Rukovoditelji britansko-australske kompanije Rio Tinto Grupa i mongolski dužnosnici okupili su se ranije ove godine kilometar ispod smrznutog tla pustinje Gobi kako bi otvorili jedan od rudom najbogatijih svjetskih podzemnih rudnika bakra. Rudnik Oyu Tolgoi u južnoj Mongoliji, smješten sjeverno od kineske granice, ključan je za napore Rio Tinta da prevaziđe svoju ovisnost o željeznoj rudi i proširi proizvodnju bakra, metala koji podupire prijelaz na čistu energiju.
To je također golemo nalazište čije korporativne, političke i tehničke konzekvencije ukazuju na problematičnu budućnost kada je ovaj crveni metal u pitanju. Kako potražnja za bakrom raste, sve je vjerojatnije da će ponuda ovog metala dolaziti iz rudnika sličnih ovom u sušnoj mongolskoj stepi - skupih, tehnički složenih, izdvojenih od tradicionalnih oblika poslovanja s bakrom, koji rade pod nadzorom vlada koje ljubomorno čuvaju svoje prirodne resurse.
"Velika je kriza", kaže Doug Kirwin, jedan od prvih geologa koji je radio na ovom nalazištu, koje je na kraju postalo Oyu Tolgoi ili Tirkizno brdo, nazvano po stijenama boje oksidiranog bakra na tom području, kako prenosi Bloomberg. "Ne postoji način da u idućih 10 godina osiguramo količinu bakra koja bi potaknula energetsku tranziciju i nultu emisiju ugljika. To se neće dogoditi", ističe Kirwin, sada neovisni geolog konzultant. "Jednostavno nema dovoljno nalazišta bakra koja se pronalaze ili razvijaju", dodaje.
Analitičari konzultantske tvrtke Wood Mackenzie procjenjuju da će za ‘zeleniji‘ svijet nedostajati oko šest milijuna tona bakra do idućeg desetljeća, što znači da 12 novih rudnika poput Oyu Tolgoi mora biti u funkciji unutar tog razdoblja. Trenutačno nisu - nema dovoljno novih rudnika, a još manje dovoljno velikih. Rezultat je jaz u omjeru ponude i potražnje. U Bloombergu procjenjuju da će potražnja za rafiniranim bakrom porasti za 53 posto do 2040. godine, ali će se ponuda rudnika popeti za tek 16 posto.
Rudnici sve dublji, sve stariji i sve niže kvalitete
Najveći svjetske rudarske tvrtke ipak ne sjede prekriženih ruku. Nakon više od desetljeća ‘tjeskobe‘ do koje je došlo nakon procvata potražnje predvođene Kinom u 2000-ima, posao je ponovno živnuo. Prijetnja nestašice bakra potaknula je švicarsku multinacionalnu rudarsku kompaniju Glencore Plc da krene u preuzimanje Teck Resources Ltd, dugo priželjkivanu bakrenu metu, te na rekordnu ponudu najveće tvrtke za rudarenje zlata Newmont Corp za australskog partnera Newcrest Mining Ltd - to je posao koji osigurava zlatne poruke, ali i bakar njegovom proizvodnom profilu. BHP Group Ltd upravo je dovršila preuzimanje proizvođača bakra Oz Minerals, što je najveći posao te kompanije u više od desetljeća.
No, ništa od toga, čak i ako poslovanje bude uspješno, neće promijeniti ukupnu globalnu ravnotežu. Izgradnja rudnika, za razliku od njihove kupnje, još uvijek je previše mukotrpan posao. Cijene nisu dovoljno velike da pokriju rastuće troškove, a rizika ima u izobilju. Primjer je Oyu Tolgoi, čija je izgradnja uključivala i stvaranje 200 kilometara dugog labirinta betonskih tunela u otvorenom kopu, ali i ceste, zračnu luku, opskrbu električnom energijom i vodnu infrastrukturu. Da se ne govori o najvećoj kantini u Mongoliji za oko 20.000 radnika - i, kako se nadaju u Mongoliji, eventualnom elektranom.
Još više zabrinjava, iako su se istraživanja u posljednje vrijeme intenzivirala, što potrošnja daleko zaostaje za potrebama. Ono što se i proizvede manje su količine od željenih, postotak metala u rudi je manji, pa je potrebno više truda i otpada da se postignu iste razine proizvodnje. Posljednje nepovoljno otkriće dogodilo se prije otprilike deset godina - bila je to operacija u rudniku Kamoa-Kakula u Demokratskoj Republici Kongo, u vlasništvu Ivanhoe Minesa poduzetnika Roberta Friedlanda.
"Rudnici su sve stariji, sve dublji i sve niže kvalitete (rude)", kaže David Radclyffe, direktor Global Mining Researcha, tvrtke koja se bavi istraživanjem ruda i rudarskog tržišta. "Onda ste imali dodatne komplikacije zbog potrebe da se uskladite s promjenama u pogledu zahtjeva vezanih za okoliš. I politički rizik povrh toga", navodi on.
