“Koristim ovu priliku da se, svim borcima za slobodu koji me danas užasno vređaju jer sam ozdravila, izvinim što nisam umrla.” Ovako je glasio post na Facebook profilu Biljane Keller, što je pseudonim najpoznatije suvremene srpske dramatičarke Biljane Srbljanović, objavljen prije tjedan dana - 10. travnja, nakon što je ozdravila od Covida-19.
Autorica slavnih “Skakavaca”, 49-godišnja profesorica na beogradskom Fakultetu dramskih umjetnosti, čije su drame izvođene diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj, postala je najprepoznatljivije lice epidemije koronavirusa u Srbiji. Tijek svoje bolesti - kako se zarazila, kako je bolovala i što je radila u više od mjesec dana dugoj samoizolaciji, detaljno je opisivala na Facebooku, napisala je o tome nekoliko tekstova za Blic, cijelo vrijeme svojim stavovima, ali i samom vlastitom osobnošću, izazivajući lavinu komentara. Nerijetko - krajnje otrovnih.
Srbljanović je ovaj ironičan post objavila nakon što je dva puta njezin nalaz testiranja na koronu bio negativan, bez dlake na jeziku to opisavši: “što formalno pravno znači da sam jebala koroni mater”. U tom trenutku je pred njom bilo još desetak dana samoizolacije - do 20. travnja. No, samoizolacija, čak i u vrijeme najtežih trenutaka ove bolesti, nije pretjerano utišala, njezin, ionako prilično jak glas na srpskoj političkoj i društvenoj sceni.
Banalno zlo
Samo dva dana nakon što je ozdravila, ponovno je uzburkala javnost svojim nastupom na Prvoj srpskoj televiziji, gdje je s njom putem Skypea razgovarala u emisiji “Prva tema” Jovana Joksimović (supruga i kod nas popularnog pjevača Željka Joksimovića). Srbljanović vatreno zagovara karantenu, pa tako i policijski sat jer, po njenim riječima, Srbi bez toga nisu sposobni za neku ozbiljniju disciplinu, podsjetivši na samom kraju razgovora na skorašnju obljetnicu opsade Sarajeva. Ili kako je sama opisala na Facebooku:
“Podsetila sam razmaženo građanstvo na četiri godine ‘policijskog sata’ tokom opsade Sarajeva, ljudi zatvorenih bez struje, hrane i vode, pod kišom granata i snajperskih metaka koji su, u dokazanih 1700 slučajeva, namerno nišanili decu”. Naravno, ovakva dramatična usporedba nije mogla proći nezapaženo. “Za to sam popila gomile uvreda, kletvi, lelekanja što nisam od korone umrla, pretnje i predviđanje mučnog kraja”; piše Srbljanović na svom Facebook profilu i nastavlja dalje:
“Sarajevo je herojski grad i naša krivica je jasna, opipljiva, presuđena i broji se leševima. Svako ko progovori drugačije ne zaslužuje da govori uopšte. Veselim se večeras što sam živa, ali spuštam glavu pred senima Sarajlija i Sarajki izmučenih divljačkom nikad zauzdanom silom, na koju se začudjujući broj demokrata u stvari ponosi. Proći će korona, proći će sve, ali ovo banalno zlo niko izlečiti neće.”
Srpsko društvo, izgleda, ne živi i međusobno ratuje samo preko tabloida i televizije, već ima izuzetno buran život na društvenim mrežama - Facebooku, Instagramu, Twitteru. Uostalom, znamo koliko su kod nas popularne tamošnje YouTube zvijezde. Istina, nije lako pohvatati sve protagoniste tog izuzetno dinamičnog eko sustava i njihove prave političke i (moralne) dimenzije. Ali da diskusija, nerijetko potpuno bez rukavica neprestano traje - bome da.
Tako se Biljana Srbljanović krajem siječnja ozbiljno pokačila s glumcem (ali i političarem koji je u Srbiji na čelu Pokreta slobodnih građana) Sergejem Trifunovićem koji ju je na Twitteru optužio da je kao studentica prve godine Dramaturgije bila pripadnica Belih orlova i u kožnom mantilu paradirala Akademijom i prozivala kolege, po Trifunovićevim riječima da “jedu i piju dok naša braća u Slavoniji i Baranji ginu”. Profesorica nije birala riječi u obračunu s generacijskim kolegom - Trifunović je tek dvije godine mlađi od nje.
A kako se Biljana Srbljanović uopće razboljela? I to je do u detalja opisala na Facebooku a njezine postove su, naravno, uredno prenosili lokalni i regionalni mediji. Pa tako saznajemo da je još 1. ožujka s prijateljem i kolegom bila u Novom Sadu u tvornici gdje se radi spomenik Zoranu Đinđiću, srpskom premijeru koji je ubijen u atentatu 2003. godine. Ni podizanje spomenika Đinđiću nije bez kontroverzi - mnogi predbacuju da je to tek prozirni državni, odnosno Vučićev projekt i da se zbog povezanosti s time Srbljanović kompromitira.
Kronologija bolesti
Spisateljica tako opisuje kako je već tada oprezna i paranoična te nosi rukavice i masku (koju istina stalno skida). Za vrijeme tog putovanja njezin prijatelj nije imao nikakvih simptoma no zato je ona cijelo vrijeme kašljala “kao magarica, ali ja već mesecima kašljem: od pljuga, od alergije na pseću dlaku, od histerije”. Kasnije se prisjetila kako su u jednom trenutku na benzinskoj postaji pili vodu iz iste boce, pretpostavljajući da je upravo to bio trenutak kada se zarazila.
