Britanski Telegraph objavio je zanimljiv profil Jeana-Claudea Junckera (59), jednog od najizglednijih kandidata za nasljednika Josea Manuela Barrosa na mjestu predsjednika Europske komisije, u kojem je iznio niz detalja o životu tog luksemburškog političara.
Juncker je do prošlog prosinca bio premijer Luksemburga i jedan od najdugovječnijih vođa u Europi, ali je nakon špijunskog i korupcijskog skandala morao dati ostavku. Naime, pokazalo se da je tajna služba protuzakonito prisluškivala političare i javne osobe, kupovala automobile za privatnu uporabu i primala mito i usluge u zamjenu za pristup utjecajnim dužnosnicima.
Na mjesto premijera došao je nakon što je Velika Britanija 1994. godine stavila veto na imenovanje tadašnjeg belgijskog premijera Jeana-Luc Dehaene za šefa Europske komisije. Umjesto njega tu je poziciju preuzeo tadašnji luksemburški premijer Jacques Santer, dok je Luksemburgom zavladao njegov ministar financija Juncker.
U to vrijeme je započelo stvaranje jedinstvene europske valute, koju je nadgledala Santerova komisija, koja se raspala usred sramotnog korupcijskog skandala 1999. godine.
Juncker je sve do lani bio na čelu moćne Eurogrupe, tijela koje sačinjavaju ministri financija država članica eurozone i koje je vodilo glavnu riječ u borbi s krizom jedinstvene valute. 'Donesemo odluku i čekamo da vidimo što će se dogoditi. Ako se nitko ne pobuni, a većina ljudi ionako ne razumije što smo zapravo odlučili, idemo dalje korak po korak i više nema natrag', rekao je Juncker nedugo nakon uvođenja eura.
Na vrhuncu krize europske valute često su ga zvali 'majstorom laži', s obzirom da je nerijetko organizirao summite Eurogrupe na kojima se raspravljalo o tome treba li Grčka ostati u eurozoni, a onda bi uporno javno pokušavao demantirati da je takav summit uopće održan. Njemački dnevni list Suddeutsche Zietung zbog toga ga je prozvao glavnim obmanjivačem javnosti koji je 'uspio uništiti i zadnji djelić povjerenja koje je javnost imala u Europu'.
I sam Juncker nije krio da je sklon lažima. 'Kada situacija postane ozbiljna, morate lagati', izjavio je. Na sastanku Europskog pokreta, koji se zalaže za federalno uređenje Europe, u svibnju 2011. godine rekao je da je često 'morao lagati' te da je o europskoj monetarnoj politici nužno voditi 'tajne i mračne rasprave'.
'Ekonomska politika i demokracija su nespojive'
Kontroverzu je izazvao i tvrdnjom da ekonomska politika eurozone nije spojiva s demokracijom. 'Svi znamo što treba učiniti, jedino ne znamo kako nakon toga pobijediti na izborima', cinično je izjavio prošle godine.
Osim što je petljao s eurom, Juncker se intenzivno bavio i pokušajem uvođenja europskog ustava. Sasvim je javno govorio da će Europa ignorirati odbijanje ustava na referendumu u nekoj državi članici EU. 'Ako većina odluči ZA, onda ćemo reći sjajno, ako većina odabere NE, onda ćemo reći idemo dalje', izjavio je uoči referenduma u Francuskoj, čiji su građani europski ustav odbili. Nakon tog referenduma te onoga u Nizozemskoj, na kojemu su također većinu odnijeli protivnici ustava, Juncker je izjavio da je većina birača zapravo glasala za dublju integraciju Europe, čime je izazvao salve optužbi na svoj i račun ostalih europskih političara da žive u zabludi te da nisu svjesni što javnost zapravo misli o Uniji.
Nakon propasti prijedloga zajedničkog ustava, Juncker je sudjelovao u pokušaju njegova uskrsnuća kroz Lisabonsku povelju. Bivšem je britanskom premijeru Gordonu Brownu savjetovao da svojim sugrađanima prešuti činjenicu da će i Lisabonska povelja, baš kao i europski ustav, zahtijevati od država članica EU prijenos dijela suverenosti na Bruxelles. 'Pa naravno da će biti prijenosa suvereniteta, ali bih li bio pametan kada bih time privlačio pozornost javnosti', navodno je rekao Brownu.
Privatno, Juncker je odrastao u radničkoj obitelji na industrijskom jugu Luksemburga. U mladim se danima (1974.) priključio Kršćanskoj socijalnoj stranci, a 1982. godine prvi je put postao ministar u luksemburškoj vladi. Godine 1979. vjenčao se s Christiane Frising.
Poznat je kao stratsveni pušač, a navodno mu je posebno teško pala zabrana pušenja u konferencijskim salama po Bruxellesu usred velike krize u eurozoni. Često su ga stoga viđali kako poteže dim pred zgradom u pauzi službenih sastanaka.
Početkom ove godine nizozemski ministar financija Jeroen Dijssebloem ga je optužio da je alkoholičar i pijandura, zbog čega je Juncker u nekoliko navrata javno bio prisiljen braniti svoj lik i djelo tvrdnjom da ne pije previše.