Čini se kao neka slika iz alternativne stvarnosti - stotine bankara i rukovoditelja doći će u Rijad ovog tjedna na Inicijativu za buduće investicije (24.-26. listopada), glamuroznu investicijsku konferenciju nazvanu "Davos u pustinji". Ljudi koji stvarno imaju novca tamo će se pokušati pretvarati da posao ide kao i obično, no u stvarnosti Bliski istok ključa.
Rat između Izraela i Hamasa prijeti izazvati širi sukob koji bi u sebe uvukao zaljevske države, čija su gospodarstva u usponu ključna za globalna tržišta nafte i plina. Dana 20. listopada američki razarač u Crvenom moru presreo je krstareće projektile koje su ispalili Huti, pobunjenici koje podržava Iran u Jemenu, kontra Izraela. Tog dana američki predsjednik Joe Biden rekao je da je cilj Hamasovog napada bio spriječiti mirovni sporazum između Izraela i Saudijske Arabije. "Baš sam se spremao sjesti sa Saudijcima... Saudijci su htjeli priznati Izrael i to bi zapravo ujedinilo Bliski istok", rekao je on. U međuvremenu, cijena nafte, ‘barometar‘ rizika regionalne eskalacije, dosegnula je 92 dolara po barelu.
Zaljevske države nadale su se da će ovo biti godina deeskalacije u regiji. Htjeli su mir kako bi se usredotočili na ambiciozne planove diverzifikacije svojih gospodarstava. No, sada je najstariji sukob u regiji ponovno oživio, a za jednu zaljevsku monarhiju, Katar, koja podržava Hamas, neposredni cilj je samoodržanje. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, s druge strane, žele oslabiti Hamas, spriječiti širu konfrontaciju s Iranom i nekako održati na životu svoju viziju autokratske, ali mirnije i naprednije regije, što je delikatno i opasno balansiranje.
U međuvremenu, Katar izgleda ranjivo, kako piše The Economist. On je istovremeno i američki saveznik i pristaša Hamasa. Od 7. listopada, kada su militanti Hamasa upali u Izrael i ubili više od 1400 ljudi, te su veze postale izvor neugodnosti i nervoze. Dio Hamasovog vodstva živi u Dohi, glavnom gradu Katara. Ovaj emirat bogat plinom donira do 30 milijuna dolara mjesečno Gazi kojom upravlja Hamas. Godinama je Katar govorio saveznicima da su njegove veze s Hamasom korisne - mogao bi biti sugovornik, odnosno posrednik između tih skupina i Zapada.
Pozicija Katara i stav UAE-a
Za sada se Katar i dalje trudi pokazati da još uvijek može biti koristan SAD-u. Dana 20. listopada Hamas je oslobodio dvoje od više od 200 talaca koje je zarobio tijekom svog napada, s dvojnim američko-izraelskim državljanstvom, u dogovoru u čijem je posredovanju pomogao Katar. Ipak, istovremeno postoje i znakovi poricanja i panike u toj maloj, ali bogatoj državi. Dana 14. listopada jedan katarski diplomat kontaktirao je novinara i rekao da Ismail Haniyeh, vođa Hamasa, nije u Dohi, već u Turskoj. Nekoliko sati kasnije, iranski ministar vanjskih poslova održao je virtualni sastanak s Haniyehom - u Dohi. Veze Katara s islamističkim skupinama jedan su od razloga zašto su četiri arapske države uvele embargo na putovanja i trgovinu tom malenom emiratu 2017. godine. Kada se prašina oko ovog rata slegne, ta bi se zemlja mogla naći pod većim američkim pritiskom da prekine svoje veze s militantnim skupinama.
Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), koji su 2020. postali prva zaljevska država koja je priznala Izrael, zauzeli su drugačiji stav. Za razliku od većine svojih susjeda, njihova prvotna izjava o napadu 7. listopada bila je izraz suosjećanja s Izraelom, a čelnici zemlje uputili su višestruke izraze sućuti svojim izraelskim kolegama. U UAE-u preziru politički islam koji vide kao prijetnju, a privatno oštro kritiziraju Hamas.
Nekoliko sati nakon eksplozije u bolnici al-Ahli u Gazi 17. listopada, izraelska vojska je zanijekala da je gađala tu zdravstvenu ustanovu u zračnom napadu, a čini se da dokazi, barem do sada, kako piše The Economist, govore u prilog izraelskih tvrdnji. S druge strane, UAE su se ipak pridružili drugim arapskim državama u osudi Izraela. No, takve izjave treba shvatiti kao diplomatsku predstavu jer veze između dviju zemalja ostaju čvrste.
