Papa Frane imenovao je u subotu warszawskog nadbiskupa i ujedno biskupa poljskog grada Prage palotinca mons. Henryka Hosera specijalnim pastoralnim izaslanikom Svete Stolice za Međugorje. Hoser će kontaktirati i mjesnog biskupa Ratka Perića, i franjevce koji vode župu, i vjernike, precizirao je ravnatelj Ureda za novinstvo Svete Stolice Greg Burke. On je odgovorio novinarima da se nadbiskup neće baviti samim ukazanjima, jer su ona u nadležnosti Kongregacije za nauk vjere.
Imenovanje je objavilo Papino državno tajništvo, precizirajući da “misija ima za cilj stjecanje produbljenijih spoznaja o pastoralnom stanju u toj stvarnosti te, osobito, potreba vjernika koji onamo idu u hodočašće pa, na temelju toga, predlaganje eventualnih pastoralnih inicijativa za budućnost, imat će utoliko isključivo pastoralan značaj.”
Predviđeno je da “mons. Hoser, koji će nastaviti obavljati službu nadbiskupa-biskupa Warszawe i Prage, završi svoj mandat do kraja sljedećeg ljeta”, piše dalje u obznani Državnog tajništva objavljenoj u Biltenu Svete Stolice. Ovim potezom Sveta Stolica nije izvlastila franjevce koji upravljaju međugorskom župom, a kamoli teritorijalno nadležnoga biskupa mostarsko-duvanjskoga mons. Ratka Perića. Poznato je da među njima suradnja nije dobra, da su neki od hercegovačkih franjevaca veoma teško klevetali svoga ordinarija, da je u njihovu provinciju Red manje braće uvodio i “prisilnu upravu”.
Velike ovlasti
Ovaj put nema ničeg sličnog. Specijalni izaslanik ima ovlasti veće od apostolskog vizitatora, jer ne samo da podnosi izvijest, nego smije, po potrebi i nahođenju, djelovati u Papino ime. Ima ovlasti manje nego povjerenik (“ad actum”, tj. za određeni spis, ili generalni). Prema tome, građanskim rječnikom rečeno, Papa šalje nadbiskupa warszawskoga u inspekciju s pravom uvida u sve činjenice i sva akta u koja bi imao pravo uvida sam Papa - a to zapravo znači: u sve.
Je li to “stanovita pljuska” franjevcima? Moglo bi se to i tako tumačiti, ali bi vjerojatno bilo nategnuto. Papin motiv je prvenstveno shvatiti i razumjeti što se i kako čini ondje s vjernicima.
Valja razdvojiti - a to su razdvajali i nekada jugoslavenski biskupi, kao i Sveta Stolica - povod, tj. “međugorski fenomen” (kako se “politički korektno” naziva navodno ukazanje Bogorodice), i rezultat, tj. okupljanje vjernika koji onamo stižu s pobožnim duhom. Potpisani novinar se u taj duh vjernika mogao sâm uvjeriti za posjeta Međugorju. Pastoralna briga za njih je stoga najvažniji zadatak Katoličke crkve u Međugorju.
Članovi katoličke Biskupske konferencije Jugoslavije su 10. travnja 1991. u Zadru zaključili: “Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama. Međutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pozornost i pastoralnu skrb u prvom redu dijecezanskog biskupa, a s njim i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve.”
Ta ocjena je na snazi, dvaput je potvrđena iz Kongregacije za nauk vjere: “nije pravilo Svete Stolice zauzeti izravan stav o pretpostavljenim nadnaravnim fenomenima. Ova se vlast, što se tiče vjerodostojnosti ukazanja, jednostavno drži onoga što su biskupi bivše Jugoslavije ustanovili u izjavi u Zadru 10. travnja 1991.”. Treći put ta se Kongregacija oglasila u studenome 2014. okružnicom u kojoj je podsjetila sve (arhi)dijecezanske ordinarije da ne treba ni organizirati “događaje u kojima se promiču takozvani vidioci iz Međugorja” niti im nazočiti, te da o tome treba obavijestiti sve vjernike laike.
Gospa superstar
Kongregacija za nauk vjere je 24. lipnja 2015. raspravila zaključke Međunarodnoga istražnog povjerenstva o “međugorskom fenomenu”, te ih prihvatila. Nije ih ni dosad objavila. Novinar Dino Boffo, pouzdanik kardinala Camilla Ruinija koji je predsjedao Međunarodnim istražnim povjerenstvom, rekao je 24. srpnja 2013. u televizijskom prijenosu Papina posjeta Riju da se Povjerenstvo suglasilo da ne treba priznati da se u Međugorju ukazuje osobno Bogorodica, ali da Međugorje treba priznati kao mjesto okupljanja i pobožnosti katoličkog puka.
Papa Frane se od studenoga 2013. do veljače 2017. triput javno oglasio, ironično niječući da se u Međugorju zaista ukazuje Bogorodica.
U nedavnom razgovoru s redovničkim poglavarima, koji je prenijela Civoltà cattolica, Papa Frane je rekao da u Latinskoj Americi veoma štuju Gospu, ali “pravu. Ne Gospu na čelu poštanskog ureda koja svaki dan šalje novo pismo govoreći: ‘Djeco moja, činite ovo, a dan kasnije ono.’ Ne, ne takvu. Prava Gospe je ona koja rađa Isusa u našem srcu, koja je Mati. Moda Gospe superzvijezde, koja stavlja sebe u središte kao protagonisticu, nije katolička.”
Oko značaja i značenja Međugorja mišljenja u Katoličkoj crkvi nisu suglasna, znaju biti ekstremno suprotstavljena.
Mjesni biskupi, prvo Pavao Žanić, pa Ratko Perić, ne vjeruju da ondje ima vrhunaravnih ukazanja.
Mjesni franjevci su se protiv njih postavljali na mnoge načine, pa su i zazidali vrata crkve u Čapljini da bi spriječili svog biskupa ondje misiti i krizmati, a jedne su godine doveli protestantskog biskupa da krizma djecu.
Sve se vrti oko novca
Najrazglašeniji vatikanski egzorcist i osnivač njihove profesionalne udruge o. Gabriele Amorth naglasio je 2002. u intervjuu o. Dariju Dodigu da je “Međugorje tvrđava protiv Sotone”. Biskup Andrea Gemma, svojedobni egzorcist u Vatikanu, izjavio je da je Međugorje “apsolutno dijabolična pojava, oko koje kruže brojni podzemni interesi”, te da se “u Međugorju sve zbiva u funkciji novca: hodočašća, noćenja, prodaja gadgeta, pa su se lažne vidjelice financijski sredile, udale i vode život za koji je malo reći da je imućan, zlorabeći dobrovjerje siromašaka koji se ondje nađu vjerujući da idu u susret Gospi.” Preklanjske godine su, po inicijativi Vatikana, u više zemalja, primjerice u SAD-u, Nikaragvi, Ekvadoru, Peruu i Venezueli, te u Italiji, redom otkazani unaprijed najavljeni nastupi međugorskih vidjelaca na kojima je mjestimično bilo unaprijed najavljeno i ukazanje Bogorodice u određeni sat. Je li Međugorje čudo ili sablazan? Katolička crkva se lomi između tih dviju ocjena. Papa sada želi dobiti još jedan uvid, dušobrižnički, dakle isključivo u pastoralnom pogledu.