Izvori bliski obavještajnoj službi članice NATO-a prenijeli su osnovne informacije o sporazumu koji su o Grenlandu u srijedu dogovorili Mark Rutte, glavni tajnik NATO-a, i Donald Trump. Podatke je dobio i Jutarnji list i objavljujemo ih jer su se pokazali vjerodostojnima.
Prema izvorima, u prvoj točki se naglašava da SAD povlači sve carinske prijetnje prema članicama NATO-a, što je Trump izjavio u srijedu navečer u Davosu.
Druga točka, kako navode, definira da se Golden Dome (zlatna kupola, proturaketni štit) gradi i preko Grenlanda, dakle štitit će i Kanadu. Ovaj dio sporazuma svakako traži aneks dogovoru Danske i SAD-a iz 1951. godine o stacioniranju američkih trupa na Grenlandu.
Treća točka, kako je prezentirana, navodi da EU daje Americi pravo veta na sve odluke vlade Grenlanda i Danske vezane uz investicijske angažmane država nečlanica NATO-a. Prevedeno, Kina i Rusija ne bi mogle dobiti nikakve iole osjetljivije i važnije poslove na otoku. Sporni dio je EU jer Grenland nije dio Unije, ali jest NATO-a.
Četvrta točka je očekivana: članice EU, možda prije europske članice NATO-a - ipak je pregovarao Rutte - moraju povećati obrambene izdatke u Sjevernom i Baltičkom moru.
Iako ima određenih prijepora u tekstu koji je distribuiran, izjave glasnogovornika NATO-a, kako ih prenosi The Wall Street Journal, u velikoj se mjeri podudaraju s navedenim. Glasonoša (tako je naš pokojni novinar Inoslav Bešker smatrao da treba zvati glasnogovornika) našeg obrambenog saveza tvrdi da su Trump i Rutte u srijedu "raspravljali o ključnoj važnosti sigurnosti u arktičkoj regiji" za SAD i druge članice NATO-a. Odgovara točki četiri navedenog teksta, samo što širi prostor od Baltika prema Arktiku, što je razumljivo jer nema razloga da naš obrambeni savez ograničava povećanje ulaganja samo na prostor do Sjevernog mora. Glasnogovornik u tom kontekstu dodaje da će se "razgovori o predloženom okviru usredotočiti na mehanizam kojim članice NATO-a mogu surađivati kako bi osigurale sigurnost Arktika". Rutte je to osobno potvrdio u četvrtak, navodeći da se traži jačanje arktičke sigurnosti, a prvi će rezultati biti vidljivi već ove godine. Tom prigodom rekao je i da pitanje eksploatacije minerala nije raspravljano, što opet odgovara navedenom tekstu koji ograničava ruska i kineska ulaganja. U tom slučaju Grenland ostaje otvoren za investicije SAD-u i Uniji.
Sporazum je i dalje samo okvir jer, tumači glasnogovornik, "konkretnijim pregovorima Danske, Grenlanda i SAD-a nastojat će se osigurati da Rusija i Kina nikada ne steknu uporište - ekonomski ili vojno - na Grenlandu".
Možemo, dakle, navedeni plan u četiri točke smatrati relativno točnim.
Kad je riječ o navodima, prije svega britanskih medija, da bi američke baze na Grenlandu dobile status kao britanske na Cipru, dakle suverenitet nad teritorijem kojim se prostiru, tu je ideju odbacila Allison Hart, Rutteova glasnogovornica. Podsjeća da Rutte nije objavio detalje plana, dodajući da "nije predložio nikakav kompromis u vezi sa suverenitetom tijekom sastanka s predsjednikom (Trumpom) u Davosu".
Predviđeni plan predstavljao bi rješenje koje su zagovarale europske članice NATO-a: očuvanje punog suvereniteta Grenlanda kao autonomnog dijela Kraljevine Danske, uz davanje prava američkoj vojsci, koje već postoji, da pojača aktivnosti na otoku. Vjerojatno se tomu neće protiviti u Nuuku i Kopenhagenu ako se pojam suvereniteta neće spominjati. Iako je Trumpov udar na Grenland bio posljedica njegove opsesije zaokruživanja cijele Zapadne hemisfere u američku sferu interesa, pri čemu bi Grenland, po mogućnosti i Kanada, trebali postati dio SAD-a koji bi tako postao druga najveća zemlja na svijetu kad je riječ o teritoriju, iza Rusije, iz toga se, zbog uspješne i organizirane akcije Europe, može iznjedriti snažnija zajednička NATO-arktička politika koja bi predstavljala važan protutežinski čimbenik Moskvi.
Bilo je analitičara koji su smatrali da je Trumpov "napad na Grenland" služio primarno u unutarnjopolitičke svrhe, što nije nemoguće, ali njegovo potpuno uklapanje u modus operandi američkog predsjednika tomu proturječi. Trump funkcionira kreirajući krize koje zatim sam riješi, predstavljajući se velikim pregovaračem, ili ih jednostavno ostavi da žive svoj život. Grenland je primjer prvog, Venezuela drugog modela. U svakom procesu važno je da Trump bude u prvom planu jer je njegova samopromocija baza s koje nastupa, uz potvrđivanje snage koju ima, a daje mu je moćni SAD. Trump tako sporazumom ne priznaje poraz, iako neće - zasad - pripojiti Grenland, nego ostvaruje pobjedu.
Važno je da smo izbjegli situaciju trgovinskog ili inog rata Unije i SAD-a te ojačali arktičku dimenziju NATO-a. Europa mora i iz ove krize, iako je završila bez negativnih posljedica, izvući zaključak da Washington sve manje interesira sigurnost starog kontinenta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....