Divovske robotske ruke i ostala visoka tehnologija u jednoj od najvećih europskih tvornica streljiva danonoćno rade punom parom od početka rata u Ukrajini kako bi se proizvelo još očajnički potrebnih topničkih granata od 155 milimetara. Bude li sve išlo po planu, matična tvrtka tvornice, Nammo, proizvodit će čak 200.000 čahura godišnje do 2028. - što je do 20 puta više od predratne proizvodnje.
Ali to neće biti ni približno dovoljno, niti će doći dovoljno brzo, u vrijeme kada ukrajinske snage poručuju da im je potrebno u prosjeku 250.000 granata od 155 milimetara svaki mjesec kako bi obili napredovanje Rusije u Ukrajini. Zapravo, zajednička proizvodnja svih 11 tvornica koje proizvode granate u Europi još uvijek ne bi zadovoljila trenutne očajničke potrebe Ukrajine.
To je problem koji je odjeknuo u zemljama NATO-a, više od tri desetljeća nakon što je kraj Hladnog rata natjerao mnoge da odsijeku vojnu potrošnju u korist socijalne skrbi. A sada, dok se čak i Sjedinjene Države bore zadovoljiti potražnju za oružanim sustavima i drugim materijalom, dužnosnici i analitičari sve se više pitaju hoće li Europa uopće moći dovoljno proširiti proizvodnju iz svog smanjenog vojno-industrijskog sektora da Ukrajini pruži potrebnu pomoć.
A odgovor je, čini se, ne, barem kratkoročno. NATO saveznici nadaju se da će zasad uspjeti zadovoljiti trenutne potrebe Ukrajine iz zaliha u zemlji i inozemstvu dok se utrkuju u tome kako što bolje povećati proizvodnju ako se rat protegne na još nekoliko godina.
Rat oko industrijskih kapaciteta
"Sada je to rat oko industrijskih kapaciteta - i za pomoć Ukrajincima, ali i za obnovu zaliha", rekao je izvršni direktor Namma, Morten Brandtzaeg, u telefonskom intervjuu iz Washingtona, gdje se sastao s dužnosnicima u Kongresu i Pentagonu. “Mislim da smo trebali ovo shvatiti i prije te djelovati puno ranije, ali tu smo gdje jesmo", dodao je.
Brandtzaeg je također dodao da je teže uključiti europske zemlje u obnovu ove industrije, za razliku od SAD-a, kojeg je nazvao ‘manje protekcionističkim‘ i s ‘dugoročnijim pogledom na tržište‘.
Prošlog mjeseca, Europska unija pristala je potrošiti do 2,14 milijardi dolara za isporuku milijuna granata od 155 milimetara u Ukrajinu u roku od 12 mjeseci — mjerilo koje su Sjedinjene Države, sa svojim robusnijim zalihama i modernijim sustavima financiranja, već ispunile, ali za što će se Europa morati svojski napregnuti da postigne.
“Moguće je da to nećemo moći postići”, rekao je Gabrielius Landsbergis, ministar vanjskih poslova Litve, jedan od najsnažnijih zagovornika pomoći Ukrajini.
To će u velikoj mjeri ovisiti o Nammu, jednom od najvećih proizvođača na kontinentu. Sa sjedištem oko sat vremena sjeverno od Osla, Nammo, koji je u zajedničkom vlasništvu norveške vlade i tvrtke koja je u većinskom vlasništvu Finske, proizvodi i skladišti streljivo u 9 europskih zemalja i SAD-u, te se nastoji proširiti na oba kontinenta. Međutim, rukovoditelji te tvrtke često su smatrali da njihove planove osujećuje nevoljkost mnogih nacija da se obvežu na značajno povećanje vojne potrošnje.
“Potrebne su nam hitne odluke država kako bi bile spremne financirati ovaj ogroman industrijski kapacitet”, rekao je Brandtzaeg. A to je, naglasio je, "nemoguće" bez dugoročnih ugovora.
To se posebno odnosi na topničke granate od 155 milimetara, koje su bile među prvim stvarima koje su europske zemlje smanjile iz svojih proračuna za obranu nakon Hladnog rata. Norveška, primjerice, nije naručila ništa od Namma još od ranih 1990-ih.
A kad smo već kod Norveške, ona je naručila 35 tisuća granata od 155 milimetara za ukupno 408 milijuna dolara.
