Dvadeset i šesti summit Šangajske organizacije za suradnju (ŠOS), tempiran kako bi se poklopio s 25. godišnjicom osnivanja, počeo je u Biškeku, glavnom gradu Kirgistana.
Iza ideje stoji Moskva, a zamišljeno je da postane platforma za globalnu politiku gdje će se čelnicima Rusije, Kine, Indije i Turske pridružiti šefovi država i vlada Velike Euroazije te glavni tajnik UN-a António Guterres.
Osnovana prije četvrt stoljeća kako bi se osigurala sigurnost granica za bivše sovjetske republike i Kinu, danas ŠOS ima ambiciju ‘nadići regionalne granice i postati ključna struktura u multipolarnom svijetu‘, kako su poručili iz Kremlja.
Rusija, četiri i pol godine nakon početka potpune invazije na Ukrajinu, ali i Iran, šest mjeseci nakon početka rata sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom, vide summit kao važnu platformu za jačanje odnosa s nezapadnim partnerima.
Šangajsku organizaciju za suradnju su 2001. osnovale Kina, Rusija i četiri države središnje Azije kao sigurnosni forum i otad je rasla po broju članica i utjecaju te okuplja deset država: Rusiju, Kinu, Indiju, Iran, Pakistan, Bjelorusiju, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan, a mnoge druge zemlje imaju status ‘partnera za dijalog‘.
Svijet je zaglavio između ‘kineskog‘ i Trumpovog‘ šoka, na stolu je pet nacrta novog poretka
Kina i Rusija organizaciju predstavljaju kao alternativu zapadno usmjerenim grupama poput G7, a Peking posljednjih godina nastoji proširiti njezin doseg obećavajući razvojnu i financijsku pomoć.
Alternativa G7
Kina vidi ŠOS kao alternativu zapadnim organizacijama poput G7, a posljednjih godina želi proširiti njezin opseg i utjecaj tako što članicama obećava financijsku pomoć. To privlači i države kao što je Turska pa će jedan od sudionika rasprave o regionalnoj i globalnoj sigurnosti biti Recep Tayyip Erdoğan, iako je u lipnju bio domaćin summita NATO-a.
Rusija u ŠOS-u ima dva strateška cilja i oba imaju potencijal ozbiljno utjecati na postojeći svjetski poredak kojim dominira Zapad.
S jedne strane Kremlj nastoji otvoriti nove izvore prodaje nafte i plina nakon gubitka tržišta Europske unije. Međutim, još je važnija geopolitička dimenzija, odnosno prilika da se Šangajska organizacija etablira kao zaštitnik globalnog juga nasuprot ‘zlatnoj milijardi‘, što je omiljeni moskovski termin za bogate države liberalnih demokracija.
Vladimir Putin je shvatio da je njegova invazija na Ukrajinu diljem svijeta pokrenula pitanja o moralnom integritetu ruskog modela vladavine, a kako bi to osporila, Rusija širi propagandu predstavljajući se kao zagovornik ‘siromašnog juga‘ nasuprot ‘zapadnog kapitalizma‘.
No, kao i u BRICS-u, Rusija je najglasnija, ali stvarni gazde su Kinezi, a oni prvenstveno misle na vlastite interese. U Biškeku će Putin i Xi Jinping, kako je najavljeno, ponovno razgovarati o projektu plinovoda Snaga Sibira 2 i mogućnosti postizanja konačnog sporazuma, a očekuje se da će se rasprave o toj temi nastaviti na Istočnom ekonomskom forumu u Vladivostoku, zakazanom za 1. do 4. rujna.
Sporazum se ne potpisuje iako Rusi nude popuste, ali Kinezi traže da im se plin prodaje po cijenama kakve su u Rusiji, makar znaju da je to nemoguće jer ga tamošnji kupci dobivaju ispod cijene budući da ruska vlada nadoknađuje razliku i tako kupuje socijalni mir.
Još jedan ključni sastanak Vladimira Putina u Biškeku bit će razgovor s indijskim premijerom Narendrom Modijem koji će biti domaćin 18. summita BRICS-a u New Delhiju 12. i 13. rujna. Također, Modi će se u Kirgistanu sastati i sa Xijem, koji će u rujnu posjetiti Indiju prvi put u sedam godina.
Stiže i iranski predsjednik Masud Pezeškian kako bi iz prve ruke saznao može li Iran i ubuduće računati na podršku Pekinga i Moskve.
U to uvjeravaju kremaljske RIA Novosti koje su najavile da će se ‘u Biškeku iranski predsjednik Pezeškian naći u društvu ljudi koji kategorički nisu zainteresirani za bilo kakav poraz njegove zemlje. Naprotiv, oni pomažu Iranu da preživi i pomoći će mu da vrati snagu nakon što su Amerikanci prisiljeni priznati očito: neuspjeh svojih pokušaja da slome Islamsku Republiku‘.
Vojni savez
Petr Akopov, vodeći politički komentator RIA Novosti, smatra da ‘Šangajska organizacija za suradnju nije vojni savez, ali može i treba postati savez država koje teže zaštiti i vlastitog suvereniteta i sigurnosti cijele regije. Tada nijedna anglosaksonska prijetnja neće biti prijetnja. Jer svako novo ‘iskrcavanje u Normandiji’, ne samo ono temeljeno na sankcijama nego i isključivo vojno (to jest, anglosaksonsko iskrcavanje u Aziji — bilo da se radi o Perzijskom zaljevu, Tajvanu ili ruskoj zoni interesa) jednostavno će postati nemoguće‘.
Međutim, unatoč željama Kremlja, ŠOS nije jedinstveni politički ni vojni blok jer članice imaju ozbiljna neslaganja i različite interese. Za Indiju bi summit mogao imati više simboličan i strateški nego suštinski značaj, posebno zato što su Kina i Pakistan, obje članice organizacije, njezini regionalni rivali.
Turska, koja u ŠOS-u ima status partnera, također pokušava iskoristiti platformu za jačanje svoje pozicije u regiji. Predsjednik Erdoğan više je puta poručio da želi da njegova zemlja postane stalna članica Šangajske organizacije, ali Turska paralelno brižno čuva veze sa Zapadom kroz NATO i trgovinske odnose s Europskom unijom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....