Nedavno je u njemačkoj saveznoj državi Tiringiji Kršćansko-demokratska unija (CDU) uz potporu populističko-desničarske stranke Alternativa za Njemačku (AfD) i nekoliko drugih stranaka progurala prijedlog zakona o smanjenju poreza na promet nekretnina. Ne bi to bilo možda ništa čudno da se dogodilo, primjerice, u Velikoj Britaniji gdje torijevci sklapaju saveze s desno-populističkim UKIP-om i drugim desničarskim strankama.
No, u Njemačkoj je suradnja desnog centra s krajnjom desnicom bila znak za uzbunu jer je označila pucanje tzv. vatrozida (njem. die Brandmauer), političke strategije koju je prva izričito usvojila upravo konzervativna unija CDU-CSU 2018. godine. Konzervativci su tada obećali da neće ni po koju cijenu surađivati s krajnjim desničarima iz AfD-a ili dati podršku njihovoj politici na bilo kojoj razini. Tu su strategiju ubrzo prigrlile i druge velike stranke u Njemačkoj s ciljem zaštite demokracije od ekstremnih desničara. Međutim, nedavna izjava čelnika CDU Friedricha Merza da se s AfD-om mora surađivati u općinama i gradovima gdje ta stranka sudjeluje u vlasti, podigla je uzbunu na političkoj sceni. Merz je izjavu brzo povukao, rekavši da CDU neće surađivati s AfD-om na lokalnoj razini, no šteta je već bila učinjena. Zastupnici Zelenih su nedavno usvajanje prijedloga CDU u Tiringiji uz pomoć glasova AfD-a slikovito nazvali "sklapanje pakta s vragom".
No, znakovi rušenja "vatrozida" pojavljivali su se i prije, čak i među Zelenima. U siječnju je u Saarskoj, na primjer, vijećnica Zelenih Lisa Becker uspjela ostati na dužnosti zato što je dobila glas AfD-a. U studenome prošle godine su Zeleni u Gradskom vijeću u Baden-Württembergu glasali za AfD-ov prijedlog za povećanje financiranja kazališta.
Ubrzo se postavilo pitanje što se točno smatra razbijanjem "vatrozida". Smatra li se AfD-ova podrška prijedloga druge stranke suradnjom s ekstremnim desničarima? Je li podržavanje prijedloga AfD-a jednako legitimiranju krajnje desnice? Ili je za rušenje Brandmauera potrebna izričita koalicija s AfD-om?
Dok se zastupnici međusobno optužuju za suradnju s vragom, podrška AfD-u neumoljivo raste. Stranka sada vodi u četiri pokrajine: Brandenburgu, Tiringiji, Saskoj i Mecklenburg-Zapadnom Pomorju. Na nacionalnoj razini AfD ima podršku 22 posto birača.
Najveće stranke sada se suočavaju s dvojbom. Surađivati s AfD-om znači normalizirati stranku za koju mnogi vjeruju da predstavlja iznimnu prijetnju njemačkoj demokraciji. Ali, nastavak zabrane suradnje s tom strankom znači gubitak velikog broja birača. AfD iskorištava zabranu suradnje u svoju korist, pokušavajući se u javnosti prikazati kao autentičan glas "pravih" ljudi koji se protive političkom establishmentu. Riječ je, dakako, o jeftinom populističkom triku. Ali, mnogi na njega padaju. "Brandmauer je povijest, a Tiringija je tek početak. Vrijeme je da odgovorimo na demokratsku volju građana u Njemačkoj", objavila je na društvenim mrežama čelnica AfD-a Alice Weidel.
Njemački političari također su svjesni činjenice da je upravo u Tiringiji 1930. godine nacistička stranka prvi put preuzela vlast u koaliciji s konzervativnim strankama. Ako ne žele da se povijest ponovi, njemački će političari morati brzo pronaći način kako odgovoriti na rast podrške krajnjoj desnici.
Uspon desnog populizma i dvojba kako reagirati nije samo njemačko pitanje. The Economist primjećuje da stranke krajnje desnice sada imaju podršku od oko 20 posto birača u 15 od 27 država članica EU. Poljskom, Mađarskom i Italijom vladaju desničarski populisti, a u Švedskoj, Finskoj i Austriji ekstremni desničari su bili ili su još uvijek u vladi. Budući da se ubrzo približavaju i europski izbori, pitanje je koliko će se okretanje udesno proširiti i na Europski parlament.