Dva tjedna nakon tog putovanja njezin prijatelj se razbolio no još nitko nije znao da je posrijedi Covid-19. Dijagnoza mu je, nakon što je završio u bolnici s obostranom upalom pluća postavljena 18. ožujka, a dan kasnije se razbolijeva i Srbljanović. Opisujući kronologiju svoje bolesti pedantno bilježi gdje je i što radila, naglašavajući neprestano kako se odgovorno ponašala - bila je tek do banke što je bilo nužno, dezinficirajući sve oko sebe. I dok se ona relativno dobro nosi s bolešću u izolaciji u vlastitom stanu, njezin kolega u bolnici proživljava teške trenutke. No ipak piše riječi upozorenja:
“Ne boli me ništa, ne plačem, nije me strah. Prebrojala sam bukvalno sve susrete i svima javila... Nije me sramota bolesti, ali se ipak, kroz suze izvinjavam. Žao mi je, strašno, ako sam nekog nesvesno ugrozila. Pazite se ljudi, ne idite nikud, ne raznosite ovo zlo. To je minimum koji, kao društvena bića, možete da uradite.”
Čim je prošla najteži period bolesti - Srbljanović ga opisuje kao malaksalost i težak kašalj, pomućen vid i blago povišena temperatura - temperamentno je nastavila raspravu s onima koji su bolest svodili na “običan grip” - poput recimo filmskog redatelja Srđana Dragojevića, kao i s onima kojima je teško padala zabrana kretanja - kao Vesni Pešić, 70-godišnjoj političarki i aktivistici koja je također na društvenim mrežama demonstrativno iznosila svoje odbijanje zabrana. Ova joj je odgovorila - na Twitteru naravno - uz odobravanje Srđana Dragojevića - kako je Srbljanović tek Vučićev poltron. U Srbiji je naime, starijim od 65 godina već mjesec dana - zabranjeno kretanje.
Iz prve ruke
I dok je novosadska novinarka Ana Lalić završila na policiji jer je pisala o lošem stanju u tamošnoj bolnici i potpunoj nepripremljenosti za borbu s pandemijom koronavirusa (medicinsko osoblje je bez zaštitne opreme i rade “u potpunom kaosu”), Srbljanović je iznosila svoje iskustvo iz beogradske bolnice, uvjeravajući javnost da je s tamošnjim zdravstvenim sistemom ipak sve u redu. Na svoj specifičan način, s gomilom pop-referenci.
“Iz prve ruke ću vam reći: na infektivnoj je sve pod konac. Laž je da nemaju zaštitnu opremu, laž je da ne znaju šta rade, laž je da ne postoji jasan protokol. Neopisivo ljubazni i saosjećajni, doktori, sestre, tehničari, žao mi je što im, pod onim skafanderima, nisam videla lica da zapamtim uz zahvalnost.
Laž je da bolnice ne znaju šta i kako da rade, laž je da je srpsko zdravstvo u kolapsu, uslovi su kakvi jeste: nije Grej - Sloun memorijal i ne šeta se Meredit Grej s ful mejkapom i šarenom kapicom što ti rukom vadi bombu iz trbušne šupljine, klonja je grozna, zidovi su oguljeni, lift je star, i sve to. Ali ti se svako obrati s punom brigom i saosjećajno, daju ti stolicu da sedneš u tom starom liftu, jer ti je teško da stojiš, daju ti krevet dok čekaš na prijemu, pričaju s tobom kao s ljudskim bićem koje se naravno boji, koje je na ivici suza. Ljudi dolaze u panici, neko s prolivom, neko jer je čuo da je možda korona, svakog saslušaju i smire ga, pa vrate kući sve koje treba. “
Iako ni u jednom trenutku ne saznajemo tko je njezin prijatelj i kolega “divan profesor koji je odgojio generacije umetnika” koji je u teškom stanju završio u bolnici, Srbljanović nas ipak izvještava kako se nakon duge borbe - ipak izvukao, upozoravajući javnost kako nije patio ni od kakve kronične bolesti i naglašavajući tako svu ozbiljnost bolesti s kojom se suočavamo.
I dok su brojni u Srbiji ogorčeni policijskim satom koji je uveo Vučić već dva vikenda za redom pa tako i za ovaj uskrsni, Srbljanović je u svome komentaru u Blicu stala iza takvog poteza: “Sredstvo borbe protiv policijskog časa i dalje držimo samo mi. Da ga ne bismo imali, moramo da se dogovorimo svi oko sledećeg: nepotrebni izlazak iz kuće nije protest i borba za prava čoveka, naprotiv, on je sebičan i glup.
Imali ili nemali poverenje u vlast, podržavali ili borili se protiv nje, šetnja nije akt dostojan svesne i odgovorne osobe, a posebno ne čin protesta protiv Vučića. Ako se obavežemo da ćemo izlaziti samo do posla (ko mora), samo po jedan iz domaćinstva u prodavnicu (ne svakog dana), samo da izvedemo pse, koliko god puta da im je potrebno, disciplinovano samo po jedan, samo oko kuće i bez ikakvog kontakta s drugima, ako se dogovorimo da ćemo izaći samo zbog nege starijih i ići do lekara samo kada se zaista, zaista mora, niko ne bi morao da nam propisuje povečerje.
To je bukvalno sve, u tome je cela mudrost. Ali mi to nećemo da se dogovorimo i uporno odbijamo da prihvatimo. Zato smo, dok ovo čitate, svi ipak zaključani u kuće.”
U Srbiji je koronavirusom zaraženo više od 5000 ljudi među kojima je gotovo 600 zdravstvenih djelatnika. Do sada je umrlo više od 100 ljudi, a na bolničkom liječenju je više od 3500 oboljelih. Žarište epidemije je u Nišu i Beogradu.