Sredinom sedamdesetih, ako ste u zagrebačkim kulturnim krugovima moje generacije htjeli biti “in”, morali ste redovno čitati njujorški tjednik The Village Voice. Pretplata nije bila osobit problem, uplatili biste je u zagrebačkoj knjižari Mladost u Gundulićevoj ulici (blizu križanja s Varšavskom), specijaliziranoj za stranu publicistiku. Novine bi počele stizati nakon dva-tri mjeseca, katkad i nekoliko brojeva odjednom zbog zadržavanja u pošti, međutim, kad se to ustalilo, imali ste dojam da ste u kontaktu sa svijetom, i to onim njegovim dijelom koji vas najviše zanima.
Voice su bile debele i velike novine na prostom papiru, isplatilo se čitati samo prvi dio do duplerice, poslije bi zaredali oglasi i eventualno nastavci predugačkih tekstova. Kupovao sam ga jer je tamo pi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....