U britanskoj predstavi “Audijencija” prikazana je istinita scena u kojoj se Winston Churchill žali što se mora susresti s kraljicom Elizabetom II koja je, prema riječima slavnog premijera, samo dijete. Bilo je to jednog zimskog dana 1952. godine, nedugo nakon što je 25-godišnja princeza Elizabet, kći kralja Georgea VI nakon prerane očeve smrti postala kraljica. Kraljevstvo koje je naslijedila ljepuškasta mlada žena bilo je poslijeratno, puno rana i velikih očekivanja. Njegov premijer – karizmatični Winston Churchill vrlo brzo će uvidjeti da je kraljica ipak više od djeteta i njih dvoje razvit će gotovo prijateljski odnos s audijencijama koje su umijesto uobičajenih pola sata trajale sat i pol. Churchill je kasnije rekao da su dio vremena redovito koristili za razgovor o konjskim trkama. Njegov nasljednik Harold Wilson nije znao ništa o trkama i ostalim običajima visokih klasa budući da je dolazio iz radničke obitelji i kao predani lijevičar zagovarao interese radničkog sloja zemlje, ali on će joj otvoriti vrata prema jednom sasvim novom svijetu u kojem je točila pivo u pubu i odazvala se pozivu na čaj u socijalnom stanu izvjesne gospođe McCarron. Davida Camerona, svog po redu dvanaestog premijera, u jedom trenutku tješila je riječima: “Winston je imao isti problem!” Ovo su samo neki od detalja o najtajnovitijoj tradiciji britanske politike – tjednim sastancima između kraljice i aktualnog premijera. Oni se odvijaju svake srijede, u prostoriji su prisutni isključivo kraljica i premijer, razgovori se ne snimaju ni ne zapisuju i njihov sadržaj ostaje nepoznat.
Jedan od razloga zbog kojeg Britanci rado govore o ovim sastancima srijedom – toliko da im je posvećena ranije spomenuta izvrsna predstava Petera Morgana, mogla bi biti činjenica da oni ujedinjevaju ne samo kvalitete kraljice – tradiciju, dosljednost, suzdržanost, strast za politikom – nego i poželjne osobine svakog dobrog Britanca.
Današnji sastanak, koji se zbog kraljičinog službenog putovanja u Edinburgh odvija preko telefona, uvjerojatno protiče u razgovoru o nesretnim migrantima s istoka i europskom referendumu i njegovi sudionici možda se suzdržavaju pokazati da je po bilo čemu poseban. On to ipak jest; na današnji dan, naime, kraljica Elizabeta II postaje najdugovječniji monarh u povijesti Ujedinjenog Kraljevstva. Na britanskom tronu je ukupno 63 godine, 7 mjeseci i tri dana, više od svojih prethodnika kraljice Victorije, kralja Henrya III koji je vladao većim dijelom 13. stoljeća i Aethelreda koji je stupio na tron kao dječak krajem 10. stoljeća. Elizabeth je bila djevojčica i još se nije moglo niti naslutiti da će njezin ujak Edward VIII abdicirati i tako ju učiniti nasljednicom krune kada je njezin otac zamijetio sličnosti između svoje starije kćeri i bake, kraljice Victorije. “Čim je progovorila, pokazala je toliko karaktera da je bilo nemoguće ne zapitati se ne ponavlja li se povijest.”, rekao je. Gotovo čitavo stoleće kasnije, ne možemo a da ne uspoređujemo dvije velike dame. Uz očite sličnosti – strast prema politici, dugovječnost, stabilan brak – još je više različitosti. Za početak, kraljica Victorija vladala je carstvom koje je činilo gotovo četvrtinu teritorija planete zemlje sa 400 milijuna ljudi. Elizabetino kraljevstvo neusporedivo je manje, ali ne i izazovi vremena u kojem živi. U njemu možda nije upoznala ratove na domaćem teritoriju poput svoga oca i monarha koji su mu prethodili, ali ono je došlo sa svim boljkama modernog doba – terorizmom, štrajkovima, financijskim krizama, nasilnim medijima i obiteljskim skandalima. Tijekom godina kraljica Elizabeta II nije ih bila pošteđena – od njeno četvero djece samo se jedno nije razvelo, a gorki razvod svog najstarijeg sina od princeze Diane naveo ju je da godinu okarakterizira latinskim izrazom annus horribilis.
To je vrijeme koje je tisućljetna britanska monarhija jedva preživjela. Nacija zavedena likom tragično stradale princeze Diane činila se spremnom riješiti se zastarjele, skupe, okrutne krune. Kraljica se ponjela u svome stilu – tiho, suzdržano i bez da u bilo kojem trenutku iznese svoje mišljenje vratila u srca Britanaca da bi svoj dijamantni jubilej prije tri godine proslavila s najvećim javnim rejtingom u povijesti.
Popularnosti monarha pridonose okolnosti – poput nostalgičnih jubileja i bajkovitog vjenčanja Williama i Catherine u svijetu koji je zamalo prestao vjerovati u bajke. Ipak, tu je i ona sama. U ovim vremenima agresivnih trendova, egocentričnih likova i opsesije samopromocijom na društvenim mrežama karakter kraljice Elizabete II nosi simboliku sidra koje pazi da jarboli otočnog kraljevstva ne otplutaju predaleko. Kako je opisao povjesničar Tom Holland Britanija na početku njene vladavine bila je zemlja u kojoj je rasna diskriminacija bila legalna, a plaća najboljih nogometaša 15 funti tjedno. Staljin je bio lider SSSR-a, Winston Churchill uživao svoju poslijeratnu ulogu premijera – pobjednika, a predsjednik Francuske bio je Charles de Gaulle. Ima nešto utješno u činjenici da se sve mijenja, ali ne i kraljica. Njezina ljubav prema psima i konjima, rituali ispijanja gin tonica svake večeri, ljetovanja u Balmoralu, zimovanja u Sandringhamu. Činjenica da svoj dnevni boravak u vikendici zagrijava staromodnom električnom grijalicom jer je ekonomičnija od naslijeđenog kamina. Sposobnost da prešuti kada je bolje šutjeti, da izdrži kada je to potrebno. Stiff upper lip – stisnuta gornja usnica – izraz je koji pogrdno opisuje britansku suzdržanost u iskazivanju emocija, ali sve se više se o njemu govori s nostalgijom. Stisnuta gornja usnica kraljice Elizabete pridonjela je činjenici da će za sobom ostaviti monarhiju čvrstih temelja sa tri generacije monarha – svoga sina Charlesa, unuka Williama i praunuka Georgea. Doba kralja Georgea velika većina nas neće doživjeti. Poput svojih prethodnika i nasljednika, imat će jednako težak zadatak – najvažniji zadatak svakog monarha – održati monarhiju. Kraljica, koja će uskoro proslaviti svoj devedeseti rođendan, tek je navršila punoljetnost kada je Britancima obećala: “Objavljujem pred svima vama da će moj čitav život biti posvećen služenju vama i služenju našoj velikoj imperijalnoj obitelji kojoj svi pripadamo.” Obećanje je to koji će obilježiti njezin život. Službena fotografija objavljena danas u čast povijesnog dana prikazuje kraljicu za radnim stolom, uz crvenu kutiju u kojoj joj se svakoga dana dostavljaju spisi iz parlamenta. Poruka je jasna – najdugovječnija kraljica u povijesti ostaje u službi nacije. Ili, kako je rekao njezin bliski prijatelj, ona nikada ne prestaje biti kraljica.