Dojam je kako nakon razdoblja pandemije u više država dolazi do masovnih i strelovitih promjena političkih stavova građana, a Čile je jedan od najboljih primjera.
Čileanski predsjednik Gabriel Boric - inače praunuk hrvatskog iseljenika s Ugljana Ive Borića Barišića koji je među prvima naselio u Magallanes – doživio je šokantni debakl na izborima koji su odlučivali o sastavu specijalnog komiteta za izmjene ustava pisanog u doba zloglasnog diktatora Pinocheta. Boric kao donedavni politički šampion i aktualni predsjednik sada nije bio niti blizu bilo kakvog političkog uspjeha u žestokoj bitki za stolice u supervažnom komitetu; njegova Convergencia Social stranka dobila je svega 5,7 posto glasova te je ispala tek četvrta po zastupljenosti.
No, sve je iznenadila uvjerljivost dominacije ultradesničarske Republicanos stranke, koja je dobila 35,6-postotnu podršku, te se pokazalo kako u ovom trenutku uopće nema suvislu političku konkurenciju. Republicanos je osnovana tek 2019. godine, a potomak hrvatskog iseljenika, Boric, na prošlim je čileanskim predsjedničkim izborima pobijedio upravo predstavnika Republicanosa, ultrakonzervativnog odvjetnika Jose Antonia Kasta.
U Čileu će tako najveći utjecaj na izmjene ustava imati stranka čiji članovi zapravo najviše dijele svjetonazor Pinocheta i njegove sljedbe, koja je relativno dugo uspješno maskirala diktatorski teror tobože liberalnim ekonomskim politikama, u kojem se poslovni uspjesi često nisu postizali sukladno liberalnim principima nego uz adekvatne političke pozicije. Bilo kako bilo, ostaje činjenica da se uz gaženje građanskih prava i brutalni teror Pinochetovog režima Čile može pohvaliti višedesetljetnom putanjom gospodarskog rasta kao malo koja zemlja na planetu, dok po tome u Latinskoj Americi ostaje jedinstven.
Poraz u izborima članova komiteta za izmjenu ustava velik je osobni poraz za Borica koji je tijekom građanskih nemira 2019. godine bio jedan od glavnih promotora ustavnog referenduma te donošenja ‘progresivnog ustava‘. Nakon godinu dana Boricevog lijevog mandata, čini se da su njegove ‘progresivne‘ ideje izgubile na cijeni, ali će u povijesti ostati zapisana činjenica kako je barem neko vrijeme bio drugi najmlađi predsjednik države na svijetu, odmah iza Ibrahima Traorea iz Burkine Faso, iako je napunio pristojnih 37 godina te se teško i dalje može nazivati mladićem.
Čileancima, njihovim susjedima i ostatku svijeta sada se nameće pitanje što će donijeti rast popularnosti ultradesnih Republicanosa. Osobno njihov lider Jose Antonio Kast ima ‘prirodne‘ reference ‘kvalitetnog‘ desničara koji bi lijepo mogao funkcionirati i u nomenklaturi Pinocheta. Tata mu je bio poručnik Wehrmachta i član Nacističke partije, brat mu je vodio Centralnu Banku Čilea za vrijeme Pinocheta, a on je nakon karijere u Nezavisnoj demokratskoj uniji stvorio ekstremno desni think tank Republican Ideas, pa potom i novu političku silu Republicanose. Kast nudi već viđenu kombinaciju teoretske promocije politika naklonjenih slobodnom tržištu (za one odabrane), inzistira na strogom poštivanju zakona i reda, a protivnik je pobačaja, istospolnih brakova i ilegalnih imigranata.
„Ovo je zemljotres u politici Čilea“, poručuje čileanski novinar Rocio Montes u El Paisu te pojašnjava kako je ljevica u komitetu za izmjenu ustava samo 17 mjesta, što znači da neće čak moći niti uložiti veto na prijedloge desnice.
„Danas su Čileanci pobijedili apatiju, bezdušnost i nebrigu“, ushićeno je pak komentirao pobjedu Kast.
Njegov uspjeh je iznenađujući jer je još 2020. godine 80 posto građana podržavalo promjene ustava 2020., i to uz burne prosvjede, a Republicanosi su jamstvo da bi novi ustav mogao biti još više desno-konzervativan nego što je onaj pisan za Pinocheta.
U više zemalja Latinske Amerike diže se ultradesnica. Ekstremno desno-populistički kandidat Paraguayo Cubas u Paragvaju je završio kao treći s velikih 23 posto, pa je orkestrirao prosvjede na kojima je sve optužio za izbornu pljačku. Zbog toga je uhićen, što diže tenzije i vodi prema polarizaciji. I u krizom pogođenoj Argentini ultra desni kvazilibertarijanac, Javier Milei, izgleda da se promiče u jednog od najjačih nacionalnih predsjedničkih kandidata. On i Bolsonaro bili su veliki prijatelji te su zajedno naglašavali kako neće dopustiti da Latinska Amerika postane Sovjetski savez te su dijelili zajedničke vrijednosti. Njihova ideološka parola bila je i ostala: Bog, domovina, obitelj i sloboda“.