Nebo nad Bruxellesom u ponedjeljak, za vrijeme proslave državnog praznika Kraljevine Belgije: grmi od preleta aviona. Svih prijašnjih godina vojna parada na ovaj dan bila je vesela, ali ograničena. No, ova je parada prva u jednoj zemlji NATO-a nakon rušenja malezijskog aviona nad ukrajinskim zračnim prostorom. Belgija na nebu pokazuje u formacijama F-16, Eurofightere, transportne avione, helikoptere među kojima Hercules, piše Globus u novom broju.
Za razliku od prijašnjih godina, pojačane su mjere sigurnosti u javnom prometu kao da je u gradu američki predsjednik, iako nije. Nešto se dogodilo, nešto nije isto kao i prije. Belgija nije imala svojih žrtava u padu malezijskog zrakopolova, ali je imala susjedna Nizozemska, s kojom je Belgija čvrsto povezana. Osim toga, ovo je zemlja sjedišta EU i NATO-saveza. Dojam je da nije “business as usual”.
Slavni ruski pisac Anton Čehov ovako je prije više od stotinu godina dao upute za odvijanje drame: “Ako na sceni imaš pištolj u prvom činu, onda on nužno mora opaliti u trećem činu”. Malezijski avion je srušen i poginuli su mnogi državljani EU. Dakle, u kojem smo činu sada? Je li rušenje aviona već razvijena drama na postavljenoj ukrajinskoj sceni, ili je tek prvi početak Drugog Hladnog rata? Je li iznimka, zabuna, pogreška, ili će tko zna kakvih sličnih incidenata još biti?
No, u strašnom, pogubnom tjednu, čije značenje tek probavljamo, smrt putnika iz malezijskog aviona nije bila jedina tragedija. Druga je da je prošlo već više tjedana nakon što je Izrael počeo kampanju u Gazi i da je broj ubijenih civila već oko 500. Ne može se podnijeti niti jedno ubijeno dijete. Također, ne može se podnijeti niti pomisao da se sjedi na terasi kafića u Izraelu a da Hamasova bomba doleti iz čista mira s plavog neba i ubije nekog... Sirija, uništavanje svjetske baštine, uništavanje ekonomije, ljudskih životnih napora, eksalacija krajnjih ideologija, izbjeglice, tiho, ispod žita djelovanje Irana koji, uz pomoć svojih saveznika, “krči” sve one koji su mu nepoželjni i stvara izbjeglice u toj regiji. Zatim, ISIL, podiviljala sunitska milicija. Rat oko Sirije i Iraka može trajati godinama. Kako gledamo kartu svijeta u blizini Europe, vidimo da je zlatno doba produženog globalnog mira prošlo.
Ruski nezavisni i prozapadni novinar Viktor Davidof smatra da je Čehovljev pištolj već opalio, da novi Hladni rat ne samo da je počeo, nego već bukti. “U Siriji glavne uloge više ne igraju Asad i razni pobunjenici, nego strane vlade, na primjer Rusija naoružava Asada. Retorika s obje strane sve je jača i agresivnija.”
Davidof zaključuje da u ovom Hladnom ratu Rusi u tom sukobu neće dobro proći, i nije u tom stavu jedini. Iako je službena linija Moksve da ih se eventualne sankcije koje bi im Zapad udario ne tiču, te iako su se, kako su javljali strani dopisnici, grohotom smijali na to što su isključeni iz grupe G8, te iako stalno govore da bi Zapad više trpio od, kako to u Rusiji kažu, “efekta bumeranga”, ako se Zapadu zatvori dotok plina, ipak svi izvještaji iz Rusije govore da su i građani i političari i oligarsi jako nervozni. Davidof navodi bivšeg ministra energije Vladimira Milova koji je rekao da “ako zapadni krediti presuše, to će imati dvije posljedice. Prva je da se neće imati čime financirati ekonomski razvoj i druga da se dosada dignuti krediti moraju nekako isplatiti, a pogotovo kratkoročni kojima je rok naplate do kraja godine”.
Ne samo da neće biti razvoja, nego neće biti dolara i eura, neće biti niti isplate mirovina, neće biti povišica, raznih povlastica koje imaju zaposleni u velikoj i prilično korumpiranoj državnoj upravi, piše Globus u novom broju.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
