SPORNI DOKUMENT

Srpski šef diplomacije našao se u krivo vrijeme na krivom mjestu, a Beograd bi to mogao skupo platiti

Potpisivanje protokola s Rusijom koristilo je Moskvi da pokaže kako još ima nekog saveznika, ali nije bilo nikakve koristi za Srbiju

Nikola Selaković i Sergej Lavrov/Ilustracija

 /Photo By Attila Kisbenedek/Afp Russian Foreign Ministry/AFP

Potpisivanje diplomatskog protokola između Srbije i Rusije izazvalo je pravu lavinu negodovanja na Zapadu. Neki oporbeni političari u Srbiji spominju i mogućnost da se Beogradu uvedu sankcije.

Plan konzultacija koji su u New Yorku potpisali ministri vanjskih poslova dviju zemalja Nikola Selaković i Sergej Lavrov je, prema riječima srbijanskih vlasti, običan tehnički dokument, kakav se inače potpisuje i s drugim zemljama, i on je samo plan bilateralnih sastanaka u naredne dvije godine. Beogradski mediji su čak i objavili kompletan tekst i pri tome se naglasilo da u tom planu nema nikakvih napomena o sigurnosnim pitanjima, prenosi Deutsche Welle.

Trenutak samog potpisa je ipak izazvao podozrenje Zapada i to je bio razlog da američki veleposlanik u Srbiji Christopher Hill zatraži objašnjenje od srbijanskih vlasti. Nakon uvida u dokument, Hill je izjavio da „u njemu nema ničeg posebnog, ali da je Rusija željela taj plan kako bi opravdala svoj rat u Ukrajini".

Oštro su reagirali i u EU-u. Tako Vladimir Bilčik, izvjestitelj Europskog parlamenta (EP) za Srbiju, kaže da je to „udarac na proširenje Europske unije". Viola von Cramon-Taubadel, izvjestiteljica EP-a za Kosovo, smatra da je to „veliki skandal", i da je to „možda signal za nas da zamrznemo pregovore sa Srbijom".

Premijerka Srbije Ana Brnabić s druge strane navodi da je, nakon potpisivanja tehničkog dokumenta s Rusijom, „krenulo ludilo i histerija“ i to, kako ona ocjenjuje, zbog „hrabrog i iskrenog govora Aleksandra Vučića u Ujedinjenim narodima".

Pogrešno vrijeme i mjesto

U normalnim vremenima taj potpis ne bi predstavljao bilo kakav problem, ističe za DW Suzana Grubješić iz Centra za vanjsku politiku. „Ali to se dogodilo u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu. Taj potez je suštinski bio od neke koristi za Rusiju - da pokaže kako još uvijek ima nekog saveznika i zemlju s kojom surađuje, ali nije bio ni od kakve koristi za Srbiju.“

Naim Leo Beširi, direktor Instituta za europske poslove, smatra da je riječ o „nespretnom, ali planiranom potezu srbijanskih vlasti da antagoniziraju odnose s Washingtonom i Bruxellesom".

„Djeluje mi da je Moskva pritiskala Beograd da dođe do tog susreta, kako bi se prenijele neke poruke koje se ne bi mogle prenijeti direktnim putem u ovim okolnostima. A koje su to poruke koje je predsjednik Vučić dobio od (Vladimira) Putina, vidjet ćemo u narednim danima. Zanimljivo je pri tom da je ministar Selaković pretjerano reklamirao taj susret i kao da se željelo dodatno iritirati Bruxelles, iako je Srbija zemlja kandidatkinja za EU", ocjenjuje sugovornik DW-a.

Kako zaštititi vlastiti interes?

Kritičari srbijanskih vlasti su i ovu situaciju iskoristili da zbog reakcija SAD-a i EU-a upozore da je to još jedan dokaz da je Srbija izgubila svoj suverenitet, i da njenu vanjsku i unutarnju politiku diktiraju zapadna veleposlanstva. Suzana Grubješić kaže da su te „reakcije Amerike i Europe bile očekivane“.

„To nam samo dodatno kazuje da se maksimalno suzio prostor za vođenje dosadašnje vanjske politike na izbalansiran način – dobri odnosi sa svima, strateški cilj EU, to će biti teško nastaviti u doglednoj budućnosti. Više nije pitanje kako surađivati s Rusijom, nego kako zaštititi vlastiti interes“, napominje Grubješić.

Kritičari stranog utjecaja na političke odluke u Srbiji su vrlo glasni samo kada je riječ o pritisku koji smatraju da dolazi sa Zapada, primjećuje Naim Leo Beširi. „Kada taj utjecaj evidentno postoji iz Rusije ili Kine, ti kritičari su ekstremno tihi. Režimskim kritičarima uvijek odgovara taj pritisak koji dolazi iz Moskve i Pekinga, ili recimo Ankare, ali im smeta ako dolazi iz Bruxellesa ili Washingtona. Srbija je suverena zemlja, ali naivno je misliti da se učinci nekih političkih odluka završavaju na granicama tih zemalja“, smatra direktor Instituta za europske poslove.

Sankcije, ali Srbiji?

Reakcije Europske unije uglavnom se svode na izjave zastupnika Europskog parlamenta, koji se i inače bave regijom. U njima se Srbija ponovo poziva da uskladi svoju vanjsku politiku s EU-om i uvede sankcije Rusiji. Pojedini oporbeni političari u Srbiji upozoravaju da, ako Srbija ne uvede sankcije Rusiji, postoji opasnost da EU uvede neku vrstu sankcija Srbiji, među kojima je i prekid pregovora s EU-om. Sugovornici DW-a ne isključuju ni tu mogućnost, ali i misle da se neki potezi ipak neće povući.

Suzana Grubješić tako ukazuje na činjenicu da „ni s jednom zemljom do sada nisu prekidani pregovori, čak ni s Turskom", tako da ne misli da će se pribjeći toj mjeri. „Ali gradi se narativ o tome da Srbija nije pouzdan partner, da je okrenuta Rusiji i da zapravo ne želi ući u EU. Tu zapravo i leži najveća opasnost za Srbiju“, smatra Suzana Grubješić.

Vrijeme ističe

Trenutak kada bude formirana nova srbijanska vlada posljednji je trenutak kada moraju biti uvedene sankcije Rusiji, smatra Naim Leo Beširi i dodaje da, „ako Srbija to ne učini, vrlo brzo se možemo suočiti s postupnim uvođenjem sankcija". „Nadam se da do toga neće doći i da će ta kupovina vremena Aleksandra Vučića, koji se nadao brzom završetku rata u Ukrajini, biti stvar prošlosti i da će prevladati jedna racionalnija odluka, a to je uvođenje sankcija Rusiji", rekao je Beširi.

Nije nemoguće da mi postanemo predmet sankcija, misli Suzana Grubješić. Ona kaže da je „taj prostor za manevar dodatno sužen nakon objavljivanja ruske mobilizacije", jer je to, po njezinom mišljenju, „stvarni početak rata u Ukrajini i situacija se dodatno zakomplicirala".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. listopad 2022 12:18