- Kao da me pogodio asteroid iz svemira. Eto, tako se osjećam. Nema ničega, nikakve logike, nikada nije niti bilo ičega što bi dalo naslutiti da bi se ovako što moglo dogoditi - jecajući je izjavio Eric Paddock, mlađi brat Stephena Paddocka, čovjeka koji je prije tjedan dana ušao u povijest kao najveći masovni ubojica u američkoj modernoj povijesti. Prvog dana listopada, u 22 sata i pet minuta, otvorio je paljbu i poluautomatskim oružjem, u samo deset minuta, u Las Vegasu ubio 58 i ranio još gotovo petsto ljudi, nakon čega je, metkom u čelo, presudio i samome sebi.
Sa svoje 64 godine i podebljim bankovnim računom, Stephen Paddock sve je samo ne klasični primjer masovnog ubojice. Na internetu i društvenim mrežama nema mu ni traga, njegov kriminalni dosje je čist, a rijetki prijatelji, obitelj i susjedi opisuju ga kao tihog, povučenog čovjeka koji se bezrezervno brinuo za ljude koje je volio. U luksuznom apartmanu na 32. katu hotela Mandalay Bay, iz kojeg je Paddock pucao na gomilu okupljenu na nešto više od 360 metara udaljenoj tratini gdje se održavao Route 91 Harvest Festival, pronađena su 23 komada oružja te gomila municije, no oproštajnom pismu ili, pak, ubojičinom manifestu uobičajenom za ovakve situacije, niti traga.
Na popisu najtraženijih
Ipak, jedina crtica iz Paddockove biografije koja bi mogla sugerirati da s njim nešto “nije u redu” jest kriminalna povijest njegova oca. Benjamin Hoskins Paddock jedan je od najozloglašenijih kriminalaca svog vremena kao i jedan od dugovječnijih gostiju na FBI-evoj listi deset najtraženijih, a sa svakim idućim danom istrage na površinu isplivavaju nove zastrašujuće podudarnosti između oca i sina.
Rođen 1926. u saveznoj državi Wisconsin, u gradiću Sheboyganu, Benjamin Hoskins Paddock već je kao 20-godišnjak osuđen na pet godina zatvora zbog paleža deset automobila. Nakon što je odslužio kaznu, vjenčao se s Dolores Irene Hudson, s kojom je dobio četvero djece: sinove Stephena, rođenog 1953., četiri godine mlađeg Patricka, još dvije godine mlađeg Brucea i najmlađeg Erica, rođenog 1960. godine. U međuvremenu je odslužio dvogodišnju zatvorsku kaznu zbog prevare koja je uključivala krivotvorene čekove, a kada je 1960. uhićen zbog pljačke tri banke te u pokušaju bijega od policije pokušao pregaziti federalnog agenta, osuđen je na 20 godina zatvora. Devet godina nakon što je završio u saveznoj kaznionici La Tuna u Teksasu, Benjamin Paddock pobjegao je iz zatvora te završio na FBI-evoj “10 Most Wanted” ljestvici na kojoj je i ostao sve do 1977., kada je s nje skinut jer je prestao “predstavljati prijetnju”. Za vrijeme bijega koristio je brojne pseudonime pa se tako neko vrijeme predstavljao kao Patrick Benjamin Paddock i Bruce Warner Ericsson, što dokazuje da je, unatoč tome što ih godinama nije vidio niti čuo, nastavio misliti na svoje sinove.
Novi život
Shvativši da je čovjek u kojeg se zaljubila nepovratno oštećen, očajna Dolores spakirala je kofere i sa svoje četvero djece pobjegla u sunčanu Kaliforniju, a sinovima je rekla da im je otac poginuo u automobilskoj nesreći. Početkom šezdesetih, obitelj se smjestila u dolini San Fernando u Los Angelesu te tamo započela novi život, daleko od oca kojeg je FBI profilirao kao “psihopata sa samoubilačkim tendencijama”.
Dok je Dolores za život zarađivala kao tajnica, njezina su se djeca školovala, a najperspektivniji i najuspješniji od braće Paddock bio je upravo Stephen. Završio je srednju politehničku školu, za vrijeme koje je igrao tenis i pokazivao interes za matematiku i druge prirodne znanosti te upisao državni fakultet Northridge u Los Angelesu, gdje je stekao diplomu iz ekonomije. Iako je sudjelovao u brojnim izvanškolskim aktivnostima i bio uspješan đak i student, rijetki su ljudi iz njegove prošlosti kojima je ostao u pamćenju.
