Deutsche Welle: Turska vojska je sedam dana vodila borbe s postrojbama sirijskog diktatora Bašara al-Asada u Idlibu. A onda je 5. ožujka turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan s Assadovim glavnim pomagačem, ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, dogovorio primirje. Koliko dugo će šutjeti oružje?
Guido Steinberg: Za sada je nemoguće predvidjeti koliko će dugo trajati primirje. Međutim, jasno je da su Sirija i njeni ruski, libanonski i iranski pomagači odlučili vratiti pod svoju kontrolu pokrajinu Idlib. Ono što se trenutno tamo događa su borbe između Turske i sirijskih saveznika do kojih dolazi tokom povlačenja. Uvjeren sam da će u ljeto ponovo biti borbenih djelovanja i da će se velika ofanziva, započeta u travnju 2019., na kraju okončati pobjedom Bašara al-Asada.
Kakvu ulogu igra moguće širenje koronavirusa u regiji Idlib?
Sasvim je moguće da će zbog epidemije koronavirusa u Siriji zaraćene strane u pokrajini Idlib biti malo pažljivije. Asadov režim mora razmisliti kako održati borbenu gotovost svojih trupa. Sama epidemija neće dovesti do završetka borbi. Za sada se ne čini da su trupe Asadovog režima značajno desetkovane. Međutim, izbjeglice u kampovima posebno će biti pogođene.
Predsjednik Erdogan zna da protiv Putinove volje i bez podrške Zapada može samo usporiti, ali ne i trajno zaustaviti Asadovu ofanzivu. Treba li NATO podržati Erdogana kako bi se zaštitili civili u Idlibu? Zar i Europa također nema humanitarnu obvezu da im pomogne?
Europljani imaju humanitarnu odgovornost. Ali na nju bi trebali odgovoriti samo mjerama pomoći. Ovaj građanski rat je završen. Da su NATO ili EU željeli intervenirati, mogli su to učiniti prije nekoliko godina. Sada to, posebno u vrijeme pandemije korone, više nije realno. Vidimo i da Turska posljednjih godina podržava islamiste u Siriji - trenutno je to organizacija Hayat-Tahrir-al-Sham (HTS) koja vlada u Idlibu. HTS je nasljednica Nusra Fronta, ogranka Al Kaide. Ne bi bilo u redu da je Zapad intervenirao stavivši se na stranu takve organizacije. Europljani i Amerikanci bi trebali prihvatiti da je ovaj građanski rat odlučen. Turska bi trebala učiniti isto i odreći se davanja podrške pobunjenicima. A od pobunjenika bi se trebalo zatražiti povlačenje iz Idliba. Jer, oni su, podjednako kao i Asad, odgovorni za patnje stanovništva, kaže Guido Steinberg za Deutsche Welle.
Kako to mislite, kako su pobunjenici odgovorni za stradanje stanovništva kao i Asad koji od travnja 2019. godine bombardira civile i bolnice u Idlibu?
Hayat-Tahrir-al-Sham je teroristička organizacija koja se s razlogom nalazi na crnoj listi terorističkih organizacija mnogih zemalja, uključujući i Njemačku. Od presudne važnosti za moju procjenu je činjenica da je građanski rat izgubljen. Pokušaj pobunjenika da zadrže Idlib i podrška koju im daje Turska uzrokuju produžavanje patnji naroda. Naravno, da je Asadov režim prvenstveno odgovoran za izbijanje građanskog rata. Režim je odgovoran i za većinu žrtava i za okrutne ratne zločine. Ipak, u jednom trenutku morate priznati da se taj sukob više ne može dobiti. U prvim danima rata Slobodna sirijska armija demonstrirala je kako postupiti u takvim situacijama: kada bi Asadova vojska ušla na područje Homsa i kada je postojala bojazan da bi moglo doći do većeg bombardiranja, pobunjenici bi se povlačili, kako civilno stanovništvo ne bi došlo u fokus napada. To bi bilo ispravno postupanje. Međutim, takvu politiku ne možete očekivati od Turske i njenih islamističkih saveznika.
Pored terorističkog HTS-a u Idlibu žive i drugi pobunjenici i demokratska opozicija. Kako bi trebala izgledati njihova budućnost pod Asadom?
Potpuno je jasno da će Asad preuzeti kontrolu nad pokrajinom Idlib. Stoga se pitanje budućnosti pobunjenika svakako postavlja. Mislim da je jedini način na koji mogu preživjeti ili izbjeći uhićenje - povlačenje u Tursku. To bi bilo i logično, jer ih Turska najkasnije od 2012. podržava. Ona je suodgovorna što su u redovima pobunjenika od 2013. prevladali islamisti. Zato bi Turska morala prihvatiti i pobunjenike i rastući broj izbjeglica. Bez obzira koji scenarij prevlada, izbjeglički val se ne može spriječiti. Ljudi će bježati u Tursku, pitanje je samo hoće li Turska otvoriti granice.
Erdogan želi po svaku cijenu spriječiti pad Idliba i njegovo stavljanje pod kontrolu Asadovog režima. Zašto ne odustaje?
Od 2015. godine u turskoj politici prema Siriji postoji novi prioritet. Radi se o tome da se spriječi jačanje sirijskog ogranka PKK - takozvanih kurdskih Snaga narodne obrane. Po mom mišljenju, logično je da se Turska na to fokusira. Erdoganova vlada još uvijek pokušava podržati pobunjenike u Siriji, kako bi preko njih mogla vući konce u zemlji. Ova politika, iako je građanski rat već odlučen, glavni je razlog zašto imamo katastrofu u Idlibu, koja će se pogoršati širenjem korone. Turska bi mogla natjerati pobunjenike da se prestanu boriti protiv Asadovog režima. Ali to ne čini. Poanta je u spašavanju ostataka njihove politike u Siriji. Radi se međutim o borbama u kontekstu povlačenja. Turska će izgubiti ovaj sukob, kaže Guido Steinberg za Deutsche Welle.
Turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Cavusoglu već je signalizirao da će područja južno od magistrale M4, koju trenutno kontroliraju pobunjenici, biti predana Rusiji. Ostalo bi malo područje koje bi i dalje kontrolirale paravojne snage povezane s Turskom. Ovo područje ne bi moglo samostalno egzistirati i gotovo bi u potpunosti ovisilo o međunarodnoj pomoći. Koliko je realan ovaj potez?
Ne vjerujem u rješenje po kojem bi Turska kontrolirala pobunjenički teritorij na sjeveru Sirije. Asadov režim odlučan je da ponovo stavi pod svoju kontrolu sve dijelove zemlje. Možda će proći neko vrijeme, ali Asadova vlada i njeni ruski i iranski pomagači slažu se u tome da treba preuzeti cijeli teritorij. Ne postoji rješenje po kojem bi Turska i dalje kontrolirala neko područje na sjeveru Idliba. Sada se vode borbe u kontekstu povlačenja, kojima turska vlada želi osigurati svoju relevantnost u pregovorima. Turska će ostati važna, ali će i dalje biti izložena pritisku da napusti ovo područje.
Guido Steinberg je stručnjak za Bliski istok zaklade Znanost i politika (SWP) u Berlinu. Od 2002. do 2005. bio je referent za područje borbe protiv međunarodnog terorizma u uredu njemačke vlade.
Razgovor vodila: Diana Hodali
-->