kremlja i Lukoila‘, rekao je Vladimirov, ‘ali nikad ni u snu ne bih nazvao Lukoil disidentskom tvrtkom - ne postoji ruska naftna kompanija koja svoj status nije dobila bez zaštite Kremlja.‘
Osnivač Lukoila Vagit Alekperov primio je Orden zasluga za domovinu od ruskog predsjednika Vladimira Putina u svibnju, mjesec dana nakon što je podnio ostavku na mjesto izvršnog direktora i nakon što su uslijedile sankcije niza jurisdikcija uključujući Australiju i Kanadu, kao i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Iako ni Alekperov ni Lukoil nisu bili na meti sankcija EU-a, tvrtka je pod američkim sankcijama još od 2014. godine.
U rujnu je predsjednik uprave Lukoila Ravil Maganov pao s prozora moskovske bolnice na isti dan kada je Putin bio u posjetu. Iz tvrtke su samo poručili da je ‘preminuo nakon duge i teške bolesti‘.
- Vjerojatno se može zaključiti da će sadašnja uprava biti još više usklađena s Kremljom - rekao je Adnan Vatansever, viši predavač i energetski stručnjak za Rusiju na King‘s Collegeu u Londonu.
Lukoil je odbacio da je pod utjecajem bilo koje zemlje, poručivši u izjavi za javnost: ‘Lukoil je međunarodna kompanija u privatnom vlasništvu bez državnog udjela. Ne sudjeluje ni u jednom političkom procesu ni u jednoj zemlji u kojoj je prisutan.‘
Jasno je da se prema Lukoilu postupa drugačije nego prema njegovu državnom konkurentu Rosneftu, koji je pogođen zabranom financiranja duga od strane EU-a i čiji je izvršni direktor Igor Sečin pod sankcijama EU-a kao ‘jedan od najmoćnijih članova ruske političke elite‘.
Dok su velike ruske energetske tvrtke predmet internih rasprava EU-a o sankcijama, o Lukoilu ‘trenutno nema takvih rasprava‘, rekao je Politicu diplomat iz zemlje EU-a uključen u takve razgovore. Drugi diplomat potvrdio je da su pregovori o Lukoilu zapeli.
Lobisti iz ruskih gospodarskih subjekata suspendirani su iz registra transparentnosti EU-a i formalno im je zabranjen izravan pristup institucijama bloka, ali Lukoil je i dalje neizravno prisutan.
Tvrtka je dio najmanje tri udruge članice EU-a, prema registru transparentnosti Komisije, od kojih je najistaknutija FuelsEurope, industrijska lobistička skupina.
Voditelj komunikacija FuelsEuropea Alain Mathuren potvrdio je da je Lukoil još uvijek u tijelima grupacije za donošenje odluka, da su aktivno uključeni u radne skupine za politiku i da redovito plaćaju članarinu.
No rekao je i kako je tvrtka bila ‘izuzetno diskretna‘ od ruske invazije i ‘nije pokušavala iskoristiti članstvo da bi pogurala bilo što vezano uz rat‘. Nakon što je Lukoil objavio svoje priopćenje u ožujku, ‘nije bilo daljnjih rasprava‘ o izbacivanju tvrtke iz lobističke skupine, rekao je Mathuren.
- Komisija nema nikakvu ulogu u tome kako vanjske organizacije odluče razvijati svoje članstvo - rekao je dužnosnik EU-a, dodajući: ‘Pravila su jasna - samo registrirani predstavnici mogu se sastati s našim ključnim donositeljima odluka i takvi se sastanci objavljuju na internetu.‘
Iz Lukoila su pak priopćili da se ‘upuštaju u dijalog s državnim akterima u zemljama u kojima djeluje isključivo o pitanjima koja se odnose na njegovu osnovnu djelatnost, njezine ekološke i socijalne aspekte, kao i energetsku sigurnost, a sve u skladu sa zakonom‘.
Dobro pročišćena strategija
Prije rata, Lukoil je bio dobro pozicioniran na tržištu EU, posjedujući tri velike rafinerije u Italiji, Bugarskoj i Rumunjskoj te 45 posto udjela u još jednoj rafineriji u Nizozemskoj, stotine benzinskih postaja od Rumunjske do Belgije kao i profitabilni ženevski trgovački ogranak Litasco.
Ipak, posao se dosta promijenio kad je počeo rat.
Bivši zaposlenik Litasca opisao je za Politico kako je 24. veljače sada već bivši izvršni direktor tvrtke Nazim Sulejmanov ‘održao govor u kojem je najavio teška vremena‘, ali je također dodao da je tvrtka već prošla kroz turbulentne 1990-e u Rusiji i da će ovo ‘biti manje teško‘.
Litasco je bio ‘duboko pogođen‘ ratom jer su banke povukle svoje kreditne linije, što je stvorilo veliku krizu likvidnosti, rekao je insajder. Lukoil je bio prisiljen izdvojiti ‘milijardu dolara ili više‘ kako bi podmirio obveze svog trgovačkog ogranka. Tvrtka sada trguje samo ruskim proizvodima od fosilnih goriva i razmišlja o stalnom preseljenju u Dubai, dodao je.
Zaposlenik je na kraju dao otkaz, rekavši: ‘Ne želim raditi za državu pariju‘, i dodao da je većina zaposlenika u Švicarskoj također otišla. Iz Litasca pak nisu željeli komentirati navode svog bivšeg zaposlenika.
