U odmetnutoj ukrajinskoj regiji Lugansk mještani već godinama žive u sjeni višegodišnjih sukoba. Posljednjih dana granate su sve bliže i čuju se sve glasnije.
Raisa Malašenko svoj stari bicikl, pretrpan vrećicama s hranom, gura kroz centar sela Stanica Luganska u subotu poslijepodne. Nije se ni trznula na zvuk teške artiljerije u daljini. Sva njezina djeca, a ima ih petero, napustila su mjesto na prvoj liniju obrane. Neki su otišli u Rusiju, a drugi u sigurnije dijelove Ukrajine, piše The Guardian u svojoj reportaži.
- Ostala sam sama s kravom, žalosno otkriva.
Izjavila je da žali za vremenom Sovjetskog saveza, a potom optužila ukrajinsku vojsku i saveznike Kijeva za najnoviju eskalaciju sukoba. Plaši ju mogućnost ruske invazije.
- Ne daj Bože da Rusi napadnu, s njima će doći i čečenski i kozački borci. Zamislite kakav će pakao biti s njima, rekla je i zasuzila iz krajička oka.
Mještani regije Lugansk žive na liniji bojišnice već osam godina i svjesni su da njihov život svakog trenutka može poremetiti metak ili čahura.
Oni pucnjavu ponekad nazivaju badminton - sporadična razmjena vatre preko linije obrane.
U posljednjih tjedan dana, detonacije su postale intenzivnije nego prošlih godina, a čini se da su meta napada stambene četvrti, pa čak i odgojne ustanove.
Približno dva milijuna ljudi živi na udaljenosti od 19 kilometara od prve linije, prema procjenama humanitarnih organizacija. Ako dođe do eskalacije situacije u istočnoj Ukrajini, oni će prvi nastradati.
Stanica Luganska nekada je bila predgrađe Luganska, ali od početka rata 2014. godine izolirani su od ostatka grada linijom bojišnice. S druge strane je samoproglašena Luganska Narodna Republika na istoku Ukrajine, jedan od dva uporišta proruskih separatista, koja nije međunarodno priznata. Čini se da upravo u regiji Lugansk Moskva traži izgovor za početak vojne akcije u Ukrajini.
Vlasti Luganska u petak su pozvali građane na evakuaciju u Rusiju, kako bi se zaštitili od ukrajinskog napada, ali poziv je, piše Guardian, vjerojatno izgovor Rusije da krene u napad.
Serhij Haidai, guverner regije Lugansk, izjavio je u subotu da je spreman plan za evakuaciju žena i djece i na ukrajinskoj strani granice.
- Idućih dana možda ćemo narediti evakuaciju, ako bi došlo do eskalacije situacije. No ako to učinimo prebrzo, ljudi će početi paničariti, rekao je za Observer.
Podsjetimo, u četvrtak je u granatiranju u Stanici Luganskoj oštećen dječji vrtić, što mnogi smatraju znakom eskalacije situacije.
U subotu je ukrajinska vojska helikopterom prebacila skupinu novinara u grad kako bi ih uvjerila da iza porasta granatiranja ne stoji ukrajinska vojska, kao što to Rusija želi prikazati.
Na podu razrušenog dječjeg vrtića i dalje leži razbacana hrpa šute i igračke.
- Vrlo je važno da shvatite kako iza ovoga stoji Ruska federacija. Mi ne planiramo napad, Ukrajina ne želi rat, rekla je zamjenica ukrajinskog premijera Irina Vereščuk, koja se u četvrtak obratila novinarima unutar vrtića.
Mještani tog kraja jako strahuju zbog mogućnosti invazije. Unatoč tomu što se izvana drže stoički, puno su propatili posljednjih godina.
- Svatko tko živi blizu fronta ima psihičkih problema i gotovo svi imaju ozbiljne zdravstvene probleme, rekla je Larisa Gritsenko, koja vodi centar za humanitarnu pomoć u gradu Zolote, blizu bojišnice.
U petak su djelatnici centra pomogli Valentini Meljničenko (72), čija je kuća u četvrtak stradala u granatiranju u gradu Vrubivka. Uništen joj je kuhinjski aneks.
Jecala je dok je promatrala štetu na kući. Njezina mirovina iznosi 87 eura.
Plaši ju mogućnost novih sukoba, ali nema drugog izbora nego ostati u kući, u kojoj živi od 1974. godine.
- Što da radim, gdje da idem? U posljednje četiri godine izgubila sam muža i sina. Nemam nikoga, sama sam, tužno je rekla Valentina, koja mora živjeti u kući koja je zbog granatiranja puna propuha i vlažna.