Ljudsko i vjersko pravo na nadu - koja je "Isusova vakcina protiv virusa obeshrabrenosti", kako je papa Frane u petak rekao iračkim sirokatolicima - bilo je u središtu u petak, prvog dana apostolskog putovanja poglavara Katoličke crkve pape Frane u Irak.
Papa je uzletio s rimskog Ciampina s pratnjom i oko 75 novinara, koji svojim putnim kartama zapravo svaki put plaćaju let. Na kraju dobiju intervju s Papom, a ovaj put su imali i dodatan interes: svi u avionu su prije putovanja dvaput cijepljeni Pfizerovom vakcinom protiv covida-19. Svejedno je Papa sve vrijeme leta držao masku na licu. Novinarima je rekao da je "sretan što opet putuje" nakon 16 mjeseci.
Iračani gladni nade
Papinska putovanja nisu samo izgovorene riječi, nego i geste i manifestacije, a sve to je u ovaj baghdadski petak usmjereno prema nadi. Papa je dočekan na ulicama s toliko veselja kao da je on moćan donijeti promjene. Iz Iraka rat nije otišao još od 1980, od početka iračko-iranskog rata; nada je potrebna koliko i kruh svagdašnji.
Pučka fešta putem kojim je Papa dolazio, i koji pamtimo iz dramatičnih vremena, bila je i vidna oporba, nazočna i u društvenim mrežama, onima koji su Papin posjet smatrali štetnim, čak opasnim. Izišli su iako nisu smjeli, s obzirom na pandemiju. I to nešto govori: Iračani su gladni nade.
U 17 sati po mjesnom vremenu Papa je prispio pred enormnu, megalomansku predsjedničku palaču sazdanu u Saddamovo doba. Papa je s naporom izišao iz BMW-a s registracijom Države Vatikanskoga Grada SCV 3. za koji nam je rečeno da je blindiran. Vidno je vukao lijevu nogu uslijed lumboishijalgije koja ga muči već neko vrijeme, ali nije htio ponijeti štap kojim se zna služiti u Vatikanu.
Pripremili su mu drveni slavoluk pseudoasirskog tipa pod kojim je slušao himne. Vojna glazba je masakrirala Gounodovu Papinsku himnu, nebitno spram silnih žrtava u Iraku, gdje su kršćani u dobroj mjeri "očišćeni". Prije dvadesetak godina bilo ih je oko milijun i pô, a sada ih je, tvrde, jedva 300.000. Ostali su stari, mladi su se rasuli svijetom. Pod slavolukom je bio irački predsjednik Barham Salih, s kojim je Papa razmijenio govore.
Uz Predsjednika pojavila se i supruga, bez hidžaba. Kurdi jesu suniti, ali nisu vehabije. Slični su predratnim Bošnjacima, dok su se još zvali Muslimani.
"Nema izlaza bez dijaloga", rekao je Salih u Salonu Predsjedničke palače, zauzimajući se za pluralizam i toleranciju "između munara i zvonika", pa i između sunitskih džamija i šijitskih husseinija. Prešutio je Jazide, ali njih se sjetio Papa, zahvaljujući na dobrodošlici, nazvavši ih nevinim žrtvama. Papa se zauzeo za vrijednosti mira i bratstva, osudivši i ovom prilikom fundamentalizam, nasilje i ekstremizam, a i "vanjske interese" koji su destabilizirali Irak i okolne zemlje, najteže pogodivši "običnu čeljad".
'Ne smijete se pretvoriti u činovnike, živite s vjernicima'
Papa se zatim uputio u sirokatoličku Katedralu Gospe od Spasa u Baghdadu, poštrapanu prije desetak godina krvlju 44 vjernika, uključujući i dvojicu mladih svećenika, raskomadanih bombom dok su bili okupljeni na molitvi zajedničkome Bogu muslimana i kršćana. Sada u Rimu traje postupak njihove skupne beatifikacije kao mučenikâ. Tu se poglavar Katoličke crkve obratio biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, sjemeništarcima i katehetama, dočekan priprostim razdraganim skandiranjem.
Govoreći istočnoj Katoličkoj crkvi sirskog obreda, Papa je jasno imao što prigovoriti Crkvi kleru u cjelini.
"Razumijem da u Crkvi ima administracije, ali ne smijete se pretvoriti u činovnike koji sav svoj dan provode za pisaćim stolom, nego morate izlaziti među vjernike, živjeti s njima", upozorio ih je i, zapravo, ukorio Papa. Svećenici ni biskupi nisu pozvani biti dužnosnici, funkcionari, odvojeni od pastve, nego moraju živjeti s njom, na periferiji gdje je pučanstvo - opet kaže poglavar Katoličke crkve koji je odmah u početku svog pontifikata naglasio da pastiri moraju vonjati po svojim ovcama, da Katolička crkva mora djelovati kao poljska bolnica, zamišljena pomagati ranjenima, ugroženima.
Čak i u Katoličkoj crkvi sirskog obreda, gdje se misa održava na aramejskom jeziku, onome koji je govorio i Isus iz Nazareta, pa i kad je komunicirao sa svojim učenicima i inim pukom, očito Papa osjeća potrebu upozoravati protiv birokratizacije njezine misije.
U subotu papu Franu očekuje razgovor s iračkim šijitskim velikim ajatollahom Al-Sistanijem, te odlazak u Ur Kaldejski, mjesto odakle je, prema biblijskoj legendi, sa svojim ljudstvom krenuo Abraham/Ibrahim, zajednički patrijarh Židovâ, kršćanâ i muslimanâ.
Zatim se Papa vraća u Baghdad, pa uvečer predvodi svetu misu u kaldejskoj Katedrali sv. Josipa, na kojoj se očekuje i njegova homilija, i to po kaldejskom obredu, koji je stavio na tešku muku liturgičare u Vatikanu.
