Svijet bi uskoro mogao svjedočiti spektakularnom kolapsu američkog tržišta kapitala i dolara!

Nije prvi put u povijesti da su cijena američkog duga i vrijednost dolara krenule na različitu stranu, ali ukoliko ne dođe do hitne normalizacije politika Bijele kuće, svijet bi mogao svjedočiti spektakularnom kolapsu američkog tržišta kapitala i globalne rezervne valute. Dolar je upravo skliznuo na najnižu razinu u tri godine prema košarici valuta glavnih trgovinskih partnera, sumnjivo je nisko prema euru (1,14 dolara = 1 euro), iako ESB drži puno nižu kamatu od Feda, dok prinosi na izdanja Treasurya snažno rastu. Konsenzus je stručnjaka da je uznemirujući trend uzrokovala politika MAGA administracije.

Trumponomija – ‘disciplina‘ koja nema veze s bilo kojim smjerom moderne ekonomske misli, nego je nakupina bizarnih ideja slabo informiranih i, očigledno, nenačitanih ljudi – Ameriku je dovela u sličnu situaciju u kakvoj su se od 2. svjetskog rata, zbog dominacije dolara, često nalazila tržišta u nastajanju, tj. zemlje u razvoju.

Ukoliko Sjedinjene Države hitno ne normaliziraju javne politike, riskiraju fiskalni i valutni kolaps bez presedana u dosadašnjoj povijesti, a računi za ekonomski analfabetizam trumpista plaćat će se globalno, ne samo u Sjedinjenim Državama. Za razliku od ranijih razdoblja američke povijesti, svijet sada nema odgovor na pitanje tko bi i kako mogao zaustaviti sve jasniji trend odvajanja tečaja dolara od cijene američkih dugova, što je u osnovi otkucavanje tempirane bombe ispod modernog financijskog sustava kakvog poznajemo.

Prinosi na američke obveznice rastu prvenstveno zbog uznemirujuće opsesije Donalda Trumpa tarifnim ratovima i nepredvidljivosti njegovih kontradiktornih poteza, koji već mjesecima na tržišta donose niz šokova, a manevarski prostor za prilagodbu investicijskih pozicija svima se dramatično sužava. Trumpov „veliki, prelijepi“ porezni zakon i Moody‘sovo rušenje američkog ‘besprijekornog‘ rejtinga zacementirali su, čini se, investicijsku skepsu prema dolaru i američkim dugovima, a Bijela kuća emitira signale da namjerava ostati dosljedna u MAGA eksperimentima, kao da se radi o dobro poznatoj i testiranoj ekonomskoj recepturi, a ne o neprovedivoj fantazmagoriji grupice desnih radikala-populista.

‘Kapetan Trump‘ navigira prema fiskalnoj litici

Strpljenje s Trumpom i živopisnim MAGA društvom izgubili su nekoć vrlo utjecajni republikanci. Razumni ljudi, čije se mišljenje i te kako cijenilo u doba Reaganove ili Bushove administracije, nekoliko dana nakon Trumpove pobjede nadali su se da će zdušno podržavati MAGA narative stavljanja američkog javnog duga pod kontrolu. Kad su iskusni i odgovorni republikanci vidjeli da Trump inzistira na tarifnim ratovima, a gura fiskalne pakete koji dižu deficite, počeli su rigati vatru:

„Teška neodgovornost Republikanske stranke u Washingtonu prema njezinoj temeljnoj funkciji u američkoj demokraciji—da djeluje kao čuvar riznice Sjedinjenih Država - čini se da ne poznaje granice. Ukratko, s postojećim politikama koje će idućeg desetljeća dodati 22 bilijuna dolara temeljnih deficita povrh 36 bilijuna javnog duga koji je već u knjigama, jedini vjerodostojni ‘veliki, prekrasni zakon‘ za istinsku konzervativnu stranku bio bi plan za rezanje tih temeljnih deficita u značajnom iznosu - recimo za 8 bilijuna dolara u sljedećih deset godina, kao apsolutni minimum. No i to bi do sredine 2030-ih značilo 50 bilijuna dolara javnog duga i potencijalno stalnu katastrofu nakon toga- dok će se broj korisnika mirovinsko-zdravstvenih programa za baby-boom generaciju (OASDI) penjati na 100 milijuna do sredine stoljeća. A ipak, varalice, dvosmisleni govornici, desničarski etatisti, potrčci vojno-industrijskog kompleksa i trumpisti (da, ponavljamo se) koji sada dominiraju strankom na oba kraja Pennsylvania Avenue, s lakoćom raspravljaju samo o tome koliko još dodati na 22 bilijuna dolara novog crvenog minusa koji je već ‘ugrađen u tortu‘…“, piše David Stockman. Ne skriva da je razočaran, pa i očajan. Smjer koji je uzeo ‘kapetan Trump‘ klasično je naviganje ekonomskim plićakom, između hridi i plutajućih mina, a direktno prema fiskalnoj litici.

