Ovih je dana objavljeno da je Velika Britanija 19. najsretnija zemlja na svijetu. Bogati su, servisne službe rade jako dobro, a konačno se mogu i zabavljati procesom izlaska iz Europske unije.
I što god mislili, činjenica da je London grad u kojemu žive brojni milijarderi, u koji u ovo doba godine dolazi "zlatna mladež" iz najbogatijih arapskih obitelji da bi se vozikala najskupljim automobilima po londonskim ulicama, sama po sebi može biti dovoljan razlog nekome iz jedne od najsiromašnijih i najnesretnijih zemalja na svijetu da odluči na to veselo lice silom staviti grč boli.
Upozorenja
Obavještajni izvori EU su prije nekoliko tjedana rekli kako treba očekivati terorističke udare u velikim europskim gradovima. Jer, napadačima, s koje god pozicije dolazili - religijske, ideološke ili osvetničke, uvijek je jasna procjena da kaos i smrt u velikom gradu izazivaju golem medijski interes. Upravo to ih čini spremnima dati život za svoje uvjerenje jer misle da će tako njihovo djelo ostati zapamćeno i, još gore, da će izazvati strah kod neprijatelja te možda potaknuti još nekoga da se odluči na takav zločin.
London je više nego poželjna meta, ime koje zvoni u ušima kao imperijalni centar, velik grad za koji zna gotovo svatko na svijetu, Big Ben, Temza, nogomet, Trafalgar Square, kraljica. Izvesti napad ondje znači ispuniti svoj mračni cilj u najvećoj mogućoj mjeri.
Do trenutka zaključenja ovog teksta nije bilo jasno koji je od navedenih razloga stajao iza samoubilačkog napada (ići s mačetom protiv naoružanih policajaca samo se tako može opisati). Ostaje pitanje je li se u nesretne pješake na mostu zaletio slučajno, izgubivši kontrolu nad vozilom, ili je i to bio dio plana. I koji je plan zapravo uopće bio. I je li ga bilo.
Baš svatko
Terorist danas, u ovom svijetu ratova koji bjesne na sve strane, ideoloških i religijskih sukoba, sve većeg jaza između siromašnih i bogatih, može postati uistinu svatko. Radikalizacija, koja se prije smatrala važnim elementom pa se tražio unovačitelj i ispiratelj mozga, danas je manje važna. Mnogi od nedavnih napadača su se tek u završnoj fazi pripreme svog napada obratili religijskim vođama. Među njima je i napadač na Božićni sajam u Berlinu Anis Amri. On je u Europu došao s idejom da ubija.
Tko god, dakle, bio napadač i koji mu god bili motivi, kad je riječ o današnjem krvoproliću, apsolutno je zakazao britanski sustav sigurnosti. U doba dok pada Mosul i priprema se ofenziva na Raku, napadač je uspio automobilom doći do britanskog parlamenta kao da je riječ o parkingu pred trgovačkim centrom. I ne samo to - nakon što je izazvao pokolj na mostu, uspio je doći do zgrade parlamenta te čak ubosti policajca. Tek je onda ubijen. A govorimo o britanskoj policiji koja iza sebe ima dugogodišnje iskustvo borbe s teroristima Irske republikanske armije (IRA). Napad se dogodio nešto prije tri sata poslijepodne po londonskom vremenu. Puna tri sata nitko se od dužnosnika nije obratio javnosti, tek se onda oglasio londonski gradonačelnik Sadiq Khan. Četiri sata nakon napada još nije bio poznat broj poginulih ni ranjenih, o napadaču se znalo samo da je azijskog podrijetla, i to prema iskazima svjedoka koje su prenosili britanski mediji.
Usporedbe su u ovakvim slučajevima uvijek teške, ali činjenica je da su se njemačke snage sigurnosti pokazale bitno spremnije u svim prošlogodišnjim terorističkim napadima. Policija bi odmah nakon dojave preuzela informiranje javnosti preko svih društvenih mreža, Twittera i Facebooka, slani su SMS-ovi, ljude se upućivalo kamo ne ići, na kojim se prostorima može očekivati prijetnja. Odmah su se objavljivale slike osumnjičenih, pa i njihova imena.
Heidelberg
U slučaju kad je bilo jasno da nije riječ o terorizmu, kao nedavno u Heidelbergu, to je odmah javljeno. Na sve se načine pazilo da se izbjegne pretjerana panika, da se maksimalno zaštite civili i da se dobije što više korisnih informacija o počinitelju ili počiniteljima. Da, i u tim okolnostima im je Amri pobjegao i stigao čak do Italije. Ali nije više počinio nikakvo zlodjelo.
Britanci su zakazali, ozbiljno, i pokazali se ranjivi na najosjetljivijim točkama: u zgradi parlamenta gdje su bili premijerka Theresa May i brojni ministri. Na mostu koji je omiljeno okupljalište turista. A sve nedaleko od kraljičine palače. Čini se, nažalost, da London nije izvukao pouku iz pogrešaka Pariza i Bruxellesa.