U svojim začecima internet je smatran forumom slobode govora i dijeljenja informacija. Tijekom vremena taj novi medij, osim što je omogućio ubrzanu komunikaciju i olakšao svakodnevni život, postao je mjesto dijeljenja neovlaštenog sadržaja. Taj neovlašten sadržaj se uveliko sastojao od djela zaštićenih autorskim pravima, poput glazbe, filmova ili knjiga u digitalnom obliku. Danas broj korisnika interneta užurbano raste te se većina stvari iz svakodnevnog života rade uz pomoć interneta i preko socijalnih medija i platforma koje se tamo nalaze. Primjerice, danas se svake sekunde preko 1 070 slika objavljuje na Instagramu, 1882 članaka se objavi na Tumblr-u, 89.486 video zapisa na YouTube-u se pregleda od strane korisnika te se pošalje 3.023.503 e-mailova. Dio tih aktivnosti u sebi sadrži djela zaštićena autorskim pravima koje korisnici dijele među sobom bez pristanka autora.
„YouTube članak“
U ranim 90-tim godinama prošlog stoljeća započeli su sudski procesi i zakonodavne aktivnosti, na razinama raznih država te međunarodnoj razini, u svrhu suzbijanja neovlaštenog dijeljenja sadržaja preko interneta. Te aktivnosti su još i danas vidljive. Najočitija sudska i zakonodavna aktivnost u zadnjih par godina je suzbijanje dijeljenja neovlaštenog sadržaja preko YouTube-ove platforme. Na razini Europske unije zakonodavna aktivnost je vidljiva u uvođenju članka 17 u novoj Direktivi o autorskim i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu koja je stupila na snagu prije dvije godine i čiji je implementacijski rok u državama članicama istekao. Temeljem tog članka, popularno nazvanog „YouTube članak“, davanje pristupa javnosti autorskim djelima koja su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta smatra se neovlaštenom aktivnosti. Zbog takve karakterizacije aktivnosti kao neovlaštene, platforme poput YouTube-a, dužne su sklopiti ugovore s ovlaštenicima autorskih djela. Takvi ugovori pokrivaju neovlaštene aktivnosti samih platformi i njihovih korisnika te omogućuju dijeljenje sadržaja preko YouTube-a.
Prije uvođenja ovog zakonodavnog rješenja na razini Europske unije, odgovornost YouTube-a za neovlaštene aktivnosti dijeljenja sadržaja među korisnicima nije bila jasno definirana. Razne države članice Europske unije su imale različita mišljenja. Neke države poput Španjolske i Italije su smatrale da YouTube samo omogućava tehničku infrastrukturu za dijeljenje neovlaštenog sadržaja, dok druge poput Njemačke nisu bile takvog mišljenja i smatrale su da YouTube krši autorska prava. Različita sudska praksa primorala je YouTube da sklapa ugovore s društvima za kolektivno ostvarivanja autorskih prava u svrhu nesmetanog obavljanja svoje djelatnosti i omogućavanja korisnicama učitavanje i pregledavanje videozapisa na YouTube-u. Takvi ugovori su primjerice sklopljeni s GEMA-om u Njemačkoj, STIM-om u Švedskoj te ZAMP-om u Hrvatskoj. Nadalje, YouTube je uveo i mogućnost da sami autori djela mogu intervenirati tako da obavijeste YouTube o neovlaštenom sadržaju pri čemu YouTube promptno reagira tako da takav sadržaj ukloni sa svoje platforme. U tom pogledu zakonodavno rješenje na razini Europske unije je samo potvrdilo tržišnu praksu.
Pirova pobjeda
Iako je rok za uvođenje ovog zakonodavnog rješenja na razini nacionalnih zakonodavstava država članica Europske unije istekao, Hrvatska, kao i većina država članica, još nije implementirala direktivu, budući da se očekivao završetak sudskog predmeta YouTube pred Sudom Europske unije. Hrvatska, u novom Zakonu o autorskim i srodnim pravima, koji je trenutno u stanju donošenja u Hrvatskom saboru, preslikava zakonodavno rješenje iz same direktive te nalaže da platforme poput YouTube-a sklapaju ugovore u svrhu dijeljenja sadržaja koji obuhvaćaju aktivnosti samih platformi i njihovih korisnika.
Sam predmet YouTube koji je odlučen 22. lipnja 2021. godine može se smatrati Pirovom pobjedom za YouTube. Sukladno njemu, YouTube, do vremena donošenja nove direktive nije bio odgovoran za moguća kršenja autorskih prava zbog neovlaštenog dijeljenja sadržaja među njegovim korisnicima. Prema toj presudi, osobe koje su bile odgovorne za kršenje autorskih prava bili su korisnici YouTube-a. Iako je ovakva presuda pogodna za YouTube, ona nije pogodna za sve korisnike YouTube-a. Prema njoj, svaka osoba koja dijeli sadržaj preko YouTube-a je dužna pribaviti dozvolu od autora djela ako ne želi biti podvrgnuta tužbi za kršenje autorskih prava. Zahvaljujući trenutnom tržišnom stanju ugovora koje YouTube ima s društvima za kolektivno ostvarivanja autorskih prava poput ZAMP-a u Hrvatskoj te novom zakonodavnom rješenju na razini Europske unije takva situacija za korisnike je izbjegnuta. U tom pogledu korisnici YouTube-a koji ne djeluje na komercijalnoj osnovi ili koji svojom aktivnošću ne ostvaruje znatne prihode mogu biti zadovoljni da neće biti primorani sklapati ugovore o korištenju autorskih djela ili biti tuženi za kršenje autorskih prava. To znači da ukoliko učitate videozapis vašeg kućnog ljubimca s glazbenom pozadinom, ili prvog plesa s vaše svadbe, ne morate strepiti da će vaš videozapis biti uklonjen s YouTube-a ili da će te dobiti tužbu za kršenje autorskih prava.
Branka Marušić je LL.D. kandidat iz područja intelektualnog vlasništva pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Stockholmu gdje predaje predmete iz područja intelektualnog vlasništva i prava Europske unije.