OBAVJEŠTAJNO PODZEMLJE

Špijunski rat bjesni u srcu Europe: ‘Gradom haraju horde agenata, evo kako ih prepoznati...‘

U Bruxellesu je oko 26.000 registriranih diplomata i isto toliko potencijalnih špijuna

Ilustrativna fotografija

 Pool Didier Lebrun/Belga Press/Profimedia/Pool Didier Lebrun/belga Press/profimedia

Bruxelles je prepun špijuna, javna je tajna u glavnom gradu Belgije i Europske unije. Ništa neobično ako se zna da je Bruxelles sjedište institucija EU i NATO-a te važna lokacija više od stotinu međunarodnih organizacija i oko 300 stranih diplomatskih predstavništava.

A koja je pozicija bolja za njuškanje od namještenja u stranoj ambasadi kad vam je u opisu radnog mjesta druženje s visokim dužnosnicima i traženje informacija, sve pod zaštitom diplomatskog imuniteta, pita se portal Politico i donosi priču o obavještajnom podzemlju u sigurnosno slabo zaštićenoj Belgiji. S povratkom zlatnog doba geopolitičkih nadmetanja velikih sila ova tema ponovno privlači golem interes.

Sigurnosne službe

U Bruxellesu je oko 26.000 registriranih diplomata, piše Politico, i isto toliko potencijalnih špijuna. Belgijske sigurnosne službe procjenjuju da su između 10 i 20 posto zaposlenika u ambasadama zapravo špijuni.

Poslovi u akademskom svijetu ili think tankovima drugo je klasično mjesto za neometan špijunski rad, piše Politico, podsjećajući na slučaj kad je Slobodno sveučilište u Bruxellesu 2019. godine zatvorilo Konfucijev institut nakon što se pokazalo da direktor špijunira za Peking. Belgijski mediji prošle godine objavili su vijest da je Belgija izbacila iz zemlje kineskog studenta na doktorskom studiju jer je zapravo došao zbog špijunaže.

Još jedna dobra krinka je novinarstvo. Novinarima je posao da postavljaju pitanja, a znatiželja poželjna karakterna osobina. Prema belgijskim sigurnosnim službama, jedan od pet kineskih novinara akreditiranih u Bruxellesu vjerojatno je špijun. Prema tome, u Belgiji su najaktivniji upravo kineski špijuni. O tome se navodno već zbijaju šale. "Kako ih prepoznati? To je poput gay radara. Teško je to objasniti, ali jednom kad znaš, sve postane lakše", objasnio je za portal jedan bivši europski diplomat kako prepoznaje špijune.

Za hvatanje stranih špijuna u Belgiji zadužena je belgijska vlada. No zaoštravanjem geopolitičke situacije sve se više govori o tome da bi EU trebala imati vlastitu špijunsku organizaciju koja bi koordinirala 27 nacionalnih sigurnosnih službi. Nešto poput europske CIA-e. No takvo što je daleka mogućnost. Jedan belgijski dužnosnik Politicu je rekao da je tema suviše osjetljiva i da su nacionalne vlade nesklone surađivati na takav način. Zato u slučaju Bruxellesa posao pada na leđa belgijske službe državne sigurnosti i vojnih obavještajnih službi koje surađuju s kolegama iz 80 zemalja.

Bruxelles je špijunski centar još od vremena hladnog rata, a prestankom blokovske podjele špijunska aktivnost postala je još jača. Belgija se našla u pravom skandalu kad su 2003. godine prislušni uređaji otkriveni u zgradi Europskog vijeća. A velika "bomba" bila je vijest da je prije šest godina belgijska služba sigurnosti imala upola manje zaposlenih od prosječne europske špijunske službe, unatoč cijeloj hordi stranaca u glavnom gradu.

Ovisni o SAD-u

"Europljani nikad nisu bili dobri u obavještajnom poslu", rekao je jedan američki bivši agent Politicu. "Uvijek su bili ovisni o SAD-u, ali sad se vidi promjena mentaliteta. Svijet je opasno mjesto", dodao je taj bivši agent.

To su shvatili i belgijski dužnosnici koji su, posebno nakon terorističkih napada 2015. i 2016. u Bruxellesu i Parizu, povećali financiranje sigurnosnih službi. Belgijska vlada sad kaže da joj je cilj učiniti Bruxelles "neprijateljskim okruženjem" za djelovanje špijuna. Među ostalim, zakon je promijenjen tako da službe sigurnosti imaju veći manevarski prostor. Ministar pravosuđa Vincent Van Quickenborne izjavio je da će sigurnjaci imati više ovlasti kod ispitivanja i intruzivnih metoda, ali sve u skladu sa zakonom.

Zatvaraju oči pred špijunažom

Primjerice, bit će moguće poslati krticu na zabranjene demonstracije. Do 2024. godine sigurnosne službe trebale bi povećati broj zaposlenika na tisuću ljudi. Bit će to, prema riječima vlade, povijesno ulaganje u sigurnost zemlje. No ne zna se koliko će njih raditi kao špijuni. Očekuje se i da će se proširiti definicija špijuniranja koje samo po sebi u Belgiji nije zločin. Sudski progon je određen samo u slučaju prenošenja informacija ključnih za nacionalne interese neprijateljskoj stranoj sili. Tako je bivši belgijski diplomat Oswald Gantois istraživan zbog curenja informacija ruskim tajnim službama. No osuđen je 2018. godine samo zbog protuzakonitog povezivanja s ciljem počinjenja krivotvorenja.

Bez obzira na nove mjere, mnogi smatraju da to nije dovoljno. Pogotovo ne za natjecanje sa silama poput Kine, koje za obavještajne djelatnosti imaju de facto neograničen budžet. "Budimo iskreni, neprijateljsko okruženje je ruski FSB u Moskvi, a ne Bruxelles s belgijskom službom sigurnosti", komentirao je Kenneth Lasoen sa Sveučilišta u Antwerpenu.

Čak i kad otkrije neprijateljsku djelatnost, Belgija ne daje informaciju na sva zvona, za razliku od nekih drugih zemalja. Često zatvara oči pred špijunažom iz prijateljskih zemalja jer njezine službe zbog nedostatka financija moraju birati prioritete. "Radije bi da nas špijuniraju Amerikanci ili Nijemci, nego Kinezi ili Rusi", kaže jedan belgijski dužnosnik za Politico.

Često samo zamole špijuna da napusti zemlju ili obavijeste izvore informacija koji prestanu komunicirati sa špijunom. Ponekad se špijuna javno imenuje, kao u slučaju Frasera Camerona koji je 2020. istraživan kao izvor informacija Kini. Cameron negira optužbe.

U slučaju poput toga vijest o špijunaži dospjela je u medije. Nije to ni loše, kažu dužnosnici Politicu. "Kad shvatimo da špijunaža nije znanstvena fantastika, nego opipljiv rizik, to je prvi korak da se od nje zaštitimo", objasnio je Politicu Nicolas Fierens Gevaert, glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. srpanj 2024 14:27