Ranije ove godine, Serhij Serdiuk deportiran je iz Rusije, zajedno sa suprugom i kćeri. Dobio je 40-godišnju zabranu ponovnog ulaska u zemlju. Njegov rodni grad, Komiš-Zorija, u ukrajinskoj Zaporiškoj regiji, bio je dio teritorija okupiranog u prvim tjednima ruske invazije, koja je započela još u proljeće 2022. Ako se pita Moskvu, sada je to dio Rusije. A budući da je Serdiuk, tadašnji ravnatelj lokalne škole, odbio raditi za novu vlast, pala je odluka da on tamo više nema što tražiti.
"Rođen sam tamo, cijeli sam život tamo proveo, na istome mjestu. Sada me izbacuju iz vlastitog doma i govore mi da ne živim u zemlji u kojoj sam mislio da živim? Kako je to moguće?", pita se Serdiuk, koji je nedavno dao intervju u gradu Zaporižju, regionalnom središtu kojim još uvijek upravlja Kijev, gdje sada živi.
‘Operacija čišćenja‘
Naime, deportacija Serdiuka i njegove obitelji dio je kontinuirane operacije "čišćenja" okupiranih teritorija, koja bi se mogla ubrzati ako pokušaji predvođeni SAD-om da prisile Rusiju i Ukrajinu na mirovni sporazum rezultiraju zamrzavanjem trenutnih linija bojišnice, učvršćujući rusku kontrolu nad teritorijem koji je Moskva zauzela u posljednje tri godine.
U prvim mjesecima invazije, ruske snage koristile su popise kako bi identificirale potencijalno problematične proukrajinske članove društva na okupiranim teritorijima. Mnogi su oteti, mučeni i držani u ruskim zatvorima. Možda zbog straha od troškova i resursa potrebnih za zatvaranje još tisuća ljudi, vlasti su sada upotrijebile novu taktiku.
"Bilo je slučajeva kada su jednostavno dolazili ljudima i govorili: ‘U vašem je interesu da nestanete odavde ili ćemo vas morati odvesti u podrum‘, a onda bi ljudi sami odlazili", prisjetio se Serdiuk, prenosi The Guardian.
No, u njegovom i nekim drugim slučajevima vlasti to nisu prepustile slučaju. Ivan Fedorov, guverner Zaporiške regije, procijenio je da su "stotine" ljudi deportirane iz okupiranog dijela regije posljednjih mjeseci. Ruski predsjednik Vladimir Putin u ožujku je potpisao uredbu kojom se propisuje da su "ukrajinski građani koji nemaju zakonsku osnovu za život u Ruskoj Federaciji dužni napustiti zemlju" do 10. rujna ili uzeti rusko državljanstvo.
Počele prijetnje
Serdiuk je počeo raditi u lokalnoj školi u Komiš-Zoriji, koja je imala oko 240 učenika, 1999. godine, najprije kao učitelj matematike, a onda je 2018. postao ravnatelj. Do travnja 2022. nove ruske vlasti sazvale su sastanak 30 učitelja škole, zahtijevajući od njih da otvore školu i nastave s ruskim kurikulumom. Serdiuk je to odbio, a većina učitelja slijedila je njegov primjer.
U sljedećim tjednima, ruski vojnici došli su u Serdiukov dom i pokušali ga nagovoriti da otvori školu. Prvo su bili pristojni. Zatim su počele prijetnje: "Ako ne želite da se svim vašim zaposlenicima pretraže kuće, recite im da idu na posao." Jedan učitelj tjelesnog odmah je pristao raditi za Ruse, ali većina ostalih je odoljela, rekao je. Njegova škola ostaje zatvorena, a učenici sada pohađaju škole u jednom od dva obližnja grada.
"Rekao sam im da nikada neću raditi za njih i toga sam se držao", rekao je Serdiuk. Tri godine sjedio je kod kuće, nezaposlen, dok se ruska kontrola nad regijom učvršćivala.
Deportirani u lisicama
Krajem 2023. Serdiuku je rečeno da će on i njegova obitelj biti deportirani. Dobili su tri dana da se pripreme i spakirali su svoje stvari u nekoliko kofera, ali su onda čekali više od mjesec dana. Njihove putovnice su oduzete pa nisu mogli otići svojom voljom. Konačno, krajem siječnja, odvezeni su u regionalni centar Melitopol, a zatim ukrcani u minibus s drugom obitelji. Svaki deportirani sjedio je na paru sjedala, lisicama vezan za stražara koji je sjedio pokraj njega.
Minibus se vozio 20 sati dok nije stigao do planinske granice između Rusije i Gruzije. Dva vozača su se izmjenjivala za volanom. Na granici su Ukrajincima vraćene putovnice i rečeno im je da prijeđu na gruzijsku stranu. Serdiuk i njegova supruga dobili su 40-godišnju zabranu ulaska na ruski teritorij; njegova 21-godišnja kći dobila je 50 godina.
‘Ovdje se ne bojim svakog automobila koji prođe‘
Iz Gruzije su letjeli za Moldaviju, zatim natrag u Ukrajinu i sve do Zaporižja, kako bi stigli na mjesto udaljeno oko 140 km od svojih domova. Serdiuk sada predaje privatne sate matematike u gradu i planira pronaći posao u lokalnoj školi. "Barem ovdje mogu normalno razgovarati i ne bojim se svakog automobila koji prolazi", rekao je.
No, prisilna deportacija donosi mnogo boli, a najznačajnija je ta što je morao ostaviti majku, koja ima uznapredovalu demenciju, na okupiranom teritoriju. Prije 2022. uzimala je lijekove kako bi usporila napredovanje stanja, ali nakon invazije obitelj nije mogla nabaviti tablete, a učinak je bio brz i razoran.
"Može govoriti i hodati, ali ne može se brinuti o sebi. To je zahtijevalo stalnu budnost, inače bi se iskrala iz kuće i vratila pješice do kuće u kojoj je rođena", rekao je Serdiuk. Kada je stigla obavijest o deportaciji, Serdiuk je odvezao majku do sestrine kuće i oprostio se od nje. Ne zna hoće li je ikada više vidjeti.
Boji se za one koji su ostali
"Kako bih mogao ovo podržati? Kako bih mogao reći da je u redu što sam istjeran iz svog doma i da se ne mogu vratiti?", govori.
Boji se i za svoje bivše učenike. Iako je Rusija poslala nove učitelje u okupirana područja, Serdiuk je rekao da se to uglavnom odnosi na veće gradove. U malim naseljima njegova okruga većina učitelja ostala je lokalna, rekao je, i možda pokušavaju izbjeći neke od oštrijih aspekata novog ruskog nastavnog plana i programa. Međutim, rekao je da će, s pritiskom da se prilagode potrebama novih vlasti, predah biti samo privremen.
"Traže da na zidovima budu Putinovi portreti, da djeca crtaju slike i pišu želje za svoje vojnike", rekao je. "Sve to narušava psihološku ravnotežu djeteta. Prije godinu dana živjeli smo u Ukrajini, a sada je Ukrajina loša i crtamo slike naših osloboditelja? Ako zamrznemo ovaj sukob, onda će za dvije ili tri godine ta djeca već biti izgubljena", zaključuje za The Guardian.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....