Skepticizam geologa Kirwina ima korijen u velikom iskustvu. Upravo je njegov tim prije više od dva desetljeća otkrio mega-naslagu koja je naposljetku namamila Rio Tinto u Mongoliju. U potrazi za bakrom u korist Friedlanda, on je stigao u Ulaanbaatar - glavni grad Mongolije - 1996. godine, nakon slučajnog susreta u Kini s mongolskim geologom. Mongolija je jedva izašla iz svoje komunističke prošlosti kao sovjetska satelitska država. Bio je to, kao što mu je obećano, raj za geologe, koji je nudio primamljive izglede - uključujući i Oyu Tolgoi na jugu, gdje su prvi primjerci bakra prvi put uočeni sredinom 80-ih.
Problemi za Rio Tinto
Magma Copper, koju je kasnije kupio rudarski div BHP, počela je istraživati pustinju Gobi sredinom 90-ih. Kad je rudarska tvrtka odlučila promijeniti fokus, Kirwin je bio tu da osigura licencu za istraživanje za Oyu Tolgoi. Djelovao je brzo i bušenje je ubrzo dovelo do jednog od najvećih svjetskih otkrića nalazišta visokokvalitetnog bakra.
Velebnost otkrića - plus neumoljiva promocija Friedlanda, koji se proslavio divovskim nalazištem nikla u Voisey‘s Bayu 90-ih - privukla je pozornost, a 2006. Rio Tinto preuzeo je udio u Friedlandovoj tvrtki. "Nije bilo sumnje da je to upravo onakav projekt kakve traži Rio Tinto - najviša razina, velik, dugi vijek eksploatacije, niski operativni troškovi. To je bio temelj njihova interesa", navodi David Paterson, koji je 2010. postao državni direktor Rio Tinta za Mongoliju.
Ipak, nije sve išlo glatko. Došlo je do problema u upravnom odboru, jer je Rio Tinto počeo povećavati svoj udio, a Friedland je nastojao spriječiti preuzimanje. Na kraju je Rio Tinto poražen, a Friedland, koji je zaslužan za otvoreni kop i prvu fazu rada rudnika, otišao je s pozamašnom odštetom. Bilo je turbulencija i s mongolskom vladom jer je rudnik dospio na naslovnice lokalnih novina. Dogovor kojim je zemlja dobila 34 posto udjela u rudniku - uz isplatu, plus kamate koja će biti isplaćivana iz budućeg profita - počeo se činiti manje dragocjenim kako je proširenje odgođeno, što je značilo manje prihode.
Sve je rezultiralo velikim neredom, a financiranje je bilo toliko nezgodno da je odluka iz 2015. pomogla tadašnjem šefu zaduženom za poslovanje s bakrom, Jean-Sebastienu Jacquesu, da iduće godine dođe do funkcije izvršnog direktora. Neuspjesi su se nastavili sve do 2019. godine, kada su tehnički izazovi troškve podigli na više od 7 milijardi dolara, trećinu više nego što je isprva planirano. "Obje strane su igrale na kartu izlaska iz toga", rekao je Paterson, koji je u to vrijeme već napustio Rio Tinto i sve promatrao s distance. "Nikad nisam vjerovao u to", dodao je.
Spor je na kraju riješen kada je Rio Tinto pristao u prosincu 2021. da se otpiše dug mongolske vlade prema tvrtki u iznosu od 2,4 milijarde dolara.
Dok su glavni izvršni direktor Rio Tinta Jakob Stausholm i mongolski premijer Oyun Erdene Luvsannamsrai stajali rame uz rame ispod pustinje Gobi u ožujku, niti jedan od njih nije mogao ignorirati prošlost, ali niti se baviti njome. Bold Baatar, šef za poslovanje s bakrom u Rio Tintu, rođen u Mongoliji, danas odbacuje nove političke zabrinutosti. "Vlada vrlo otvoreno radi sa širim krugovima društva", rekao je u Zračnoj luci Oyu Tolgoi nakon svečanosti otvaranja. No, čak i u demokracijama može biti neslaganja oko ključnih pitanja, od fiskalnog opterećenja do korištenja vode i pitanja otpada. "Vjerujem da će i u budućnosti biti rasprava", rekao je Oyun Erdene za Bloomberg.
Utjecaj Južne Amerike
Naziru se i meka druga pitanja. Mongolska vlada želi da Rio Tinto izgradi elektranu za rudnik, umjesto da koristi električnu energiju proizvedenu u Kini. Također, žele da se bakar tali u Mongoliji, a ne da se šalje kamionima negdje drugdje, što je zamisao koja znači skuplju proizvodnju i zahtijeva mnogo vode, a za koju Rio Tinto nije pokazao previše entuzijazma. Ovi zahtjevi poznati su svim većim rudarskim tvrtkama jer zemlje pokušavaju stvoriti dodanu vrijednost unutar svojih granica, zaštititi resurse i povećati fiskalne beneficije - od Čilea i preispitivanja poreznih zahtjeva kako bi se zadovoljile akutne potrebe socijalne potrošnje, do Paname, gdje je sukob s vladom prisilio kompaniju First Quantum Minerals Ltd. da zaustavi proizvodnju u rudniku Cobre Panama.
