PRVA LINIJA

Tabak: ‘Napad na Makiivku jako je neuobičajen. Rusi su napravili nešto što gotovo nikad ne rade‘

Udar na Makiivku bio je jedan od najrazornijih pojedinačnih napada na ruske snage, a Tabak objašnjava kako je do njega došlo

Igor Tabak; Prizor razrušene zgrade u Makiivki; ukrajinski HIMARS kojim je navodno izvršen napad na Makiivku

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/Screesnhot: Hanza Tv/

U novom podcastu pod nazivom ‘Prva linija‘, a koji možete gledati i slušati na portalu jutarnji.hr, bavimo se vojnim, obrambenim i sigurnosnim pitanjima s posebnim naglaskom na rat u Ukrajini. Naš stručni sugovornik je vojni analitičar s portala obris.org Igor Tabak čije analize rata u Ukrajini i na jutarnji.hr možete čitati praktički od početka invazije. Video i audio snimku emisije možete naći pri vrhu teksta.


Na samu Novu godinu ukrajinske snage izvršile su razoran napad na Makivku, grad u Donjeckoj oblasti pod kontrolom ruskih okupacijskih vlasti. Pogođena je zgrada škole u kojoj su bili smješteni mobilizirani ruski vojnici i prema dostupnim fotografijama čini se da je zgrada posve uništena. Ukrajinski izvori tvrde da je poginulo 400 ruskih vojnika, a da ih je 300 ranjeno, dok je Ministarstvo obrane Ruske Federacije, neuobičajeno za njih, priznalo da je poginulo 89 vojnika. Razni ruski blogeri tvrde po društvenim mrežama da je napad rezultirao "stotinama žrtava". Naš stručni sugovornik Igor Tabak u svojoj je vojnoj analizi ovaj napad nazvao jednim od najuspješnijih s ukrajinske strane u dosadašnjem tijeku rata, a sada dodatno objašnjava zašto se ovaj udar na Ruse toliko izdvaja u odnosu na neke druge ukrajinske akcije.


Video podcasta pogledajte ispod


Audio zapis podcasta poslušajte ispod


- Ovo je jako neuobičajeno, zato što je stvarno i potvrđena ta cijela situacija s ruske strane. Ukrajinci bombardiraju praktički svaki dan - bilo logističke čvorove, bilo okupljanja ljudstva - ali s ruske strane to se gotovo nikad ne potvrđuje. Ovdje se prvo s ruske strane govorilo o 63 žrtve da bi to dan kasnije skočilo na 89. Cijelo vrijeme njihovi neslužbeni izvori govore o stotinama ljudi što je možda dobilo i neku vrst potvrde kada se u ruskom napadu na Kramatorsk govorilo o uzvratu za Makiivku i također navođenju stotina ukrajinskih žrtava, valjda u omjeru 1 za 1. Iako, nakon toga zapadni mediji i niz odvojenih novinara koji su se našli na poprištima napada u Kramatorsku nisu našli nikakve potvrde toga, za razliku situacije u Makiivki gdje smo imali i prizore srušene zgrade i hitne službe na terenu, između ostalog, kaže Tabak.

- O bombardiranjima mostova preko Dnjepra u Hersonskoj oblasti redovito se čulo o napadima, ali nikad nije takvo nešto potaklo rusko zapovjedništvo i rusko ministarstvo obrane da službeno priznaju takav napad i da priznaju žrtve. A zadnjih dana vide se i pogrebi brojni ruskih žrtava širom ruske provincije, takozvanih "heroja Makiivke". To je sve u priličnoj suprotnosti s uobičajenim ruskim reakcijama na ukrajinske napade i prešućivanje bilo kakvog učinka. Što se tiče tehnike i cilja, bilo je za zaključiti da je takvih situacija posljednjih mjeseci bilo mnogo, iako u manjem opsegu. Takvi precizni raketni napadi očito su stvar dnevne prakse.

Lociranje Rusa

O tome kako je došlo do napada, to jest lociranja ruskih snaga, Tabak kaže sljedeće:

- Ruska službena verzija spomenula je ljude koji su neovlašteno koristili vlastite civilne mobitele, što je onda kao registrirano s ukrajinske snage pa je zato bilo moguće iscrtati metu, to jest lokaciju na kojoj se odjednom koristi jako puno takvih ruskih mobitela. To je moguće. No, u takvoj varijanti nitko nije kriv od nadređenih jer su ljudi bili nedisciplinirani. Jednako je moguće da je netko od brojnih suradnika ukrajinske strane, kojih ima u Donjeckoj i Luhanskoj oblasti (konkretno dijelovima koji su dugo pod ruskom okupacijom), mogao lako dojaviti lokaciju. Tu postoji jedna vrlo jako obavještajna linija. No, u slučaju kad ne bili krivi oni pokojni, trebalo bi se pokazati tko je zapravo kriv u cijelom zapovjednom lancu, a čak i ako su ljudi bez kontrole koristili mobitele to otvara pitanje o disciplini i organizaciji agresorske vojske, ističe Tabak.

