Ponos i ljubomora natjerali su Sjevernu i Južnu Koreju da se upuste u izvikivanje propagandnih izjava i natječu oko toga tko će na njihovoj granici podići viši stijeg. Sada je to natjecanje prešlo u mnogo opasniju fazu: utrku u naoružanju, piše New York Times.
Ranije ovog mjeseca san Južne Koreje o izgradnji vlastitog nadzvučnog borbenog zrakoplova ostvaren je kada je predstavljen KF-21, razvijen po cijeni od 7,8 milijardi dolara. Zemlja je nedavno otkrila i planove za nabavu nekoliko desetaka novih američkih borbenih helikoptera. Kada je predsjednik Moon Jae-in prošle godine posjetio Agenciju za razvoj obrane Ministarstva obrane SAD-a, rekao je da je Južna Koreja 'razvila balističku raketu kratkog dometa s jednom od najvećih bojevih glava na svijetu'.
Za razliku od Sjeverne Koreje, Južna nema nuklearno oružje. No, posljednjih godina zemlja je povećala svoju vojnu potrošnju, nabavljajući američke mlazne avione i gradeći sve snažnije konvencionalne rakete sposobne za ciljanje sjevernokorejskih vojnih objekata i ratnih bunkera.
Osiromašeni Sjever iskoristio je te poteze kako bi opravdao širenje vlastitog arsenala i zaprijetio da će svoje rakete kratkog dometa opskrbiti nuklearnim bojevim glavama i otežati njihovo presretanje. Stručnjaci upozoravaju da utrka u naoružanju dviju zemalja, ugrožava osjetljivu ravnotežu mira na Korejskom poluotoku.
'Obje strane djeluju i reagiraju kroz nagomilavanje oružja u ime nacionalne obrane, što će stvoriti začarani krug koji će na kraju potkopati njihovu obranu i produbiti njihovu sigurnosnu dilemu', rekao je Jang Cheol-wun, analitičar iz Korejskog instituta za nacionalno ujedinjenje, istraživačke skupine koju financira vlada.
Dvije Koreje već su dugo uključene u vječnu utrku u naoružanju. Ali rastuće nuklearne sposobnosti Pjongjanga, zajedno sa strahom od povlačenja američkih trupa iz Južne Koreje pod predsjednikom Donaldom J. Trumpom, dodale su tim napetostima.
Dok je bio na dužnosti, Moon je povećao godišnju vojnu potrošnju Južne Koreje za oko sedam posto, u usporedbi s prosjekom od 4,1 posto svog prethodnika. Nakon što diplomacija nije uspjela eliminirati sjeverni nuklearni arsenal, Moon je morao uvjeriti Južnokorejce da njihova zemlja nije laka meta, rekao je Yoon Suk-joon, istraživač na Korejskom institutu za vojna pitanja.
Ubrzo nakon Moonovog posjeta Agenciji za obrambeni razvoj, južnokorejski mediji izvijestili su da je oružje na koje se pozvao bio Hyunmoo-4, raketa testirana prošle godine. Prema stručnjacima za rakete, Hyunmoo-4 može preletjeti 800 kilometara, što je dovoljno za ciljanje cijele Sjeverne Koreje. Njegova nosivost od dvije tone - neobično velika za raketu kratkog dometa - mogla bi uništiti podzemne raketne baze na sjeveru.
Hoće li moći uništiti duboke bunkere u koje bi se povukao Kim Jong-un, vođa Sjevera, u ratu, ovisi o tome koliko su duboko zakopani. Prema riječima stručnjaka za rakete, Južnoj Koreji vjerojatno će trebati nuklearno oružje iz Sjedinjenih Država koje prodire u zemlju kako bi uništilo tako važne ciljeve.
Kako je južni susjed ne bi pretekao, 25. ožujka Sjeverna Koreja je lansirala novu vlastitu balističku raketu i rekla da je oružje preletjelo 600 kilometara s 2,5 tone teškom bojevom glavom. Test je ponukao Moona da sljedeći dan kaže da je Južna Koreja ima 'raketne sposobnosti svjetske klase, dovoljne da se obrani uz poštovanje predanosti da Korejski poluotok oslobodi nuklearnog oružja.'
Washington desetljećima pokušava spriječiti širenje projektila na Korejskom poluotoku. Prema smjernicama koje su prvi put usvojene između Washingtona i Seula 1979. godine, Južnoj Koreji je zabranjeno razvijati balističke rakete dometa većeg od 300 kilometara i tereta većeg od 1100 kilograma. Nakon što je Sjeverna Koreja raketnom baražom napala južnokorejski otok 2010. godine, Južna Koreja zahtijevala je da Washington ublaži ograničenja kako bi mogla izgraditi snažnije rakete.