No, to nije sve. Oyu Tolgoi također je simbol rastućih tehničkih izazova za rudarske kompanije. Čak i stari rudnici poput stoljetnog diva Chuquicamata, čileanskog rudnika koji je natjerao revolucionarnu ikonu Ernesta Che Guevaru na akciju, kreću u podzemno rudarenje. Oyu Tolgoi, za koji Rio Tinto predviđa da će biti četvrti po veličini rudnik bakra na svijetu kada dođe u fazu pune proizvodnje, koristi složenu metodu koja omogućuje pristup dubljim naslagama nazvanu "blok caving", koja uključuje kopanje ispod samog rudnog tijela, ispuhivanje zraka ispod toga dovodi da toga da se ruda uruši i padne niz lijevak na nižu razinu gdje se skuplja, drobi i šalje na površinu na pokretnim trakama.
To je troškovno učinkovit način rudarenja velikih nalazišta, manje bogatih rudom od onih iz prošlosti i njegova popularnost se širi, ali tehnika predstavlja izazov, a tu je i veliko početno ulaganje. "Gotovo da možete nabrojati na prste jedne ruke rudarske tvrtke koje to mogu izvesti", kaže analitičar Glyn Lawcock iz investicijske tvrtke Barrenjoey u Sydneyu, koji je prvi put posjetio Oyu Tolgoi Friedlandovim privatnim zrakoplovom. Baatar, pak, tvrdi da su sporovi oko "mega-rudarskih ugovora" česti i ne misli da je iskustvo Rio Tinta oko Oyu Tolgoi bilo nešto posebno neobično. Niti misli da će politička nestabilnost negdje drugdje kočiti opskrbu bakrom.
Ipak, njegov optimizam nije raširen. Tu je Čile, s njegovim revizijama fiskalne politike za rudarske kompanije, aki i Peru, zemlju koja se dugo smatrala ključnom za idući val proizvodnje bakra, gdje je rudarski sektor pogođen dugotrajnim društvenim nemirima. Rio Tinto je krajem ožujka pristao prodati kontrolni udio u svom peruanskom rudniku La Granja tvrtki First Quantum. "Ono što tržište nikada nije predvidjelo jest koliko će Južna Amerika postati teška (kad je taj posao u pitanju)", rekao je Radclyffe. "Neizvjesnost u Čileu i ona koja postoji sada u Peruu, samo je podignula razinu složenosti koju tržište nije očekivalo, a to zapravo nije riješeno".
Pitanje tehnologije
Problem je u tome što će iduća velika ležišta zahtijevati vjerojatno više rizika nego što ga je većina čelnika velikih rudarskih kompanija spremna preuzeti. Još važnije, to zahtijeva značajno povećanje troškova istraživanja. "Slično je onome što ste vidjeli 90-ih. Bilo je izrazito nedovoljno ulaganja u 90-ima, mnogo je novca otišlo u tehnološki bum 1.0 - tada je krenula urbanizacija Kine, veliki šok potražnje za koji industrija nije bila spremna", kaže John Stover, menadžer u tvrtki Tribeca Investment Partners. "Svi znaju što se događa, ali ne vidimo potrošnju", dodaje.
Friedland, još uvijek jedan od najpredanijih pokretača rudarske industrije, slaže se i upozorava da se duljina vremena potrebnog za otvaranje novih rudnika rijetko može skratiti, čak i kada se troši novac na istraživanje i pronađe nalazište. "Oyu Tolgoi sada ima 20 godina i tek je počelo", kaže on. "Nije važno je li cijena bakra 3 dolara za pola kilograma ili 30 dolara, ne možete materijalno ubrzati proces".
Doduše, postoje i druge opcije - recikliranje ili nove metode za ekstrakciju bakra iz rude lošije kvalitete, pa čak i iz rudnog otpada. BHP, Rio Tinto i drugi igrali su na vrhunsku tehnologiju. No, suočeni s velikom potražnjom, nitko neće napraviti odlučujući potez. "Kad bi se uvela u sve operacije na svijetu, moglo bi se proizvesti još pola milijuna tona", rekao je analitičar Wood Mackenzie Carl Firmen.
Druge, futurističke metode, kao što je korištenje podzemnih robota i mikroba kako bi se izvuklo što je moguće više iz niskokvalitetnih ili teško dostupnih naslaga još su u ranoj fazi. Rio Tinto se nada da će biti među dobitnicima što god se dogodilo, s rastućom potražnjom koja bi podizala cijene na visoke razine upravo kada proizvodnja bakra u Oyu Tolgoi dosegne vrhunac.
Ozelenjivanje gospodarstva, širenje mreže i proizvodnja obnovljive energije za postizanje globalnih klimatskih ciljeva, međutim, zahtijeva mnogo više rudnika poput Oyu Tolgoi. "Mongolija je bila avantura. Tako je bilo i s Demokratskom Republikom Kongo”, kaže Friedland. "No, to se mora učiniti. Bez tog napora, nema apsolutno nikakve šanse za energetsku tranziciju. To je fantazija", zaključio je.