Nezadovoljstvo radnim uvjetima u Goldman Sachsu, jednoj od najpoznatijih svjetskih investicijskih banaka, poznatih po tome što s lakoćom regrutiraju najbolje diplomante svjetskih sveučilišta, širi se podružnicama.
Jedan britanski bankar za Guardian je progovorio o svojem iskustvu. Neimenovani zaposlenik prebačen je na rad od kuće nakon izbijanja pandemije zbog čega je bio prisiljen raditi u stanu s dva cimera. No, to je bio najmanji problem. Naime, ovaj zaposlenik tvrdi da je u svakom timu Goldman Sachsa u Londonu u svakom trenutku troje do šest kolega na bolovanju zbog sindroma "izgaranja na poslu" (tzv. "burnout"). Prema njegovim tvrdnjama, neki mlađi zaposlenici redovito rade do četiri ili pet ujutro, a ponekad i do početka radnog vremena. "Ne tražimo ništa osim da se poštuju postojeća pravila", izjavio je britanski zaposlenik u razgovoru s Guardianom ističući da je riječ o korporativnoj Goldmanovoj kulturi.
Goldman Sach na udaru se našao prošlog tjedna kada je u javnost procurilo pismo 13 mladih američkih zaposlenika koji su se požalili na nehumane uvjete rada iako je ta kompanija sa 34.000 zaposlenih u posljednjem kvartalu prošle godine zaradila 4.5 milijarde dolara, što je 135 posto veći profit nego godinu ranije. Na zaposlenike se to odrazilo tako da su strahovito pritisnuti količinom posla, i to u pandemijskim izolacijskim uvjetima.
Banke poput Goldman Sachsa mogu tražiti da zaposlenici rade tako puno sati jer postoje dodatne klauzule u ugovorima prema kojima se zaposlenici izuzimaju iz 48-satnog radnog tjedna, objašnjava ovaj bankar. On i kolege primorani su raditi koliko god je potrebno i nemaju nikakve kontrole nad svojim radnim vremenom. Stariji kolege mogu odbiti projekt, no mlađi samo primaju zapovijedi. Kompanija je ove pandemijske godine radnicima doduše nudila satove joge i webinare o meditaciji putem zooma, ali londonski bankar kaže da nemaju vremena za spavanje, a kamoli za meditaciju i "rad na sebi". "Nekih dana nemaš vremena ni da se otuširaš. Isto vrijedi i za jelo. Nemaš vremena za odlazak u kupovinu namirnica ili kuhanje", ispričao je zaposlenik. No, nije tako jednostavno pozvati dostavu.
Naime, bankari koji odrađuju svoju prvu godinu u banci počinju s osnovnom plaćom od 50.000 funti što znači da analitičari koji redovito rade 18-satne smjene šest dana u tjednu zarade niti devet funti po satu prije oporezivanja - manje od 10.85 funti po satu koliko iznosi minimalna plaća koja pokriva troškove života u Londonu. Zaposlenici su ovisni o bonusima. "Ne dobiješ li bonus, plaća će ti biti niža od one radnika u McDonald'su. Svi to znaju, ali upravo zbog toga se boje pobuniti", kaže bankar. Zbog toga mnogi zaposlenici odustaju na polovici svoje druge godine, i ne čekajući trenutak u godini kada se dijele bonusi. Smatraju da prolaziti kroz pakao nije toga vrijedan.
U međuvremenu, dok pandemija svom snagom udara na psihičko zdravlje zaposlenika koji su dosad barem imali podršku svojih supatnika u uredu, kompanija je odlučila ukinuti plaćen obrok, povlastica koju su imali dok su radili iz firme. Nije bilo ni plaćanja kompjutora, stolaca ili stolova nužnih za rad od doma, a ni pokrivanja telefonskih računa. Dosad su zaposleni imali pravo na 20 funti za obrok u slučaju prekovremenog rada, a 60 funti nedjeljom. "Mlađi kolege su pokušali tražiti plaćen večernji obrok, ali uprava nije odgovorila na upit. To je jako važno jer na to odlazi oko 20 posto neto plaće", kaže Sachsov zaposlenik. Neki analitičari, kaže, izgubili su pet do deset kilograma u godinu dana jer ne stignu kuhati.