Ispod radara
Kao najstariji od četvorice, Stephen je svojoj braći, pogotovo najmlađem Ericu, bio očinska figura, no unatoč tragediji koja ih je povezivala, obitelj nikada nije bila pretjerano bliska. S dvoje starije braće, Patrickom i Bruceom, Stephen nije razgovarao gotovo 20 godina, no s najmlađim, Ericom, bio je u redovitom kontaktu. Unatoč tome, vidno šokiranom Ericu nije bilo niti u peti da bi njegov brat u jednom trenutku mogao skrenuti.
Nakon završetka fakulteta, Stephen se prvi put oženio i zaposlio u pošti, no brak nije potrajao. Zatim je radio u poreznoj upravi i u Locheed Corp. kao revizor te se ponovno oženio, no ni taj brak nije opstao. Početkom devedesetih počeo je ulagati u nekretnine. Kupovao je apartmane i stanove koje je potom iznajmljivao, a jedan od agenata za nekretnine s kojima je u to vrijeme surađivao, rekao je da je Paddock o svim svojim posjedima vodio računa i nadzirao najam, no da nije htio imati kontakta s najmoprimcima kao niti s bilo kim drugim s kim nije bilo baš nužno razgovarati. Još jedan njegov suradnik, koji mu je pomogao oko nekoliko nekretnina u Kaliforniji, priča sličnu priču te dodaje da je u vrijeme njihove suradnje Paddock bio pasionirani pilot i u svom vlasništvu imao mali osobni avion Cirrus SR20, kojim su nekoliko puta zajedno letjeli. I on se Paddocka sjeća kao izuzetno povučenog tipa koji izbjegava nepotrebne kontakte s ljudima: za vrijeme tih zajedničkih letova Stephen je redovito tražio okolne rute i letio ispod radara kako ne bi morao razgovarati s kontrolorima leta.
Njegovi suradnicii rijetki bliski ljudi tvrde kako Stephen nikada nije bio ni politički niti ideološki opredijeljen, a jedini animozitet koji je pokazivao bio je onaj prema visokim porezima, zbog čega se iz Kalifornije odlučio preseliti u poreznu oazu Nevadu.
Zahvaljujući preprodaji i iznajmljivanju nekretnina, Paddock je zgrnuo prilično velik novac, a posljednji veliki, i kako se čini najveći posao uopće, sklopio je 2014., kada je, zajedno s partnerima prodao apartmanski kompleks u Dallasu u Teksasu zahvaljujući kojem je svoj račun podebljao s osam milijuna dolara. Unatoč pozamašnom bogatstvu, Paddock nikada nije izgledao poput osobe koja ima mnogo. Sudeći prema njegovoj vanjštini, tvrde poznanici, u svojoj dnevnoj, ali i večernjoj uniformi - trenirci i japankama, djelovao je više poput beskućnika nego milijunaša.
Osim na svoje bližnje, koji tvrde da je Stephen bio izuzetno široke ruke, ubojica iz Las Vegasa novac je trošio na - kocku. Igrao je poker na automatima (opet kako ne bi morao bespotrebno komunicirati s ljudima), a s obzirom na to da je u kockarnicama trošio, ali i zarađivao prilično velik novac, u njima je obično odsjedao besplatno.
- On je poker doživljavao kao posao. Kocka je za njega bila čista matematika - izjavio je Eric Paddock koji mu je povremeno pravio društvo u kockarnicama. Dok je Stephen “radio”, Eric se zabavljao na njegov račun, brčkao se u bazenima i uživao u večerama od po tisuću dolara, dok je njegov brat cijeli dan žvakao sendviče.
Da im je otac zapravo živ, braća Paddock saznala su tek dvadesetak godina nakon što je on završio u zatvoru. Iako Eric i Patrick tvrde da nitko od njih s ocem nikada nije stupio u kontakt - pa čak niti Stephen, neobična je slučajnost da se najstariji od braće okrenuo upravo kocki, baš kao i Benjamin Hoskins Paddock koji je upravo u vrijeme kada je majka svojim sinovima otkrila pravu istinu o ocu, dobio dozvolu za otvaranje bingo dvorane, unatoč tome što je u tom trenutku već gotovo deset godina bio bjegunac.
