Neprijatelj koji je na bojište nadirao u velikim skupinama, čak i pod žestokom vatrom, kao da ga se ne tiču ni dronovi ni rafali iz automatskog oružja. Elitni korpus vojnika čiji su pripadnici radije birali smrt nego predaju. Borili su se i ginuli u tisućama, a zatim su, barem naizgled, jednostavno nestali s bojišta.
Sjevernokorejske vojnike Pjongjang je krajem 2024. poslao da se uz ruske snage bore protiv ukrajinske ofenzive na teritoriju Rusije. Cijena je bila golema: od približno 13.000 raspoređenih vojnika, prema nekim procjenama, čak 3000 poginulo je u borbama, piše BBC.
S vremenom su, međutim, prilagodili taktiku i zajedno s Rusima potisnuli ukrajinske snage iz Kurske oblasti. Otad se o njima u kontekstu izravnih borbi malo čulo. No prema riječima ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, sjevernokorejske snage – zajedno sa svojim naoružanjem – uskoro bi se mogle u velikom stilu vratiti u ruski rat protiv Ukrajine.
Zelenski je prošlog mjeseca upozorio da bi u Rusiji moglo biti raspoređeno čak 50.000 Sjevernokorejaca, povećavši raniju procjenu od 30.000 vojnika. Istodobno je pozvao Južnu Koreju da pomogne ukrajinskoj protuzračnoj obrani.
No zašto bi Sjeverna Koreja, nakon tako velikih gubitaka, ponovno slala svoje ljude u ruski rat? I što se dogodilo s vojnicima koje je već poslala?
"Oni su još uvijek ondje", kaže dr. Yang Uk, istraživač Centra za vanjsku politiku i nacionalnu sigurnost pri Institutu Asan u Seulu. "Brane ruski teritorij od mogućeg novog ukrajinskog protunapada. Vjerujemo i da bi dio inženjerijskih postrojbi ili radnika mogao biti na području Donbasa pod ruskom okupacijom, ali nije riječ o borbenim jedinicama."
Glavna obavještajna uprava ukrajinskog Ministarstva obrane, HUR, procjenjuje da se na ruskom teritoriju još nalazi oko 8500 sjevernokorejskih vojnika. Organizirani su u četiri brigade koje djeluju u sklopu ruske skupine snaga "Sjever", a zadaća im je štititi rusku državnu granicu u Kurskoj oblasti od mogućih ukrajinskih prodora.
"Ne sudjeluju u aktivnim borbenim operacijama. Postrojbe Korejske narodne armije nisu zabilježene na privremeno okupiranim područjima Ukrajine", priopćio je HUR za BBC.
Presedan za Sjevernu Koreju
Za sjevernokorejskog vođu Kim Jong Una slanje vojnika u Kursk bilo je golem rizik. Bila je to najveća borbena snaga koju je Sjeverna Koreja ikada poslala izvan svojih granica.
Pjongjang je 1973. tijekom Jomkipurskog rata između Izraela i arapskih država poslao oko 1500 pripadnika vojske i instruktora u Egipat, dok se krajem 1960-ih procjenjuje da je 87 sjevernokorejskih pilota ratovalo na strani Sjevernog Vijetnama protiv američkih snaga.
Unatoč krvoproliću, Kimova se kocka isplatila. Izolirana i siromašna država zauzvrat je dobila niz gospodarskih i vojnih koristi koje su promijenile njezin položaj, a rusko-sjevernokorejska suradnja mogla bi postati model za još dublje vojno povezivanje dviju zemalja.
Sjevernokorejci sada, kaže Yang, "znaju kako izgleda moderno ratovanje".
Vojnici poslani u Rusiju pripadali su takozvanom Jurišnom korpusu, elitnom dijelu sjevernokorejskih oružanih snaga. Sjeverna Koreja izrazito je izolirana, totalitarna, militarizirana država čije je stanovništvo desetljećima izloženo intenzivnoj ideološkoj indoktrinaciji.
U početku ni Rusija ni Sjeverna Koreja nisu priznavale da se sjevernokorejski vojnici uopće nalaze na bojištu. Ukrajinske snage prvi su se put s njima sukobile u studenome 2024., a prvi živi sjevernokorejski ratni zarobljenici uhvaćeni su tek u siječnju sljedeće godine.
Rusija je njihovu ulogu službeno priznala tek u travnju 2025., kada je načelnik Glavnog stožera ruskih oružanih snaga Valerij Gerasimov javno hvalio njihov "heroizam" na bojištu.
"Sjevernokorejski vojnici vrlo su hrabri, osobito pripadnici Jurišnog korpusa. Spremni su umrijeti za svoju zemlju", kaže Yang. "Problem je u tome što strast nije isto što i učinkovita borbena sposobnost. U početnoj fazi kurske kampanje pretrpjeli su strašne gubitke, ali naučili su lekcije modernog ratovanja dronovima."
