Od oštrog mirisa cigara, pa do nježnog mirisa ruža, mirisi nas mogu vratiti u davne dane, a znanstvenici se trude iskoristiti mirise da bi učinili upravo to, piše Guardian.
Znanstvenici, povjesničari i stručnjaci za umjetnu inteligenciju diljem Velike Britanije i Europe najavili su da se udružuju u projektu vrijednom 2,8 milijuna eura s oznakom 'Odeuropa' kako bi identificirali ili čak ponovno stvorili mirise koji su uzbuđivali nosnice između 16. i početka 20. stoljeća.
'Jednom kada počnete analizirati tekstove objavljene u Europi od 1500. godine, naći ćete mnoštvo referenci na mirise, od religioznih mirisa - poput mirisa tamjana - pa do stvari poput duhana', rekao je dr. William Tullett sa Sveučilišta Anglia Ruskin u Cambridgeu, član tima Odeuropa i autor knjige 'Miris Engleske osamnaestog stoljeća'.
Prvi korak u trogodišnjem projektu, koji bi trebao započeti u siječnju, bit će razvoj umjetne inteligencije za prikazivanje povijesnih tekstova na sedam jezika radi opisa mirisa - i njihovog konteksta - kao i uočavanje aromatičnih predmeta na slikama.
Te će se informacije koristiti za izradu internetske enciklopedije europskih mirisa, uključujući biografije određenih mirisa, zajedno s uvidom u osjećaje i mjesta povezana s određenim mirisima.
'To će uključivati i rasprave o određenim vrstama nosova iz prošlosti, odnosno ljudima kojima su mirisi bili važni i što su im zapravo značili', rekao je Tullett, dodajući da bi jedan od primjera za to bili liječnici.
'To bi nas moglo odvesti u priče o različitim vrstama mirisa, bilo da je to upotreba bilja poput ružmarina za zaštitu od kuge ili upotreba mirisnih soli u 18. i 19. stoljeću kao lijeka za napadaje i nesvjestice', rekao je.
Tullett je dodao da je ključni dio projekta naglasiti kako su se značenja i upotreba različitih mirisa mijenjali tijekom vremena, nešto što se vidi i u povijesti duhana.
'To je roba koja je u Europu stigla u 16. stoljeću i koja započinje kao vrlo egzotična vrsta mirisa, ali se zatim brzo udomaćuje i postaje dio uobičajenog mirisa mnogih europskih gradova', rekao je Tullett.
'Kad zađemo u 18. stoljeće, ljudi se aktivno žale na upotrebu duhana u kazalištima', rekao je i dodao da ovaj miris sada nestaje iz našeg mirisnog svijeta zbog zabrane pušenja.
Tim znanstvenika kaže da planiraju upotrijebiti svoja otkrića za suradnju s kemičarima i parfumerima kako bi ponovno stvorili mirise prošlosti i istražili kako se mirisi mogu isporučiti - zajedno s uvidom u njihov značaj - kako bi poboljšali iskustvo posjetitelja muzeja i drugih baštinskih institucija.
Oni nisu prvi koji ulaze u nosnice u ime baštine - Viking centar Jorvik u Yorku poznat je po stvaranju smrada iz 10. stoljeća, što je osobina koja čini posjet toj kući posebno nezaboravnim.
'Jedna od stvari koju Jorvik Viking Center pokazuje je da miris može imati stvarni utjecaj na način na koji ljudi stupaju u interakciju s muzejima', rekao je Tullett. Ali, kaže, takav angažman ne mora se oslanjati samo na neugodne mirise.
'Tamo gdje se miris u muzejima spominje, to su često mirisi zahoda ili drva', rekao je Tullett. 'Pokušavamo potaknuti ljude da razmotre i neugodne i ugodne elemente europske mirisne prošlosti.'