BEOGRAD - On šapuće, viče, laska, ucjenjuje, govori dvosmisleno, obećava, prijeti - ali uvijek uspijeva. Barem do sada. Prijeti li mu na kraju, u onome što je nazvao svojom posljednjom diplomatskom misijom, krah?
- Za ovu regiju, na diplomatskom planu bit ćeš isto što i general Petraeus u Glavnom stožeru na vojnom - poručio mu je predsjednik Obama preko državne tajnice Hillary Clinton kada ga je nakon dolaska na vlast, imenovao specijalnim predstavnikom za Afganistan i Pakistan.
Najmlađi pomoćnik
Prije toga, neposredno nakon izbora, kada se kao nezamjenjiv uspio nametnuti i Obaminu timu, kao prethodno svim demokratskim predsjednicima od Kennedyja nadalje, Holbrooke je na dugom sastanku s Clinton kreirao svoju ulogu: ne želi biti izaslanik vezan isključivo za State Department, nego mnogo više - visokorangirani dužnosnik s potpunom slobodom odlučivanja, koji bi dovodio svoje savjetnike i upravljao američkom politikom u ovom dijelu svijeta.
Sada, nakon smjene generala McChrystala na drugom kraju klackalice sukoba, nagađa se da se njegovu mandatu na ovoj funkciji bliži kraj. I da je samo pitanje kako će se formulirati odlazak diplomata kojeg je The New York Times nazvao “većim od života” kada se 2009. iz ureda potpredsjednika investitorske tvrtke Perseus vratio u vanjsku politiku.
Angažman u Vijetnamu
No, ima i onih koji su uvjereni da je smjena malo vjerojatna, zbog odličnih odnosa koje Holbrooke ima s povratnikom na afganistansku scenu, generalom Petraeusom. A možda i zato što se Holbrooke zna snaći u svakoj situaciji.
- On je diplomatski ekvivalent hidrogenskoj bombi - rekao je o njemu zamjenik državnog tajnika iz razdoblja predsjednika Clintona i osobni prijatelj Strobe Talbott. A želio je biti novinar, pa je u State Department ušao sa 21 godinom, 1962., nakon što ga nisu primili u The New York Times. Zahvaljujući angažmanu u Vijetnamu, Holbrooke je za Carterova mandata postao najmlađi pomoćnik državnog tajnika u povijesti SAD-a, za istočnu Aziju i Pacifik. Dva je puta bio veleposlanik (u Njemačkoj i UN-u), ali nikada državni tajnik iako je bio sposobniji od mnogih na toj funkciji.
Odbojne osobine
Prvi joj se put približio poslije Daytona, koji ga je proslavio, ali je Clinton 1996. ipak, na nagovor supruge, postavio prvu ženu na tu dužnost, Madelaine Albright, a Holbrooke je opet, opravdavajući to privatnim razlozima, otišao u investitorski svijet. (Vratio se ubrzo, a kao specijalni izaslanik za Cipar i Kosovo Miloševiću je u ožujku 1999., prije bombardiranja, prenio američki ultimatum.) Drugi je put bio blizu mjestu državnog tajnika u vrijeme izbora 2000., no Al Gore nije postao predsjednik. Gotovo je ironično da je državna tajnica sada Hillary Clinton, kojoj je godinama bio vanjskopolitički guru.
U Obaminu timu ima više neprijatelja nego prijatelja, ali ga oni koji su radili s njim kao nadređenim, čak i uz toliku arogantnost, iznimno cijene, upravo zato što je inzistirao na tome da se iznesu i najoprečnija mišljenja. Analitičan je, načitan, strastven, radišan i uporan, a ipak malo svjestan svojih osobina koje odbijaju, kao što su teatralnost, otvorena egocentričnost i ambicija.
U proslavljenoj knjizi “Završiti rat” o postizanju Daytonskog sporazuma piše da je bilo nemoguće. “Ono što me je vodilo više od bilo čega drugog bila je želja da ne doživim neuspjeh”, napisao je. U tu je svrhu bio spreman satima sjediti s vođama kojih se užasavao, pa i “prijateljski” piti viljamovku s Miloševićem toliko uvjerljivo da ga je on proglasio “svojim najomiljenijim Amerikancem”.
Ne pokazuje svoje karte
Christopher Hill, njegov najbliži suradnik u to vrijeme, svjedoči: “On ne pokazuje karte. Uvjeri te da se slaže s tobom, ali da druga strana ne želi. Koristi humor. Napravi taj izraz očaja na licu, a kad ga upitaju što je, on kaže da je zabrinut jer ne zna hoće li se drugi s tim složiti. Koristi sve te glumačke rekvizite da postigne cilj.”Ostaje dvojba je li Radovanu Karadžiću 1996. obećao oslobađanje od haaških optužbi u slučaju da se povuče sa svih dužnosti u Republici Srpskoj iako je sam to nazvao “lažima koje više ne želi komentirati”.
