Naoružavanje je za mnoge zemlje postalo pitanje najvišeg prioriteta – uključujući i nuklearno oružje. Prema podacima Stockholmskog instituta za istraživanje mira SIPRI, svih devet država koje posjeduju nuklearno oružje moderniziralo je i proširilo svoje arsenale tijekom 2025. godine. Pored novih nuklearnih bojevih glava, uvedeni su i dodatni sustavi za njihovo lansiranje, koji mogu nositi kako konvencionalne, tako i nuklearne bojeve glave. Među njima su, primjerice, rakete i krstareći projektili, piše Deutsche Welle.
U svom godišnjem izvješću za 2026. godinu istraživači mira ukazuju na opći trend: sve više država ponovo se oslanja na nuklearno oružje u svrhu nacionalne obrane. Tytti Erästö istraživačica u SIPRI-jevom programu za oružje za masovno uništenje, ilustrira to primjerom Finske i Švedske. Njihova politika prema nuklearnom oružju drastično se promijenila nakon ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine i pristupanja NATO-u.
„Te države, koje su povijesno bile poznate kao vojno neutralne zagovornice nuklearnog razoružanja, sada aktivno sudjeluju u nuklearnoj politici NATO-a, primjerice kroz sudjelovanje u vježbama koje simuliraju upotrebu nuklearnog oružja", objašnjava Erästö za DW.
Prema istraživanjima SIPRI-ja, tijekom 2025. godine u svijetu je bilo gotovo 12.200 nuklearnih bojevih glava. Iako je njihov broj neznatno manji nego prethodne godine, to nije pokazatelj razoružanja. Trenutačno se više zastarjelih bojevih glava povlači iz upotrebe nego što se uvode nove. Međutim, „očekuje se da će se taj trend u nadolazećim godinama preokrenuti, jer se tempo demontaže usporava, dok se raspoređivanje novog nuklearnog oružja ubrzava", navode istraživači, a piše Deutsche Welle.
Dok je bivši američki predsjednik Barack Obama 2009. godine bio slavljen zbog svoje vizije svijeta bez nuklearnog oružja, razvoj događaja danas ide u posve suprotnom smjeru. U veljači je istekao posljednji preostali međunarodni sporazum koji je ograničavao broj nuklearnih bojevih glava – sporazum „Novi START" između SAD-a i Rusije.
„Sve je više znakova da države koje posjeduju nuklearno oružje zanemaruju ili čak potpuno napuštaju svoje obveze u vezi s razoružanjem i umjesto toga demonstriraju svoju nuklearnu moć", naglašava Hans M. Kristensen, stručnjak za nuklearno oružje u SIPRI-jevom programu za oružje za masovno uništenje i u Federaciji američkih znanstvenika (FAS). „Oslanjanjem na nuklearna rješenja, države stvaraju nove rizike i potiču dinamiku utrke u naoružanju."
Prema podacima SIPRI-ja, ukupno devet država posjeduje nuklearno oružje: pored SAD-a i Rusije, to su Velika Britanija, Francuska, Kina, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael, koji službeno nikada nije potvrdio da posjeduje nuklearno oružje. Podaci SIPRI-ja pokazuju da Rusija i SAD zajedno raspolažu s oko 83 posto svih operativnih nuklearnih bojevih glava.
Između ostalog, Sjeverna Koreja nastavlja razvijati svoje nuklearne kapacitete. Prema procjenama SIPRI-ja, ta zemlja već bi mogla imati oko 60 gotovih bojevih glava, a posjeduje dovoljno materijala za proizvodnju još najmanje 30. Tijekom 2025. godine režim u Pjongjangu predstavio je i testirao nove raketne sustave, uključujući interkontinentalnu raketu Hwasong-20 na kruto gorivo.
Kina svoje nuklearne snage jača brže od bilo koje druge zemlje. Prema procjenama SIPRI-ja, ta zemlja trenutačno raspolaže s oko 620 nuklearnih bojevih glava, dok ih je prethodne godine imala oko 600. Na vojnoj paradi u rujnu 2025. kineska vojska prvi put je predstavila kompletnu nuklearnu trijadu – odnosno nuklearno oružje koje se može lansirati s kopna, mora i iz zraka.
Rakete koje mogu biti opremljene nuklearnim bojevim glavama Kina raspoređuje u tri velika polja raketnih silosa na sjeveru zemlje – prema SIPRI-ju riječ je o stotinama silosa. Istovremeno se radi na još 30 silosa u tri planinska područja na istoku zemlje. „Ovisno o tome kako Kina bude oblikovala strukturu svojih oružanih snaga, do kraja ovog desetljeća mogla bi potencijalno raspolagati s najmanje isto toliko interkontinentalnih balističkih raketa (ICBM) koliko imaju Rusija ili SAD", navodi se u godišnjem izvješću SIPRI-ja.
Ipak, broj kineskih nuklearnih bojevih glava i dalje je znatno manji od broja kojim raspolažu Rusija i SAD. Poruka Kine, međutim, djeluje jasna: želi na uvjerljiv način odvratiti druge države od mogućeg nuklearnog napada.
U zapadnoj Europi samo Velika Britanija i Francuska posjeduju nuklearno oružje. Francuska raspolaže s 290 nuklearnih bojevih glava koje se mogu lansirati s nuklearnih podmornica ili iz borbenih aviona Rafale. Francuska vlada kontinuirano razvija svoje nuklearne snage i nudi drugim europskim zemljama mogućnost da imaju koristi od tog nuklearnog zaštitnog kišobrana.
Njemačka ne smije posjedovati vlastito nuklearno oružje. To je, između ostalog, predviđeno Sporazumom „Dva plus četiri" o ponovnom ujedinjenju Njemačke iz 1990. godine. Zbog toga se Njemačka oslanja na američki nuklearni kišobran, a procjenjuje se da je na njezinom teritoriju stacionirano oko 20 američkih nuklearnih bombi.
NATO ovu zajednički organiziranu strategiju odvraćanja uz pomoć američkog nuklearnog oružja naziva „nuklearnim sudjelovanjem". Međutim, budući da američki predsjednik Donald Trump stalno dovodi u pitanje predanost SAD-a NATO-u, njemačka vlada nedavno je pokrenula dodatne razgovore s Francuskom o mogućnostima bliže suradnje na području nuklearnog odvraćanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....