Prije otprilike pet godina, zahvaljujući ljubavi prema kocki, upoznao je Marilou Danley, filipinsku imigranticu s australskim državljanstvom, koja je u to vrijeme radila kao hostesa u kasinu Atlantis u Renu. Zaljubili su se (iako ljudi koji su ih viđali zajedno tvrde da fizičkog kontakta između njih dvoje gotovo i nije bilo) te se ubrzo preselili u Orlando na Floridi, kako bi Stephen bio bliže bratu Ericu i 89-godišnjoj majci. Taj aranžman nije bio dugog vijeka. Stephenu je, rekao je Eric, previše smetala vlažna klima Floride pa su se ubrzo vratili natrag u Nevadu, u umirovljeničko naselje u Mesquiteu. Upravo je tamo Paddock počeo gomilati oružje. Jonathan Speece, prodavač iz Mesquitea kod kojeg se opskrbljivao, tvrdi da mu Paddock niti u jednom trenutku nije bio niti najmanje sumnjiv. Bio je miran, ugodan, ne pretjerano razgovorljiv te ono najbitnije - dobra mušterija.
Prije nešto više od dva tjedna, Stephen je svojoj 62-godišnjoj družici priopćio da je našao jeftine karte za let do Filipina te svojoj djevojci predložio da ode posjetiti obitelj koju već godinama nije vidjela, što je Marilou objeručke prihvatila. Zabrinulo ju je kada je, uz kupnju karte, na Filipine prebacio i sto tisuća dolara, namijenjenih za kupnju kuće u kojoj bi živjela njezina obitelj. Nije, doduše, pomislila da tom događaju predstoji ovakva tragedija, već je bila uvjerena da je Stephen želi ostaviti i da je ovo njegov način da se za nju pobrine. Uostalom, i da je netko odlučio provjeriti transakciju, ništa ne bi bilo sumnjivo. Gotovo deset milijuna Filipinaca živi izvan države, a oni svake godine kući šalju oko dvije milijarde dolara. Uz to, Paddock je na papiru bio čist k’o suza. Marilou nikada nije palo na pamet da bi nježan, tih i pošten čovjek kojeg poznaje mogao nekome nauditi.
Planirani pokolj
Iako ljudi iz njegove okoline još ne mogu prihvatiti činjenicu da je povučeni sredovječni muškarac kojeg su poznavali bio sposoban za takav monstruozni čin, činjenica jest da je Stephen Paddock napad planirao dulje vrijeme. Još u osmom mjesecu rezervirao je sobu u kockarnici u Chicagu u neposrednoj blizini mjesta gdje se održava festival Lollapalooza, a isto je učinio i mjesec dana kasnije u Las Vegasu, tijekom festivala Life is Beautiful. Niti u jedan od ta dva apartmana nije se prijavio. Zašto se odlučio upravo za jedan od najvećih festivala country glazbe u Americi, istraga još nije uspjela dokučiti. Možda odgovor leži u činjenici da se i incident od prije gotovo šezdeset godina, kada je njegov otac automobilom nasrnuo na agenta FBI-a, dogodio samo nekoliko stotina metara dalje od tratine na kojoj je prošle subote smrtno stradalo 36 žena i 22 muškarca.
Iza Stephena Paddocka ostala su, uz 23 pronađena u hotelskom apartmanu, još 24 komada vatrenog oružja, nebrojena količina metaka i automobil pun eksploziva. Što je njime planirao učiniti, ne zna se, no s obzirom na to da je na mjestu zločina ostavio samo papirić na kojem su napisani naizgled nasumični brojevi, a i da su u apartmanu nađene kamere uz pomoć kojih je Paddock nadzirao tko dolazi prema njegovoj sobi, moguće je da metak u čelo kojime si je oduzeo život nije bila unaprijed donesena odluka. Možda je život planirao skončati baš kao njegov otac, koji je, vješto izbjegavajući zatvor, do smrti 1998. mirno živio u Teksasu, s djevojkom prodajući rabljene automobile.