"Topovsko meso", tako ih opisuje "Sultan", vojnik ukrajinske 95. desantno-jurišne brigade koji se protiv njih borio u Kurskoj oblasti krajem 2024.
"Najprije bi krenula jedna velika jurišna skupina, zatim bi na isti položaj poslali još 15 do 20 ljudi, pa onda nove. Sjevernokorejci su djelovali drukčije. Stalno su bili u pokretu. To im je davalo određenu prednost, ali ne i presudnu", prisjetio se nedavno u Kijevu.
Komunikacija između Sjevernokorejaca i njihovih ruskih saveznika, tvrdi, bila je loša, a vojnici nedovoljno opremljeni.
Nakon borbi Sultan i njegovi suborci pretraživali su tijela poginulih neprijateljskih vojnika u potrazi za dokumentima i obavještajnim podacima. Kod mrtvih Rusa pronalazili su osobne stvari, identifikacijske dokumente i opremu.
"Kada smo pretraživali baš Sjevernokorejce, jedino što smo kod njih pronalazili bilo je streljivo. Pregledali smo doslovno svaki mali džep – nije bilo dokumenata, ničega", kaže.
Drugi ukrajinski vojnici tvrdili su da Sjevernokorejcima nedostaju pancirni prsluci, odgovarajuća zimska odjeća i kacige.
Na jednoj jezivoj snimci nastaloj tijekom ukrajinskog napada vidi se ranjeni sjevernokorejski vojnik kako leži potrbuške na snijegom prekrivenom tlu u šumi. Dok mu se približavaju Ukrajinci, aktivira granatu ispod vlastite brade, nakon što kao posljednje riječi izgovara ime svoga vođe – Kim Jong Una.
Kim je u travnju 2025., na komemoraciji održanoj u novootvorenom Muzeju prekomorskih vojnih operacija u Pjongjangu, veličao vojnike koji su radije počinili samoubojstvo nego dopustili da budu zarobljeni.
U govoru članovima njihovih obitelji, kojem je nazočio i ruski ministar obrane Andrej Belousov, nazvao ih je "herojima koji su bez oklijevanja odabrali samouništenje i samoubilački napad kako bi obranili veliku čast".
Sjeverna Koreja nikada nije službeno objavila koliko je njezinih vojnika poginulo u operaciji u Kursku. Analiza BBC Korea, provedena na temelju memorijalnog kompleksa, procijenila je da ih je u borbama za Rusiju poginulo oko 2300.
Ukrajinski HUR procjenjuje broj poginulih na 3000, uz još oko 1500 ranjenih.
No osim borbenog iskustva, što je Pjongjang dobio zauzvrat za žrtvovanje tolikog broja svojih najboljih vojnika?
Gospodarski jackpot
Slanje vojske pokazalo se prijeko potrebnim gospodarskim dobitkom za Sjevernu Koreju, ali i geopolitičkim uspjehom, smatra Lim Soo-ho, viši istraživač Instituta za strategiju nacionalne sigurnosti u Seulu.
Prema njegovoj procjeni, prodaja oružja Rusiji i slanje vojnika donijeli su osiromašenoj zemlji gotovo deset milijardi dolara.
"Godišnji BDP Sjeverne Koreje procjenjuje se na oko 30 milijardi dolara", kaže Lim. "To znači da su tijekom dvije i pol godine izvozom oružja i slanjem vojske zaradili iznos jednak trećini godišnjeg BDP-a. Za gospodarstvo veličine sjevernokorejskog to je iznimno velik učinak."
U zamjenu za ljudstvo Pjongjang dobiva hranu, naftu i čvrstu valutu. Kina tvrdi da poštuje međunarodne sankcije protiv Sjeverne Koreje. Rusija ih, međutim, ne poštuje.
Jednako je važno što je suradnja s Moskvom počela mijenjati dugogodišnju ovisnost Sjeverne Koreje o Kini.
Kim Jong Un tako je u rujnu prošle godine u Pekingu mogao stajati rame uz rame s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, na prvom javnom susretu trojice čelnika. Ne baš kao potpuno ravnopravan partner, ali više ni kao čovjek koji ovisi isključivo o Pekingu.
"To je velika geopolitička promjena", kaže Lim.
"Kad god bi zbog međunarodne izolacije stvari postale teške, Sjeverna Koreja pokušavala bi se približiti Južnoj Koreji, Japanu ili osobito Sjedinjenim Državama kako bi normalizirala odnose. To je desetljećima bio obrazac diplomacije na Korejskom poluotoku. Ali sada, nakon jačanja odnosa s Rusijom, Kim Jong Un tvrdi da je svijet ušao u novi hladni rat, u multipolarni sustav."
Odnos s Rusijom, koji je počeo kao brak iz gospodarske i vojne nužde, sve više poprima obilježja dubljeg i dugoročnijeg savezništva. Na ovogodišnjem 9. kongresu Radničke partije Koreje Kim Jong Un nastupio je samouvjereno i govorio o postignućima kakva nisu ostvarili ni njegov djed Kim Il Sung ni njegov otac Kim Jong Il.
