Njemački kancelar Olaf Scholz stigao je u Washington na razgovore s američkim predsjednikom Joeom Bidenom kako bi potvrdio da je Berlin i dalje partner na kojega se euroatlantska zajednica može osloniti.
Na sastanak, koji gotovo da je ostao u drugom planu, a u brojnim je aspektima važniji od Scholzova, u Washington su stigli i Josep Borrell, visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku, te Kadri Simson, povjerenica za energiju. Oni pokušavaju, kako tumači The Financial Times, probuditi energetsko vijeće EU-SAD. Razgovarat će s državnim tajnikom Antonyjem Blinkenom i Jennifer Granholm, u Bidenovom kabinetu zaduženom za energiju. Sve u sklopu šire operacije kojom EU želi osigurati dodatne izvore plina u slučaju da Rusija stvarno krene u vojnu intervenciju protiv Ukrajine. Bruxelles je razvio plan za najgori scenarij u kojem Moskva, nakon što EU nametne teške sankcije, prekida isporuku plina Uniji. Riječ je o nešto više od 40% ukupnih potreba EU, što bi moglo izazvati ozbiljne probleme.
Povjerenica Simson nije se okrenula samo SAD-u (nije li bivši američki predsjednik Donald Trump vikao da se EU mora lišiti ovisnosti o ruskom plinu i kupovati američki LNG - ukapljeni plin?). Razgovaralo se već s Katarom, drugim svjetskim izvoznikom LNG-a, povjerenica Simson bila je i u Azerbajdžanu i dogovorila se o pojačanoj opskrbi, a od Alžira se očekuje da poveća isporuku plina. Riječ o još jednoj potvrdi Unijina zajedničkog djelovanja kako bi se smanjile posljedice moguće krize zbog smanjene isporuke ili obustave ruskog plina. Što bi imalo izuzetno negativne posljedice po stabilnost Unije jer se inflatorni pritisak već preslikao na račune.
Iz te priče, po običaju, iskače mađarski premijer Viktor Orbán koji je bio kod ruskog predsjednika Vladimira Putina i tražio više plina samo za svoju zemlju.
I navedeno potvrđuje koliko je važna provedba zelene tranzicije kako bi Europska unija postala energetski neovisna. I o Rusiji i o SAD-u.