- Za Holbrookea je moć isto što i boja za slikara - rekao je jednom umirovljeni general i komandant Wesley Clark. No, Holbrookeova supruga Kati Marton to opovrgava: “Njega zanima samo ishod onoga što radi”. Da je samo to, ne bi toliko vodio računa o svojem imidžu, dodali bi drugi. Neki ljudi imaju osobnog trenera, a on ima svog privatnog arhivara, koji treba sačuvati tragove o usponu do legende.
No, ipak se zna spustiti na zemlju, pa i doslovno, kada je na dva putovanja, vlastitom utvrđivanju istine o Afganistanu 2006. i 2008. , spavao u nemogućim uvjetima i posjećivao zatvore da bi od talibanskog mule čuo mišljenje i onih s druge strane rata. Na terenu se susretao i s običnim ljudima, uvjeravajući ih da su američki i njihovi interesi zajednički. A kao povratnu informaciju Washingtonu iznosio uvjerenje da se afganistanski rat ne može dobiti, već samo mogu smanjiti posljedice neuspjeha.
Bude li smijenjen, to će možda biti i zato što nije vjerovao u nemoguće. Ili zato što to nije uspio ostvariti.
'A možete li vi dokazati da sam Karadžiću dao jamstva?'
Gordana Logar, bivša glavna urednica Borbe i Naše Borbe, te jedan od osnivača lista Danas prisjeća se da je Holbrookea srela u rano proljeće 1995., što, kako sama ističe, nije nevažno, jer je to bilo prije njegovih dolazaka u Beograd i razgovora sa Slobodanom Miloševićem.
- Možda baš zbog te okolnosti nikad nisam imala loše iskustvo da ga nisam, za razliku od mnogih drugih, upoznala kao arogantnog američkog političara - kaže Gordana Logar.
- Prilikom tog prvog susreta pokazao je izniman interes za mišljenje jednog novinara iz Srbije, posebno o Mioševiću, iako je, podrazumijeva se, sve to već znao ili saznavao diplomatskim kanalima. Istodobno je, bez posebnih nijansi, izrazio sumnju u neke moje procjene, ali kako sam čvrsto ostajala pri tome, stekla sam dojam da cijeni takvo ponašanje sugovornika - prepričava Logar. Zaključuje da je to možda bio drugi razlog zahvaljujući kojem su ostvarili neku vrstu dobre suradnje, što je značilo da ga je mogla u svako doba nazvati i zatražiti njegovu izjavu za novine.
- To sam u ključnim trenucima i zbivanjima doista činila i dobivala najnovije, najekskluzivnije vijesti koje su završavale na naslovnici tadašnje beogradske Naše Borbe. Nijedna kasnije nije bila demantirana iako sam takva iskustva imala s uglednim svjetskim politčarima, ali također je izvjesno da je bio majstor manipulacije, što se moralo imati na umu svaki put kada bi davao izjave, koje su bile elokventne i u njima je vješto zaobilazio istinu - prisjeća se Logar.
- Nekoliko me puta čak i nazivao kako bi nešto provjerio. Kad sam izrazila sumnju da ne govori cijelu istinu poričući da je Radovanu Karadžiću dao jamstva da će ga navodno sačuvati od Haaga, pitao je mislim li doista da takvo što mogu dokazati. Bila sam uvjerena da ne mogu jer mala je vjerojatnost da je nešto takvo eksplicitno rekao u mikrofon - rekla je Gordana Logar.
Granić: Njegova mora biti zadnja
- Sasvim sam siguran da je razlog odlaska Richarda Holbrooke činjenica da je nekom stao na žulj - kaže Mate Granić, bivši ministar vanjskih poslova. Granić ističe da Holbrookea zna jako dobro.
- Radi se o čovjeku koji ne voli da mu drugi govore što da radi, i koji odlično funkcionira kao diplomata jedino ako je njegova riječ zadnja. On je jedan od najboljih diplomata u povijesti, što je dokazao mnogo puta - opisuje ga Mate Granić.
Naglašava kako je Richard Holbrooke sjajno znao pregovarati te da je upravo zato od američkog predsjednika Obame dobio mandat da riješava nagomilane probleme u Afganistanu i Pakistanu.
- To su, dakle, vojno i politički najosjetljivija područja u svijetu. Sasvim je sigurno da Hoolbrooke može tamo savršeno odraditi posao, ali uz jedan uvjet - samo ako je on taj koji vodi operaciju i čija je riječ zadnja. Ako se bilo što poremeti u njegovom načinu rada, odnosno ako osjeti da on nije glavni i ako mu se neka druga komponenta upliće u posao, on na to neće pristati - kaže Granić.
Bivši ministar vanjskih poslova prisjeća se kako je Holbrookeov proritet uvijek bio da vojna komponenta mora biti podređena političkoj.
- Zato sam siguran da se u tom smislu negdje stvorio problem - zaključuio je Mate Granić. ( Sergej Trajković)