Orest, tihi 25-godišnjak koji je volio knjige i sanjao o akademskoj karijeri, zbog lošeg je vida na početku rata u Ukrajini bio proglašen nesposobnim za službu. Regrutna patrola ipak ga je zaustavila na ulici 2023. godine, ponovno su mu procijenili vid i proglasili ga sposobnim. Nedugo zatim bio je poslan na bojište kao specijalist za komunikacije.
Njegova majka Katerina ne može govoriti o svom sinu bez suza. Glas joj podrhtava od bijesa dok objašnjava kako je doznala vijest da je poginuo u regiji Donjeck. Prema službenoj vojnoj istrazi, uzrok smrti bila je “ozljeda koju si je sam nanio”, u što njegova majka ne vjeruje, piše BBC.
Osim što se nosi sa smrću djeteta, Katerina se bori i sa stigmom koja u Ukrajini okružuje samoubojstvo i mentalno zdravlje vojnika. Tražila je da ona i njezin pokojni sin zbog toga ostanu anonimni, stoga su im imena izmijenjena.
- Kao da smo, mi Ukrajinci, podijeljeni. Neki su umrli na ispravan način, a drugi na pogrešan. Država mi je uzela sina, poslala ga u rat i vratila mi tijelo u vreći. Nema pomoći, nema istine, ničega - rekla je.
Ne postoje službene statistike o samoubojstvima među vojnicima i dužnosnici ih opisuju kao izolirane incidente. No, zagovornici ljudskih prava i ožalošćene obitelji vjeruju da ih može biti na stotine.
Nakon raspoređivanja u blizini Časiv Jara, Orest je postajao sve povučeniji i depresivniji. Katerina mu i dalje svaki dan piše pisma. Skupila ih je već 650, a njezinu tugu dodatno pogoršava činjenica da Ukrajina samoubojstvo klasificira kao smrt izvan borbenih djelovanja. To znači da obitelji onih koji si oduzmu život ne dobivaju odštetu, vojna ili javna priznanja.
Marijana iz Kijeva, koja želi zadržati anonimnost i identitet svog pokojnog supruga, također ima slično bolno iskustvo. Njezin suprug Anatolij dragovoljno se prijavio 2022. godine. U početku su ga odbili zbog nedostatka vojnog iskustva, ali “stalno se vraćao dok ga nisu primili”. Bio je raspoređen u blizini Bahmuta, gdje su se odvijale najkrvavije borbe.
- Rekao je da je nakon jedne misije poginulo oko 50 vojnika. Vratio se drugačiji. Tih, udaljen - rekla je udovica.
Završio je u bolnici nakon što je izgubio dio ruke i, nakon telefonskog razgovora s Marijanom jedne večeri, oduzeo si je život u bolničkom dvorištu. Vlasti su mu uskratile vojni pogreb.
- Rat ga je slomio, nije mogao živjeti s onim što je vidio. Kad je stajao na prvoj crti bojišta, bio je koristan. A sada nije heroj? - upitala je Marijana.
Osjeća se izdanom, navodeći da je državi dala muža, a oni su je ostavili samu i bez ičega.
Viktoria iz Lavova još uvijek ne može javno govoriti o smrti svog supruga Andrija iz straha od osude. Imao je urođenu srčanu manu, ali je inzistirao na pridruživanju vojsci. Postao je vozač u izviđačkoj jedinici i svjedočio nekim od najintenzivnijih borbi, uključujući oslobođenje Hersona.
U lipnju 2023. godine Viktoria je dobila telefonski poziv s viješću da je Andrij počinio samoubojstvo. Njegovo tijelo stiglo je deset dana kasnije, ali joj je rečeno da ga ne smije vidjeti.
Odvjetnik kojeg je kasnije angažirala pronašao je nedosljednosti u istrazi njegove smrti. Fotografije s mjesta događaja navele su je da posumnja u službenu verziju. Ukrajinska vojska u međuvremenu je pristala ponovno otvoriti istragu, priznajući propuste.
U ovim situacijama jedini izvor podrške im je internetska zajednica žena poput njih, majki ili udovica vojnika koji su si oduzeli život. Žele da vlada promijeni zakon kako bi njihove obitelji imale ista prava i priznanje.
Oksana Borkun vodi zajednicu podrške i njezina organizacija danas okuplja oko 200 obitelji koje su izgubile članove zbog samoubojstva.
- Ako je riječ o samoubojstvu, onda nije heroj, tako ljudi misle. Neke crkve odbijaju održati sprovode. Neki gradovi ne žele postaviti njihove fotografije na memorijalne zidove. Neki se slučajevi jednostavno prebrzo zatvore, a neke majke otvore lijes i pronađu tijela prekrivena modricama - rekla je Borkun.
Mobilizirani vojnici, za razliku od profesionalnih pripadnika vojske, posebno su psihološki ranjivi. Olha Reshetilova, ukrajinska povjerenica za prava veterana, kaže da prima izvješća o do četiri vojna samoubojstva mjesečno.
- Vidjeli su pakao. I najjači umovi mogu se slomiti. Obitelji imaju pravo na istinu, to su bili vaši susjedi, vaši kolege - dodaje Reshetilova.
Iako njezin ured potiče sustavne reforme, napominje, mogu proći godine dok se ne uspostavi kvalitetna vojna psihološka služba, prenosi BBC.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....