Čelnici Namma, koji iz sigurnosnih i konkurentskih razloga nisu htjeli otkriti brojke o proizvodnji granata od 155 milimetara, rekli su da su ih prije rata proizvodili u "desecima tisuća". Čak i u tom slučaju, upozorava Brandtzaeg, Nammu će trebati najmanje tri godine samo da ispuni norvešku narudžbu - o čemu se još uvijek pregovara i vlada tek treba platiti.
Nedostatak resursa
Nammo je godinama prodavao stalne, ali skromne količine streljiva vojskama u sjevernoj Europi i Sjedinjenim Državama. Ali, kao i drugim obrambenim industrijama, nedostajali su joj resursi potrebni za zadovoljenje pojačane potražnje nakon početka rata u Ukrajini.
Tijekom prošle godine tvrtka je kupovala više metala, pogonskog goriva i drugih materijala za proizvodnju više granata. Ali za njihovu izradu potrebno je više robota i drugih proizvodnih strojeva. Prva će faza biti isporučena tvornici Raufoss u lipnju, nakon što tvornica u svibnju proširi svoj prostor za njihov smještaj.
Dok se to ne dogodi, stopa proizvodnje ostat će "približno normalna", rekao je John Arne Borresen, veteran s 30-godišnjim stažem u Nammu koji nadzire sklapanje topničkih granata od 155 milimetara u Raufossu.
Tvrtka gradi novu, veću tvornicu za proizvodnju ovih granata, no ona neće biti dovršena do kraja 2024. Ali čak i tada, rekao je Borresen, bit će potrebno više radnika za upravljanje strojevima te će biti neophodno zaposliti inženjere ili osobe s drugim vještinama potrebnima za nadgledanje sastavljanja visokotehnološkog oružja.
Zašto im je TikTok postao konkurencija?
Nammo se također suočava s novim izazovom za svoju buduću proizvodnju: potencijalno natjecanje s TikTokom u vezi dostupne opskrbe energijom u južnoj Norveškoj. Do toga bi moglo doći nakon što se popularna aplikacija preseli u obližnje skladište krajem studenog ove godine.
Naime, norveška vlada odobrila je prošlog ljeta TikToku prijavu za napajanje njihova podatkovnog centra, za koji se očekuje da će otvoriti tisuće radnih mjesta, a smatra se jednim od ekološki najodrživijih u svojoj industriji. Međutim, to je razbjesnilo Brandtzaega, koji je rekao da raspodjela javne energije predstavlja rizik od "davanja prioriteta videozapisima mačaka pred hitno potrebnim obrambenim projektima."
Svein Atle Hagaseth, izvršni direktor Green Mountain Data Centersa, koji iznajmljuje objekt TikToku, negira da ono predstavlja prijetnju za Nammo, te dodaje da to područje trenutno ima višak energije.
Udruživanje snaga s konkurencijom
U svjetlu nestašice streljiva, rekli su čelnici industrije, europski se proizvođači udružuju s više resursa u nadi da će tako ubrzati isporuke.
Dominique Guillet, izvršni potpredsjednik francuske tvrtke Nexter, rekao je da je njegova tvrtka proširila radni dan svojih zaposlenika na tri smjene s prethodne jedne kako bi pokušala držati korak s ratnom potražnjom.
Nexter također proizvodi 155-milimetarsko protutenkovsko i protuzračno streljivo, ali treba dijelove i zalihe ako želi udvostručiti svoju proizvodnju - što je prošlog tjedna dovelo Guilleta u Nammo kako bi potražio pomoć od konkurencije.
Kad je Rusija prvi put izvršila invaziju na Ukrajinu, "svi su mislili da to neće biti dug rat", rekao je Guillet. Ali više od godinu dana kasnije, "stvari su zaista izazovne" unutar onoga što je opisao kao "ekosustav" europske industrije streljiva.
"Svi znaju da smo ponekad konkurenti, ali smo također partneri za neke komponente", objasnio je.
Borresen, ranije spomenuti radnik u tvornici Nammo, zvučao je nestrpljivo dok je gledao preko pladnja sa sjajnim srebrnim granatama koje su čekale da budu napunjene eksplozivom.
"Sada je rat, ali povećanje kapaciteta proizvodnje ovakvih stvari pridonosi miru", zaključio je Borresen, prenosi The New York Times.