BEZ NADZORA

Švicarski ključ za Putinovu ratnu blagajnu: ‘Mit je da se najveći novac vrti u bankarskom i farma sektoru...‘

Cedric Wermuth iz švicarskih socijaldemokrata traži da zemlja ‘zatvori slavinu novca za rusku ratnu mašineriju‘

pogled na Ženevu

 MATTES René/hemis.fr/hemis.fr/Hemis via AFP

Švicarska nije samo važan centar novčarskog poslovanja, nego je i izuzetno značajna tamošnja trgovina sirovina. "Ovaj sektor trgovine pridonosi BDP-u Švicarske bitno više nego turizam ili strojogradnja", objašnjava Oliver Classen iz nevladine organizacije Public Eye.

Preko te države, koja sama praktično nema nikakvih važnijih sirovina, u toj trgovini i prema službenim izvorima iz 2018. ostvario se promet od gotovo jednog bilijuna dolara. Pet tvrtki s najvećim prometom u Švicarskoj nisu banke ili farmaceutski koncerni, nego upravo tvrtke specijalizirane za trgovinu sirovinama, a većina od oko 900 tvrtki u tom poslu ima sjedište u Ženevi, Luganu ili Zugu, piše Deutsche Welle.

Sirovinama se trguje i drugdje, od New Yorka, Chicaga ili Londona, a tu su i burze koje su se specijalizirale prije svega za neku sirovinu. No, i preko Švicarske se trguje veoma mnogo: u Ženevi se odvija trgovina gotovo trećine svjetske nafte, još je značajnija kao mjesto trgovine čitavim nizom metala kao što su cink, bakar ili aluminij, a procjene govore i kako se tamo prodaje i kupuje dvije trećine žitarica svjetskog tržišta.

'Potpuno legalno' se plaća rat

Već i to svjedoči da je ta švicarska trgovina od izuzetne važnosti za Rusiju. Jer utržak od nafte i plina čini gotovo 40% prihoda Rusije, a samo naftom ruskih državnih koncerna u blagajnu Kremlja 2021. otišlo je oko 180 milijardi dolara.

Švicarka Angela Mattli iz organizacije Public Eye zahtijeva od svoje zemlje da Kremlju zatvori taj prihod koji joj teče preko Švicarske "i to potpuno legalno u okviru švicarskih propisa koji širom otvaraju vrata za trgovce sirovina". I Cedric Wermuth iz švicarskih socijaldemokrata traži da ta zemlja "zatvori slavinu novca za rusku ratnu mašineriju", kaže za postaju SRF.

Jer Švicarska bi to mogla: ona nije samo mjesto trgovine sirovinama iz Rusije, nego je tamo i imutak kako ruskih državnih tvrtki, tako i tajkuna. Isto tako je vjerojatno i da su negdje u pozadini i vlasnici niza tvrtki koje se bave prometom sirovina zapravo Rusi. I to samo ako se malčice potrudi.

Jasan trag novca

Naravno, promet na robnoj burzi je u pravilu anoniman i tek rijetko posao dogovara pravi kupac i prodavač - sve se odvija preko čitavog niza slojeva kako u stvarnom, a još više u virtualnom svijetu računala. Nije rijetkost da roba tankera punog nafte - što je vrijednosti oko 100 milijuna dolara već za uobičajene brodove, promjeni vlasnika i po nekoliko puta između odredišne luke i cilja, piše Deutsche Welle.

No, zapravo je razmjerno jednostavno otkriti i pravog prodavača i kupca - ako se slijedi trag novca. Jer trgovina se u pravilu odvija putem bankovnih akreditacija gdje je roba toj banci jamstvo za novac koji posuđuje dok je ne preuzme kupac, bez obzira gdje se on zapravo nalazio na svijetu. No, to su poslovne tajne - i tu Švicarska već i iz vlastita interesa ne želi dirati u to osinje gnijezdo.

"Čitava trgovina sirovina nije dovoljno nadzirana i bez dovoljno propisa", smatra Elisabeth Bürgi Nonanomi sa Sveučilišta u Bernu. "Ako vas nešto zanima, morate prilično tražiti podatke i nisu sve informacije dostupne". Jer mnoge tvrtke u toj trgovini vrijednoj milijarde eura tek su poštanski sandučići u nekoj poreznoj oazi.

Uran se nadzire, ali ostalo...

David Mühlemann iz organizacije Public Eye smatra kako je trgovina sirovina pravo leglo pranja novca, utaje poreza baš kao i glavni izvor prihoda diktatora: "Trebamo regulaciju tržišta sirovinama. Trebamo transparentnost i o isplatama za te sirovine vladama država, pogotovo autokratskih režima koji taj novac trpaju u svoje džepove ili, u najgorem slučaju, tim novcem vode ratove. A tu se ne radi samo o Rusiji".

Određen nadzor doduše postoji: osobito kad se radi o uranu i drugim sirovinama neophodnima za nuklearno naoružanje, tu se dobro pazi tko to prodaje i tko to kupuje. Ali već kad je riječ na primjer o "krvavim dijamantima" iz središnje Afrike, nadzor je više na dragovoljnoj osnovi samih burzi i trgovaca.

A kad je riječ o Rusiji - i bez obzira na njezinu agresiju na Ukrajinu, samo SAD su zabranile uvoz nafte iz te zemlje. Švicarska pak ustraje u svojoj neutralnosti i zapravo si zabranjuje da sama uvodi sankcije protiv neke zemlje, nego joj tamošnji zakon jedino dopušta priključiti se embargu koji proglase bilo Ujedinjeni narodi, bilo važni partneri te zemlje, piše DW.

'Ne trebamo još propisa'

Utoliko Švicarska ne žuri uopće uvesti neke propise kojima bi pratila tko i gdje trguje sirovinama u toj zemlji. Doduše, ona je naložila tamošnjim bankama nadzor da one prate trgovinu sirovinama, ali čak ni one nisu obavezne i provoditi taj nadzor, piše u izvješću Amnesty Internationala.

"(Švicarskoj) vladi izgleda da je to dovoljno. U njezinim očima ne postoji potreba uvesti zakon o trgovini sirovinama niti uspostaviti posebno nadzorno tijelo", piše u izvješću ove organizacije.

Još odavno je stranka Zelenih u Švicarskoj predložila uvođenje takvog zakona, ali njezin prijedlog je u švicarskom parlamentu odbijen još 2015. Sad će ta stranka opet pokušati navesti Švicarsku da osnuje neko nadzorno tijelo. No, to niti u Švicarskoj ne podržavaju svi: "Mi ne trebamo još novih propisa, također niti u području trgovine sirovinama", smatra Thomas Mattern, zastupnik Švicarske narodne stranke.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. svibanj 2022 04:11