S obzirom na to da su se u hrvatskim medijima pojavile teze da bi Grcima čak i u slučaju ispadanja iz eurozone bilo bolje nego da prihvate rigorozne zahtjeve vjerovnika, zanimljivo je čuti što kažu inozemni stručnjaci o hipotetičkom ekonomskom scenariju prema kojem bi Grci na nedjeljnom referendumu podržali Tsiprasov prijedlog odbijanja zahtjeva trojke, a što bi vodilo napuštanju eura i uvođenju drahme kao nacionalne valute.
Većina zapadnih stručnjaka u tom scenariju, za početak, predviđa brzo i dramatično slabljenje nove grčke valute. Neil Jones iz Mizuho Bank procijenio je da bi “…incijalno došlo do masivne rasprodaje, otprilike u rasponu od 30 do 40 posto deprecijacije prema dolaru”. Valentin Marinov, šef stručnjaka za međuvalutne odnose u velikoj Credit Agricole banci, procjenjuje da bi “...deprecijacija uključivala magnitudu od 40 posto prema dolaru“ u roku od 12 mjeseci, dok je Chris Turner iz londonskog ING-a čak nešto pesimističniji i prema tom scenariju predviđa 50-postotni pad.
S 800 na 480 eura
Drugim riječima, ako vjerujemo tim stručnjacima i za Grčku predvidimo 40-postotni pad nove grčke drahme ili neke druge zamjenske valute, onda de facto govorimo o 40-postotnom padu realne kupovne moći Grka. Pogotovo se to odnosi na plaće u javnom sektoru i penzije. Ako je trenutačno prosječna penzija u Grčkoj oko 800 eura, ubuduće bi u grčkim drahmama ona iznosila oko 480 eura. Dakle, najteže posljedice Tsiprasove politike pretrpjeli bi upravo oni koje lider Syrize najžešće brani u pregovorima s trojkom. Uz to, očekivano bi došlo do pada realne vrijednosti grčkih socijalnih naknada, a međunarodni stručnjaci predviđaju, u slučaju napuštanja eurozone, i probleme s uvozom određenih vrsta roba, posebice energenata. U tom scenariju može se očekivati da bi Grčka mogla imati problema s uvozom nafte i naftnih derivata do te razine da su moguće čak restrikcije. Isto tako, vrlo je vjerojatno da bi deprecijacija u Grčkoj mogla sa sobom donijeti i inflaciju, tj. brzi rast općih cijena, što će također biti dodatni udar na onih 3 milijuna grčkih građana koji već sada prema Tsiprasovim tvrdnjama žive na rubu siromaštva. Ključno je pitanje što bi izlazak iz eurozone mogao značiti za grčki turizam koji Grčkoj godišnje donosi velikih 17 milijardi eura ili čak 9 posto BDP-a direktno te još 45 milijardi indirektno kroz potrošnju turista na kupovinu raznih roba i usluga u Grčkoj. Ekonomisti koji su i inače pobornici devalvacije tvrde da će od deprecijacije drahme grčki turizam profitirati jer će biti osjetno konkuretnije, no to ne znači da će profiti grčkih turističkih kompanija kao i plaće grčkih radnika izraženi u eurima i dolarima realno značajno narasti. Ako očekujemo nestabilnu situaciju u Grčkoj, teško je očekivati bezbrižnu i razuzdanu potrošnju turista.
Kapitalne restrikcije
Situacija bi se kad je riječ o kapitalnim restrikcijama nakon nekog vremena stabilizirala te bi bilo moguće na bankomatima podizati osjetno više iznose od sadašnjih apsurdnih 60 eura (za koje se govorka da će se smanjiti na 20-ak eura), ali je teško očekivati da će bogati europski turisti trošiti na skupu i luksuznu robu u Grčkoj okruženi prosvjednicima ili prosjacima. Ne treba zaboraviti niti na to da bi se u slučaju bankrota, izostanka dogovora s trojkom te ispadanja iz eurozone (a možda i EU) Grčka našla u vrlo lošim diplomatskim pa stoga i trgovinskim odnosima s nizom europskih zemalja koje su joj posudile novce, što joj sigurno neće pomoći kod sklapanja poslova.
Nepoznanica je koliki bi udar za Grčku proizašao zbog ispadanja iz eurozone jer je teško ukalkulirati posljedice očekivanog pada gospodarskih aktivnosti. Moguć je i dodatni rast nezaposlenosti.