Tijekom vikenda je krajnje ljevičarska južnoafrička stranka Borci za ekonomsku slobodu održala masovni skup na kojem je proslavila desetu godišnjicu osnutka. Kao i mnogo puta prije, vođa stranke Julius Malema publiku je "zapalio" pjesmom "Ubij Boera, ubij farmera" (Boer je izraz za bijele stanovnike JAR-a).
Ta bi vijest vjerojatno prošla bez prevelike pompe da je prvo nije zamijetio Benny Johnson, američki krajnje desničarski radikal s velikim brojem sljedbenika, a potom prenio i najbogatiji čovjek svijeta, Južnoafrikanac Elon Musk. "Otvoreno se zalažu za genocid nad bijelim ljudima u Južnoj Africi. Cyril Ramaphosa, zašto ne reagiraš?" pitao je Musk južnoafričkog predsjednika Ramaphosu.
Iako su riječi pjesme koju Malema toliko voli u najmanju ruku kontroverzne, treba shvatiti da stvar nije baš tako crno-bijela kako su je Musk i Johnson htjeli prikazati. Kao prvo, pjesmu ne treba shvatiti kao doslovni poziv na nasilje, nego kao poklič protiv apartheida. Nastala je u vrijeme kada su se crni Južnoafrikanci borili protiv nasilnog, rasističkog režima, a popularnom ju je ranih 1990-ih učinio Peter Mokaba, bivši vođa pokreta mladih u Afričkom nacionalnom kongresu (ANC). Prije nešto više od deset godina južnoafrički sud je presudio da je pjesma govor mržnje i zabranio je. Malema ju je nastavio pjevati zbog čega su ga izbacili iz ANC-ja. Tada je osnovao stranku Borci za ekonomsku slobodu (EFF). Do prevrata je došlo prošle godine kad je visoki sud u Johannesburgu presudio da pjevanje "Ubij Boera" nije govor mržnje. To je izazvalo bijes među grupama za prava južnoafričke manjine, koji su odlučili žaliti se protiv presude. Tada u priču ulazi John Steenhuisen, vođa glavne oporbene stranke Demokratski savez, koji odlučuje cijelu stvar upotrijebiti u svoju korist i podiže optužnicu protiv Maleme pred Vijećem za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Steenhuisen tvrdi, bez pružanja dokaza, da "brutalna ubojstva na farmama nastavljaju eskalirati zbog Malemine demagogije". Steenhuisen je tako, uoči izbora sljedeće godine, odlučio profitirati od širenja moralne panike zbog navodnog ubijanja bijelih farmera, nadajući se da će privući glasače i stranke koji su više desno od njega. No, to pridobivanje ultradesničarskih skupina moglo bi ga skupo stajati.
Za međunarodno širenje narativa prema kojem su napadi na bijele farmere zapravo dio šireg napora "etničkog čišćenja" najviše je zaslužna ultradesničarska skupina Suidlanders koja se od 2006. sprema za rasni rat i za ono za što vjeruje da će biti sudnji dan u kojem će crnačka većina krenuti u istrebljenje bijele manjine. Grupa ima više od 100.000 članova, svi su bijelci, i tijekom godina je uspostavila duboke veze s američkim bijelim supremacistima i krajnje desničarskim figurama poput Alexa Jonesa i Tuckera Carlsona. Glavna teza koju Suidlandersi šire jest da je u Južnoafričkoj Republici na pomolu genocid nad bijelcima, koji se očituje u navodnom rastu broja napada na bijele poljoprivrednike. Formula kojom ti ekstremni desničari operiraju je jednostavna - pronaći mainstream ličnost, najpoželjnije u SAD-u, koja će dati respektabilnost njihovoj teoriji zavjera i dovesti je do šire publike. Nakon što je 2018. tadašnji voditelj Fox Newsa Tucker Carlson objavio niz priloga o tzv. rasističkom otimanju zemlje, tadašnji američki predsjednik Donald Trump na Twitteru je objavio kako vlada JAR-a sada otima zemlju bijelim farmerima i zatražio od Mikea Pompea da prouči to pitanje. To je preko noći postala vodeća vijest u svim američkim, pa i nekim stranim medijima. Neki su mediji na svojim naslovnicima plasirali zapaljive lažne informacije, poput Newsweeka koji je objavio da je "svakih pet dana u Južnoj Africi ubijen jedan bijeli farmer". Na valu dezinformacija je zajahao i bivši australski premijer Tony Abbott koji je rekao da je "oko četiri stotine bijelih farmera ubijeno u posljednjih dvanaest mjeseci".
Južnoafrička Republika ima jednu od najvećih stopa ubojstava u svijetu, s prosječno 45 ubijenih ljudi svaki dan, ali većina žrtava su crnci. Policijska statistika, primjerice, otkriva da su 74 osobe ubijene na farmama u JAR-u od ožujka 2016. do ožujka 2017. godine. Nakon vrhunca 1998., tijekom kojeg su 153 farmera ubijena u JAR-u, došlo je do stalnog pada stope napada i ubojstava. Prosjek iznosi oko 70 ubojstava godišnje. Postavlja se pitanje zašto su onda ultradesničari toliko fiksirani na navodni porast broja ubojstava bijelih poljoprivrednika. Adeoye O. Akinola, istraživač pri Sveučilištu u Johannesburgu, ističe da je zemljište u Južnoj Africi povezano s društveno-ekonomskim razvojem: "Afrikanci su emocionalni vezani uz zemlju, zemlja simbolizira ego, političku borbu, borbu za identitet, priznanje, civilizaciju". Odgovornost za to što su napadi na farmere postali osjetljivo pitanje u suvremenoj Južnoj Africi najviše snosi vlada koja nije uspjela iskoristiti zemljišnu reformu kao instrument društveno-političke stabilnosti, ističe Akinola. Novinar i esejist James Pogue u članku "Mit o genocidu nad bijelcima" ističe kako je čak i četvrt stoljeća nakon završetka apartheida 72 posto privatnog poljoprivrednog zemljišta u Južnoafričkoj Republici u vlasništvu bijelaca koji sada čine samo osam posto stanovništva zemlje. Crnci, 81 posto stanovništva Južne Afrike, posjeduju samo četiri posto ruralnog zemljišta u zemlji.
Novinarka i istraživačica Nechama Brodie u knjizi "Ubojstva na farmama u Južnoj Africi" u jednom paragrafu možda najbolje i najjednostavnije sumira cijelu ovu, ne tako crno-bijelu, situaciju: "Vrlo malo ubojstava na farmama počinjeno je iz političkih razloga. Ali, odgovor na njih često je politički. Čineći manje od pola posto svih ubojstava prijavljenih svake godine, ubojstva na farmama dominiraju nacionalnim narativom o nasilju. U središtu sukoba su duga povijest nasilja na poljoprivrednom zemljištu i duboko ukorijenjeni strahovi i predrasude o rasi, pripadnosti i tome tko se može osjećati sigurnim u Južnoj Africi".