Kad je u pitanju učinak napada naš vojni analitičar ističe da je od napadnute trokatnice, relativno moderne armirano-betonske zgrade, ostala ruševina visoka metar, metar i pol.

- Objašnjenje za to je bilo, između ostalog, da je tamo bilo skladištenja streljiva. Proteklih mjeseci viđena je taktika da ako se škola i dalje koristi (to jest ako je koriste djeca), Rusi računaju da je Ukrajinci neće napasti budući da biraju mete. Stoga se takve škole mogu koristiti za skladištenje streljiva i eksploziva u prizemlju jer one neće biti cilj. Ako je takva praksa skladištenja bila korištena, a onda se umjesto djece unutra uselilo rusku vojsku, to je opet zanimljiv propust u organizaciji s ruske strane, kaže Tabak.

Efekt HIMARS-a

Prema informacijama ukrajinske i ruske strane, napad u Makiivki izvršen je raketnim sustavom HIMARS. Upitan koliko je taj sustav, u kombinaciji sa srodnim raketnim sustavima M270 utjecao na tijek rata, naš vojni analitičar kaže sljedeće.

- Prilično je jasno da su ti sustavi počeli mijenjati tijek rata. Ukrajincima je ta tehnika dala doseg u rusku pozadinu kakav do tada nisu imali. Ruska strana do tada je bila sigurna da Ukrajinci ne mogu dosegnuti njihovu pozadinu, što je Rusima omogućilo lagodnost baratanja i skladištima streljiva i gomilanjem streljiva za napadne djelatnosti. Kad je Kijev dobio novo sredstvo kojim se to našlo u dometu - i to preciznom dometu - to je potpuno promijenilo igru. Zbog toga je (velike serije eksplozija ruskih skladišta tijekom ljeta) došlo do radikalne promjene u načinu na koji Rusi koriste topništvo - pazite, njima je ovog ljeta otišlo u zrak više granata nego što su ispalili na protivnika. Sada sve skladište u manjim količinama s puno više skrivanja, a sva veća skladišta su najednom na više od 100 km od fronte, izvan HIMARS i M270 dometa. Ta preciznost pogodaka u mete je potpuno promijenila rusku logistiku.

Na pitanje bi li slanje projektila MGM-140 Army Tactical Missile System (ATACMS), koji se također može ispaliti iz HIMARS-a radikalno promijenilo tijek rata, Tabak kaže da bi s tim projektilima Ukrajinci mogli dosegnuti i Krimski most i sve točke koje već dugo nisu pod ukrajinskom kontrolom.

- Čulo se da su i sami lanseri HIMARS-a koje su dobili Ukrajinci softverski blokirani od korištenja takvog oružja. No, izostanak tih projektila do danas nije napravio takvu razliku. I rakete koje Ukrajinci već ispaljuju iz HIMARS-a i M270 već su poslužile svrsi, kaže Tabak.

Upitan koliko raketa za zapadne raketne sustave Ukrajina još ima na raspolaganju, Tabak ističe da to nije resurs koji se koristi na isti način na koji Rusi troše svoje višecijevne raketne bacače.

- Njima se ne gađa prostor, nego točkaste, precizne mete. Time je potrošnja streljiva manja. A raspoloživost streljiva Ukrajini nije pitanje, nego je pitanje raspoloživost takvog streljiva kod Amerikanaca i zemalja kojima su ga oni prodali. To je fond o kojem pričamo, a on je s američke strane dorađivan na godišnjoj razini. Ta cijela doza je vjerojatno usmjerena prema Ukrajini, a američka se skladišta, koja nisu zanemariva, već mjesecima prazne. No, Amerika nije jedina, tu je još zemalja koje mogu dodati rakete. A treba uzeti u obzir i da Lockheed Martin planira poduplati proizvodnju tih projektila, pa je nakon toga još dodatno pojačati, ističe Tabak pri kraju podcasta Prva linija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. ožujak 2024 07:47