„Snaga američkog dolara djelomično proizlazi iz institucionalnog integriteta: vladavine prava, neovisnosti središnje banke i predvidljive politike. Upravo ti elementi čine dolar globalnom pričuvnom valutom. Posljednja tri mjeseca dovela su to u pitanje. Glavna briga tržišta trenutačno je hoće li se urušiti institucionalni kredibilitet dolara“, poručuje u FT-u Michael de Pass, globalni voditelj trgovanja kamatnim stopama u tvrtki Citadel Securities. Praktično sve izjave tržišnih sudionika i eksperata idu sličnim smjerom zaključivanja kao de Pass.

Kaos američkih javnih politika

Aktualno razilaženje između prinosa na američke državne obveznice i tečaja dolara predstavlja znatan odmak od obrasca iz posljednjih godina, kada su očekivanja o smjeru monetarne politike i gospodarskom rastu bila ključni pokretači troškova državnog zaduživanja. Investitori sada prate kaos američkih javnih politika; krive odluke, nedosljednost i gubitak moralnog kompasa, a sve u situaciji globalne napetosti kakva nije zabilježena od 2. svjetskog rata. U osnovi, investitori trenutačno nemaju pojma što točno činiti kako bi kontrolirali rizike, osim što znaju da se pametno odmaknuti i od američkog dolara i američkih dugova, jer se pretvaraju u najveće izvore rizika. Dolar i američki dug više nisu sigurne investicijske klase, a na horizontu nema nikakve naznake što bi ih moglo zamijeniti. Iskusni investicijski stratezi pitaju kako uopće sastaviti portfelj ako rizike ne možete balansirati sigurno ulažući u američke obveznice odnosno dolar. Primjerice, analitičari Goldman Sachsa sugeriraju ulagačima da se pripreme za slab dolar, posebno prema euru, jenu ili švicarskom franku, a spominju čak i zlato kao sigurniju alternativu. Ukoliko Goldman Sachs savjetuje bijeg od dolara, pa čak i skrivanje u zlatu, to znači da rizici eksplodiraju globalno, a ne da je svanulo bilo kome, osim možda Švicarcima.

U ovom trenutku posebno je nejasno kako će izgledati planetarna ekonomija ako kriza kvalitete upravljanja Sjedinjenim Državama aktivira globalno klizište na kojem se nalaze prezadužene nacije.

Situacija je toliko napeta da je inspiraciju za pisanje dobio čak i slavni dobitnik Nobela za ekonomiju, Joseph Stiglitz, te je opisao prave dimenzije internacionalne drame koja slijedi jer MAGA zeloti ne donose odluke bazirane na činjenicama, iskustvu i stečenim znanjima, nego bizarnim zamislima vođe; osobe s uočljivim znakovima maligne grandiozne narcisoidnosti.

„Najnoviji podaci UN-ova tijela za trgovinu i razvoj (UNCTAD) pokazuju da 54 zemlje izdvajaju više od 10 posto svojih poreznih prihoda samo za otplatu kamata. Prosječni kamatni teret za zemlje u razvoju, mjeren udjelom u poreznim prihodima, gotovo se udvostručio od 2011. godine. Više od 3,3 milijarde ljudi živi u državama koje sada troše više na servisiranje duga nego na zdravstvo, a 2,1 milijarda u državama koje na otplatu duga izdvajaju više nego na obrazovanje. To nije put prema održivom razvoju — taj je dug zapravo kao cestovna blokada“, upozorava Stiglitz te nas podsjeća na kontrakciju duga u krizi 2008. godine, kada su američke vlasti orkestrirale spuštanje kamata na nulu. Kamate su danas na daleko višoj razini, pa bi globalna bol mogla biti puno žešća nego 2008., a posljedice mučnije.