Evropska unija je, u hvalevrijednoj nakani da se odluke donose dogovorno i da se pritom poštuje ravnopravnost i najmanjih, iako možda ne i najsiromašnijih članica, razvila mehanizam postupnog usuglašavanja stavova. Naravno da bi proces brže tekao da se, umjesto kroz 27 nacionalnih parlamenata, odluke provlače samo kroz Evropski parlament – ali to nije prikladno zato što u njemu brojem evrozastupnika dominiraju mnogoljudnije članice. USA su taj problem ublažile dvodomnošću Kongresa: u Zastupničkom domu je broj predstavnika proporcionalan broju stanovništva pojedine države, ali u Senatu svaka država ima po dva senatora, bila posrijedi velika Kalifornija, i sama svjetska sila, ili polumilijunski Wyoming.
EU je funkciju ravnopravnog odlučivanja članica situirala u...