Američki vojni stratezi upozoravaju da bi se razlog limitiranog napredovanja ukrajinske protuofenzive mogao kriti u činjenici da je Kijev podjednako rasporedio svoje trupe na istok i na jug, zbog čega je previše vojnika na krivim pozicijama, čime, u konačnici, slabo probijaju ruske linije obrane.
NYT piše da američki generali tvrde da će do preokreta doći u onome trenutku kada Kijev svoje postrojbe prvenstveno koncentrira na jug, jer bi najvažniji cilj u ovoj fazi ratovanja trebao biti prekinuti liniju opskrbe na jugu kako bi se počele iscrpljivati postrojbe i na istoku. Jedino korjenitom taktičkom promjenom, navode, moći će se ubrzati tempo protuofenzive koja traje gotovo 3 mjeseca, bez očekivanih rezultata.
Prema informacijama zapadnih obavještajnih službi, ukrajinske su snage trenutno na „rezervi” svojih kapaciteta, a u ozbiljnim bi se problemima mogli naći već sredinom rujna, zbog čega si trenutno ne mogu priuštiti oglušiti se na dobronamjeran savjet iskusnih saveznika. Pogotovo ako u obzir uzmemo činjenicu da dolazi jesen, a samim ime i kišniji, hladniji i blatnjaviji mjeseci koji će sasvim sigurno usporiti napredovanje protuofenzive.
NYT navodi da iza ovih upozorenja s američke strane stoji general Mark Milley, i njegov britanski kolega Sir Tony Radakin, koji se od početka ukrajinske protuofenzive ispostavio kao ključni igrač zato što je s Kijevom na „brzom biranju”.
Ukrajinski su zapovjednici gotovo podjednako trupe rasporedili na istok i jug, zbog čega je u ovome trenu gotovo jednak broj vojnika u neposrednoj blizini izgubljenog i taktički nevažnog Bahmuta i strateški izuzetno važnih Meritopolja i Berdjanska na jugu.
Riječ je o staroj sovjetskoj vojnoj doktrini (kojoj su u istoj mjeri podlegli i Rusi), prema kojoj stratezi podjednako naoružavaju svaku postrojbu kako bi smanjili vjerojatnost da se među njima razvije animozitet i kompetitivnost što bi dovelo do pada morala. Međutim, takav pristup u konačnici rezultira činjenicom da ratni stožer „od šume ne vidi drvo”, te nepotrebno troši ljudski i vojni kapital na unaprijed izgubljenim bitkama. Bahmut je možda bio i najbolji primjer te doktrine.
Fokusiranjem svih trenutno raspoloživih snaga na jug, čak i pod cijenu kratkoročnog gubitka većeg broja vojnika i opreme, Ukrajincima će se omogućiti da Rusima odsjeku žilu kucavicu opskrbe i time zadaju udarac u njihov najveći adut – njihovu žilavost u rovovima.
NYT piše da postoje prve naznake relokacije ukrajinskih trupa ja jug, što govori u prilog da je Kijev uvažio savjet svojih saveznika na zapadu. Nekolicina vojnih analitičara smatra da je sada prekasno za promjenu koja bi imala stvarni učinak na bojištu, no američki generali drže da još uvijek sve nije osuđeno na propast, već da bi se samo trebali korigirati realni ciljevi koje Ukrajina može postići do zime, kada će, gotovo sigurno, zbog vremenskih uvjeta morati doći do usporavanja vojnih aktivnosti. Prema njima, Kijev bi se mogao zadovoljiti da do hladnijih mjeseci uspješno vrati kontrolu nad pola teritorija prema Azovskom moru, jer će tako moći dodatno granatirati ruske prometnice kojima opskrbljuju okupirana područja.