No pred Pjongjangom su i ozbiljni rizici.
Dosad sjevernokorejski vojnici nisu ratovali na međunarodno priznatom ukrajinskom teritoriju, uključujući područja Ukrajine pod ruskom okupacijom. Kada bi se to promijenilo, posljedice bi bile diplomatski ozbiljne, osobito u Južnoj Koreji, ukrajinskom savezniku koji je Kijevu dosad slao samo "nesmrtonosnu" pomoć.
Upravo to Zelenski naglašava dok od Seula pokušava dobiti napredno naoružanje, uključujući sustave protuzračne obrane. Tvrdi da od lipnja u ruskoj Voronješkoj oblasti traju pripreme za prihvat novih sjevernokorejskih snaga te da Pjongjang priprema isporuku dodatnog balističkog naoružanja Rusiji.
"Rusija pomaže Sjevernoj Koreji da nauči kako izgleda moderno ratovanje, usavrši svoje oružje i stekne stvarno borbeno iskustvo. To predstavlja prijetnju svakoj azijskoj zemlji koja se nalazi u dometu sjevernokorejskih projektila", rekao je Zelenski u predsjedničkom obraćanju u srpnju.
Zarobljavanje za njih nije opcija
Samo su dvojica sjevernokorejskih vojnika živa zarobljena u borbama s ukrajinskim snagama. Zapanjujuće je to malen broj uzme li se u obzir da ih je u kurskoj kampanji sudjelovalo između 11.000 i 14.000.
Još jedan vojnik zarobljen je živ, ali je poslije preminuo od posljedica ranjavanja, prema podacima južnokorejske Nacionalne obavještajne službe.
Kao i njihovi suborci koji su radije birali samoubojstvo nego zarobljavanje, ni dvojica preživjelih nisu namjeravala pasti neprijatelju u ruke.
"Za vojnike Joseona [Sjeverne Koreje] već samo postati ratnim zarobljenikom predstavlja zločin. To jednostavno nije opcija. Mi ne možemo postati ratni zarobljenici", rekao je jedan od njih ekipi južnokorejske televizije MBC koja ga je intervjuirala u ukrajinskom zarobljeništvu.
Baek Pyeong-gang, što nije njegovo pravo ime, nakon udara drona četiri je dana ranjen ležao na bojištu prije nego što je zarobljen. Predao se tek zato što je ukrajinske vojnike zamijenio za svoje ruske saveznike.
Drugi zarobljenik, Lee Kang-eun, također pod pseudonimom, novinarki Kim Young-mi rekao je da osjeća krivnju zato što je još živ. Ukrajinski vojnici pronašli su ga na bojištu jedva pri svijesti, s teškim ozljedama ruke i čeljusti.
"Nisam kod sebe imao ni granatu ni nož da se raznesem, odnosno oduzmem si život", objasnio je.
Opisao je kako su u početnoj fazi borbi dronovi ubili desetke njegovih suboraca.
Bojište je, rekao je, "zaudaralo po krvi".
Nijedan od dvojice zarobljenika ne želi se vratiti u Sjevernu Koreju. Lee vjeruje da bi članovi njegove obitelji zbog njegova zarobljavanja mogli biti "izbrisani" kao kazna.
Obojica su rekla da žele otići u Južnu Koreju, a Seoul ih je spreman prihvatiti.
Njihov povratak zasad je zatražila samo Rusija, ne i Pjongjang.
Ukrajina, koja i dalje pokušava uvjeriti Južnu Koreju da joj pruži vojnu pomoć, nije se obvezala predati ih južnokorejskim vlastima. Kijev poručuje da će poštovati međunarodne obveze iz područja ljudskih prava, koje zabranjuju prisilno vraćanje ratnih zarobljenika u zemlju u kojoj bi mogli biti progonjeni.
Njihova sudbina stoga ostaje neizvjesna.
Ono što se, međutim, čini sve izvjesnijim jest da će se ruskom ratu pridružiti novi Sjevernokorejci. Njihova služba Pjongjangu donosi golemu gospodarsku i političku korist. Ali potrebni su i Rusiji.
Četiri i pol godine nakon početka ruske invazije punog opsega na Ukrajinu, Moskva se suočava s ozbiljnim nedostatkom ljudstva. Zapadne i ukrajinske obavještajne službe procjenjuju da Rusija svakog mjeseca gubi oko 6000 vojnika više nego što ih uspijeva novačiti.
Kako bi održala brojnost svojih snaga, Moskva je zato prisiljena posezati za stranim borcima – iz Kolumbije, Kenije, Kameruna i Sjeverne Koreje.
Za Rusiju i Sjevernu Koreju riječ je o odnosu uzajamne koristi, svojevrsnoj koaliciji koja ima vrlo konkretnu cijenu.
Pjongjang će, po svemu sudeći, nastaviti slati svoje vojnike u ruski rat.
Ali samo dok mu se to isplati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....