Saudijska Arabija je, pak, pokušala zacrtati srednji smjer. Njihov odgovor na napad Hamasa bilo je iznošenje popisa izraelskih prošlih nedjela i pozivanje na trenutačni prekid vatre, što je vrsta izjave koju uvijek daju nakon izbijanja sukoba u Svetoj zemlji.
Ipak, postoje i znakovi da se stav ove zemlje promijenio. Dana 17. listopada Turki bin Faisal Al Saud, koji je vodio obavještajnu službu kraljevstva od 1979. do 2001. godine, razgovarao je s jednim američkim think-tankom. Njegove riječi, kao utjecajne osobe i člana kraljevske obitelji, imaju težinu. On je osudio Hamas zbog ubijanje civila i istaknuo je da to nije u skladu s islamom. Osudio je i Izrael, kako zbog njegovog "neselektivnog bombardiranja" u Gazi ovog mjeseca, tako i zbog zločine njegove polustoljetne okupacije. Malo je, pak, spominjao Iran, regionalnog neprijatelja Saudijske Arabije i jednog od glavnih pomagača Hamasa.
Dan kasnije Al Arabiya, informativni televizijski kanal u saudijskom vlasništvu, emitirao je oštar intervju s Khaledom Meshaalom, bivšim čelnikom Hamasa. Voditeljica Rasha Nabil više ga je puta upitala kako Hamas može očekivati potporu drugih arapskih zemalja nakon što je donio jednostranu odluku o ulasku u rat, izvršavala pritisak na njega da osudi ubojstvo izraelskih civila i ispitivala ga je li iranska pomoć "opravdala njihova očekivanja". Bio je to intervju kakvom dužnosnici Hamasa gotovo nikada nisu podvrgnuti na kanalima na arapskom jeziku, a Meshaal je djelovao nervozno. Isječci intervjua mahom su se dijelili na društvenim mrežama, pa čak i na izraelskoj televiziji.
Tri momenta koji zanimaju Rijad
O namjerama Saudijske Arabije mogu se izvući tri zaključka. U prvom redu, Rijad želi potkopati Hamas. Kao drugo, želi izbjeći širu konfrontaciju s Iranom. Princ Turki implicirao je da je približavanje Saudijske Arabije i Irana još uvijek živo i na stolu. Ove dvije neprijateljske zemlje dogovorile su se u ožujku ove godine da će ponovno otvoriti veleposlanstva i ublažiti svoju dugogodišnju svađu. Saudijci su nervozni jer bi regionalni rat mogao dovesti do napada na njihovu kraljevinu pod pokroviteljstvom Irana, poput onog 2019. godine, koji je nakratko onemogućio proizvodnju polovice njihove nafte.
Kao treće, Saudijska Arabija nije zatvorila vrata normalizaciji odnosa s Izraelom, koji je ranije potpisao Abrahamske sporazume, kojima je zemlja normalizirala odnose s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinom. SAD su provele veći dio ove godine forsirajući dogovor prema kojem bi Saudijci priznali Izrael, a Rijad je zauzvrat želio obrambeni pakt s Washingtonom. Činilo se da su Saudijci bili zadovoljni inzistiranjem na znakovitim gestama prema Palestincima - iako ne u smjeru završetka okupacije, već samo da se učini manje bolnom.
Sada je Mohammad bin Salman, saudijski prijestolonasljednik i de facto vladar zemlje, pozvao na stvaranje palestinske države duž granica regije po granicama prije 1967. godine. Istovremeno, razgovori s Izraelom će se nastaviti, doduše tiše nego dosad, a cijena za Izrael će sada biti veća. Mnogo toga sada ovisi o prirodi izraelske kopnene invazije na Gazu - kako broj civilnih žrtava raste, zaljevske države bit će pod sve većim pritiskom kod kuće i diljem arapskog svijeta da osude Izrael i prekinu veze s njim.
No, postoji još jedna stvar oko koje se zaljevski čelnici mogu složiti - svi oni, naime, žele da rat završi. Financijeri koji se ovog tjedna okupljaju u Rijadu žele razgovarati o milijardama dolara vrijednim idejama za putovanja, trgovinu i turizam, a ništa se od toga vjerojatno neće moći ostvariti ako postoji opasnost od prelijetanja projektila iznad glava.