'Nagovijestili smo da bismo jednostrano mogli ukinuti smjernice za rakete', rekao je Chun Yung-woo, tadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost. 'Rekli smo Amerikancima da će, ako se ne pozabavimo rastućom nuklearnom prijetnjom Sjevera, sve više i više Južnokorejaca tražiti izgradnju nuklearnih bombi za sebe.'
2012. godine Washington je odlučio da Južnoj Koreji dozvoli raspoređivanje balističkih raketa dometa do 800 kilometara sve dok se pridržava ograničenja težine bojevih glava od 1100 kilograma. Također se navodi da bi Južna Koreja mogla nekoliko puta premašiti ograničenje tereta na raketama kraćeg dometa.
Južna Koreja je od tada testirala rakete s povećanim dometom i većim bojevim glavama, uključujući Hyunmoo-2A, Hyunmoo-2B i Hyunmoo-2C. Jednom kada je Sjeverna Koreja lansirala svoju prvu interkontinentalnu balističku raketu 2017. godine, Trump je u potpunosti ukinuo ograničenje tereta, ustupajući mjesto Hyunmoo-4.
Otkako je preuzeo vlast prije deset godina, Kim je pokušao je izgraditi ICBM-ove sposobne doći do Sjedinjenih država. Ali također je zaprijetio da će nadjačati Južnu Koreju kad je raketno naoružanje u pitanju.
U siječnju je naznačio da je njegova zemlja već izgradila nuklearne rakete kratkog dometa usmjerene na Južnu Koreju i obećao da će ih poboljšati čineći bojeve glave 'manjim, lakšim i više taktičkim'. Južnokorejska strategija odvraćanja temelji se na uvjerenju da je najbolja šansa protiv Sjevera bez vlastitog nuklearnog oružja, izgradnja konvencionalne proturaketne obrane i raspoređivanje sve snažnijih 'bunkera' kako bi se Kim bojao za svoj život.
Kada je Sjeverna Koreja testirala svoju interkontinentalnu balističku raketu 2017. godine, Sjedinjene države i Južna Koreja odgovorile su lansiranjem vlastitih balističkih raketa kako bi pokazale svoje sposobnosti za 'precizni duboki udar'. U svojoj knjizi 'Rage', novinar Bob Woodward napisao je da je američka raketa prešla točnu udaljenost između svoje lansirne točke i mjesta s kojeg je Kim promatrao lansiranje svojeg I.C.B.M.-a.
Kim je zaustavio sva raketna ispitivanja u 2018. godini, godini prvog od dva sastanka na vrhu s Trumpom. Nakon što su njihovi razgovori propali, Sjeverna Koreja je 2019. godine nastavila s ispitivanjima, izbacivši tri balističke rakete kratkog dometa koje su dizajnirane da se suprotstave proturaketnim sposobnostima saveznika.
Stara flota sjevernokorejske rakete Scud i Rodong koristila je tekuće gorivo i nedostajala joj je preciznost. Nova generacija projektila u zemlji koristi kruta goriva, što ih čini bržim za lansiranje, lakšim za transport i težim za ciljanje. Također imaju veću preciznost i izbjegavajuću manevrirajuću snagu koja bi mogla zbuniti raketne obrambene sustave Juga.
Nova balistička raketa na kruto gorivo koju je Sjeverna Koreja testirala u ožujku, vjerojatno je izbjegla radar saveznika tijekom manevriranja na maloj nadmorskoj visini, navodeći južnokorejsku vojsku da procijeni svoj domet na 450 kilometara, a ne na 600 kilometara koliko je sjever tvrdio, rekao je Chang Young- keun, stručnjak za rakete sa sveučilišta Korea Aerospace. Chang je dodao i da bi raketa također mogla povećati domet i težinu bojeve glave jer ju je pokretao 'najveći raketni motor na kruto gorivo do sada razvijen i testiran u Sjevernoj Koreji'.
Sjeverni ICBM i dalje koriste tekuće gorivo, za što su potrebni sati prije puštanja, što ih čini ranjivima na američke preventivne udare. No, u svom govoru u siječnju, Kim je obećao je izgraditi ICBM na kruto gorivo, što predstavlja još veći izazov za američku proturaketnu obranu. Takvi izgledi produbljuju strah kod nekih Južnokorejaca da će biti manje vjerojatno da će Washington intervenirati ako se i on suoči s mogućim sjevernokorejskim nuklearnim napadom.