Lukoil je jedno od najistaknutijih ruskih maloprodajnih mjesta u Europi zahvaljujući lancu benzinskih postaja prepoznatljivih po crvenom logu tvrtke. Međutim, i ta se aktivnost također našla na udaru kritika.
Nevladina organizacija ‘Promocija Ukrajine‘ poslala je prosvjednike na benzinske postaje Lukoila diljem Bruxellesa kako bi podigla svijest o njihovim ruskim vezama.
- Potrošači nisu ni znali da je ovo ruska tvrtka - rekla je Oksana Bulda, aktivistica nevladine organizacije, dodajući da su mnogi, nakon što su saznali čija je Lukoil tvrtka, rekli da će prestati točiti gorivo na njihovim benzinskim crpkama.
- Nemamo nikakve veze s onim što se događa u Ukrajini - rekao je vlasnik jedne od Lukoilovih benzinskih postaja u Bruxellesu, dodajući da rat uglavnom nije utjecao na njegov posao. Međutim, vlasnici benzinskih postaja plaćaju Lukoilu tantijeme.
Vlasnik je rekao da ne razmišlja o promjeni brenda, što bi i inače bilo teško zbog ugovora o franšizi.
Ipak, kampanja protiv Lukoila imala je određenog uspjeha pa je tako belgijski grad Leuven u rujnu oduzeo licence lokalnim Lukoilovim postajama. Posao s rafinerijama također je pretrpio bolan udarac.
Ovog mjeseca Lukoil je prodao svoju sicilijansku ICAB rafineriju pod pritiskom talijanske premijerke Giorgie Meloni, koja je već imala pripremljene planove da je stavi pod nadzor države ako ne bude prodana.
U Rumunjskoj Lukoil također navodno razmišlja o prodaji svoje rafinerije.
Bugarska iznimka
Lukoilov položaj bio je najsigurniji u Bugarskoj, gdje je dugo djelovao kao kvazimonopolist s golemim političkim utjecajem.
Tvrtka se ‘često smatrala instrumentom za kanaliziranje geopolitičke agende Kremlja‘ zbog svoje ‘moćne mreže utjecaja i monopolističkog položaja u zemlji‘, rekao je Ivajlo Mirčev, bugarski zastupnik iz liberalne stranke Demokratska Bugarska.
Kada su se zemlje EU-a prošle godine složile zabraniti pomorski uvoz ruske sirove nafte počevši od 5. prosinca, Bugarska se žestoko borila da dobije dvogodišnje odstupanje, koje joj je ‘dodijeljeno kako bi se osigurala sigurnost opskrbe zemlje‘, rekao je dužnosnik EU-a.
Vladimirov je izuzeće nazvao ‘kršenjem zakona EU-a o tržišnom natjecanju‘, koje će samo povećati Lukoilov profit i dodao: ‘Tijekom posljednja dva desetljeća Lukoil je bio simbol zarobljavanja države u Bugarskoj‘.
Lukoilova rafinerija u Burgasu, koja opskrbljuje 50 posto bugarske potrošnje goriva i čini 10 posto BDP-a zemlje, bit će ‘zlatni rudnik‘ nakon što sankcije EU-a protiv ruskih rafiniranih proizvoda stupe na snagu 5. veljače, rekao je Eugene Lindell, voditelj u tvrtki za energetsko savjetovanje FGE.
Međutim, goriva i naftni derivati namijenjeni su domaćem tržištu i mogu se izvoziti samo u Ukrajinu. Vladimirov je rekao da Lukoil Ukrajini dnevno prodaje 32.000 barela plinskog ulja, jedne vrste dizela, i upozorio da postoji ‘vrlo visok rizik‘ od krijumčarenja u druge zemlje EU. Iz Lukoila su samo poručili da ‘tvrtka ne prati kamo idu njeni proizvodi nakon prodaje‘.
Ali čak i u Bugarskoj dolaze neka nova vremena za Lukoil.
Ovaj je tjedan bugarski parlament donio zakon kojim se vladi dopušta preuzimanje kontrole nad rafinerijom u Burgasu u slučaju prijetnje nacionalnoj sigurnosti.
- Iako bi se moglo tvrditi da je ovo značajno smanjilo moćni Lukoilov položaj, vladina inicijativa za kontrolu rafinerije je najkonzervativniji mogući pristup s kompliciranom provedbom - smatra Mirčev.
Lukoil je u studenom sklopio dogovor s vladom o prijenosu računovodstva svojih bugarskih operacija iz Švicarske u Bugarsku i počeo plaćati veće poreze u zemlji. U 2021. Lukoil je platio samo 3,5 milijuna leva (1,8 milijuna eura) poreza, dok ove godine vlada očekuje između 600 i 700 milijuna leva. Treba napomenuti da iz bugarske vlade nitko nije htio komentirati ovaj potez.
U konačnici, Lukoilu će biti teško zadržati svoju europsku imovinu u srednjoročnom razdoblju, rekla je Aleksandra Prokopenko, neovisna analitičarka i bivša dužnosnica ruske središnje banke.
- Naftne kompanije veliki su porezni obveznici u Rusiji i ne smatram da će europski kupci i europske vlasti tolerirati da tvrtka s ruskim korijenima ostvaruje profit u Europi, a zatim plaća poreze u Rusiji. To je nemoguće - rekla je Prokopenko i zaključuje: ‘Nisam sigurna da Lukoil može ostati u Europi, a da ne presječe svoje ruske korijene‘.