O ratu između Izraela i Palestinaca u Gazi i njegovim posljedicama na Bliski istok, ali i cijeli svijet u "Briefingu" govore povjesničar prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, bivši ministar gospodarstva Davor Štern koji je kao dijete 13 godina živio u Izraelu od 1949. do 1962. godine i Ivan Del Vechio koji je od 2003. do 2008. bio hrvatski veleposlanik u Izraelu.
„Hamas je na vlasti u Gazi od 2005. i odbija bilo kakav sporazum s Izraelom. I Fatah je bio blizak terorističkim akcijama, ali je u jednom trenutku priznao Izrael i počeli su razgovori koji su 90-ih godina otvorili mogućnost rješenja izraelsko-palestinskog pitanja”, podsjeća Jakovina.
„Kada smo 1949. došli u Izrael, živjeli smo u vrlo teškim uvjetima, nekoliko mjeseci u napuštenim engleskim vojnim kampovima. U školi je sa mnom u razredu bilo nekoliko Palestinaca koji su voljeli Izrael isto kao i mi, pjevali su izraelsku himnu i bili integrirani. Neki od njih su mi prijatelji. Do danas je politika Palestince udaljila od asimilacije. Mnogi Palestinci su 1948. podlegli psihozi koju su širile arapske zemlje da bježe jer će ih Židovi sve pobiti. Slično kao što su 1995. Srbi podlegli propagandi i pobjegli iz Knina”, govori Štern.
CIJELU EPIZODU "BRIEFINGA" O RATU IZMEĐU IZRAELA I PALESTINACA U GAZI POGLEDAJTE NA KRAJU TEKSTA
„U zadnje dvije godine je u Gazi vladao relativni mir. Mislim da se Hamas uplašio da se širi atmosfera koja bi dovela do mogućnosti stvaranja palestinske države. A na Zapadnoj obali je situacija jako delikatna, od 2005. se nisu održali izbori jer su Izrael, ali i Fatahova vlada sigurni da bi pobijedio Hamas. Ako se napadi na Gazu nastave, mislim da će se i Zapadna obala uključiti u rat jer tamo postoje organizirane grupe mladih ljudi koje nisu vezane uz Fatah i Hamas”, ističe Del Vechio.
Štern dodaje da u Izraelu već više od godinu dana vlada interni sukob između dvije struje, lijeve koja je demokratska i desne koja se sastoji od vjerskih elemenata koji su ušli u Netanyahuovu vladu.
„Izrael je postao podijeljena država i kao takav je dosta slabiji. Prijatelji i rođaci koji tamo žive mi kažu da su jako nezadovoljni takvom situacijom. To je za Hamas bio dobar znak da krene u napad. Gaza već godinama živi na račun arapskih zemalja, ali i zapadnog svijeta. U zadnjih pet godina je u Gazu ušlo 19 milijardi dolara, dok je recimo Hrvatska u zadnjih deset godina od Europske unije dobila 10 milijardi. Za taj novac su u Gazi gradili zgrade i tunele i razvijali vojnu industriju. Netanyahuova uloga je jako loša. Kada nastupi mir, on više ne može ostati premijer. Nadam se da neće doći do invazije izraelske kopnene vojske na Gazu jer ne vidim koji bi bio efekt osim tisuća ubijenih. Mislim da je Amerika odigrala ključnu ulogu jer je kazala Izraelu da stane, da ne ulazi u Gazu jer je pitanje svih pitanja što bi bilo poslije toga”, kazao je Štern.
„Izraelci mogu ući u Gazu, razoriti dio podzemnih tunela, ali je pitanje što bi dalje napravili s ljudima koji tamo žive. Tko bi tamo došao na vlast? Fatah vjerojatno ne. Netanyahu je ekstremno desno, ali neki njegovi ministri su još desnije i zato je teško očekivati stvaranje bolje atmosfere. To je vrlo zapaljiva situacija”, napominje Jakovina.
„Vjerujem da će se na jugu Gaze podići privremeni kampovi za Palestince koji su izbjegli iz svojih domova, u kojima će im se osigurati humanitarna pomoć i da se dobije na vremenu za početak pregovora u kojima će ključnu ulogu imati Egipat. Riječ je o 600.000 ljudi koji su napustili sjever Gaze i koji očekuju garanciju da će se vratiti kućama”, kaže Del Vechio.
Štern se s time ne slaže i tvrdi da je Egipat trećerazredni igrač te se izgradnjom kampova problem ne bi riješio nego bi se produbilo jer je cijela Gaza postala jedan kamp u kojem je 1948. živjelo od 500.000 ljudi, a danas pet puta više.
„Ključna zemlja u rješavanju problema može biti Iran koji financira i Hamas i Fatah i Hezbolah. Iran je jaka, bogata zemlja i ako se s njim išta dogodi, doći će do smanjivanja isporuke nafte svjetskom tržištu za 30 posto i to bi dovelo do potpune promjene paradigme svjetske ekonomije. Islamska država nikad nije poražena nego je samo promijenila oblik djelovanja. Mislim da Europa treba strahovati od terorističkih napada i mora aktivno sudjelovati u postizanju mira na Bliskom istoku. Ako izraelska vojska uđe u Gazu, europska podrška Izraelu će splasnuti. Nadam se da će prevladati razum i da neće doći do svjetske kataklizme”, naglašava Štern koji smatra da Izrael uz svu svoju vojnu snagu neće moći istovremeno voditi rat u Gazi, s Hezbolahom na sjeveru i sa Zapadnom obalom.
„Teško da možemo zamisliti nestabilniju državu od Libanona. Hezbolah je u ratu u Siriji stekao iskustvo i postao opasan protivnik. Iran ima veliki utjecaj na mnoge arapske zemlje i njegovo uključenje u rat bi dovelo do svjetskog rata”, govori Jakovina i zaključuje da će se mnogi muslimani u europskim zemljama osjećati pozvanima reagirati kao što su se svojedobno odlazili boriti za ISIS. Strahuje da bi moglo doći do širenja antisemitizma u Europi.
„Ovaj rat na Bliskom istoku će otežati ukrajinsku borbu za vraćanje okupiranih teritorija jer će rat na istoku Europe ostati pozicioni rat i maknuti se s televizijskih ekrana što mnogo više odgovara Rusiji”, kaže Jakovina.
„Situacija je vrlo ozbiljna i nadam se da će veliki svjetski igrači napraviti sve da se ona smiri”, zaključuje Del Vechio koji smatra da Hamas nema velikog utjecaja u Bosni i Hercegovini i da u toj zemlji ne treba očekivati probleme.