Tajnovita ukrajinska bojna Bratstvo sastavljena je isključivo od dragovoljaca. Njezini su pripadnici dio ukrajinskih specijalnih postrojbi i njihova je uloga u ratu iznimno bitna, no za razliku od drugih pripadnika ukrajinskih snaga, ako ih ruske postrojbe ulove ili zarobe, Kijev će službeno reći da za njih nikad nije niti čuo. Bojna Bratstvo, naime, djeluje duboko iza neprijateljskih linija - na teritoriju Ruske Federacije.
Nekolicina njezinih operativaca pristala je razgovarati s Danielom Boffeyjem, novinarom britanskoga Guardiana koji izvještava iz Kijeva, kojemu su ispričali neke od dijelova svojih zadataka i svoja iskustva s bojišnice preko granice. Boffey ističe da je njihove priče nemoguće neovisno provjeriti te ih stoga treba uzeti sa zrnom soli, ali da su iznimno uvjerljive i kredibilne.
Prijetnja Rusima
"Vrlo nam je lako prijeći rusku granicu", rekao je 21-godišnji Vladislav, najmlađi od tri pripadnika bojne Bratstvo s kojima je razgovarao Guardian. Taras ima 23 godine, a njihov zapovjednik Oleksij, njihova veza sa službenim ukrajinskim snagama, ima 39. Vladislavova poruka glavna je svrha postojanja bojne Bratstvo i razlog što su u medijima odlučili progovoriti o svojim akcijama - žele da ruske snage strahuju od ukrajinskog djelovanja. Njih su trojica pili kavu u Parku Tarasa Ševčenka u Kijevu, na privremenom dopustu između operacija i obuke, odjeveni u civilnu odjeću: traperice, jakne i majice s kapuljačama. Taras je rekao da su se prije dva tjedna vratili s jednostavne operacije.
"Naša je skupina morala odnijeti određenu količinu eksploziva na teritorij Rusije i ostaviti ga na određenom mjestu. Ne znam za koga i za koju je namjenu bio taj eksploziv, no znam sigurno da su neki ljudi u Rusiji spremni pomoći Ukrajincima", ispričao je. Oleksij kaže da dolazi iz obavještajnog miljea, no većina njegovih vojnika unovačeni su ili kao civili ili kao najbistriji pripadnici drugih dragovoljnih postrojbi. Njihovi mali timovi, od četiri ili pet vojnika, procjenjuju gdje su najsigurnije rute ulaska u Rusiju. Katkad proučavaju putove kojima se koriste goveda, katkad se konzultiraju sa švercerima koji su prije rata koristili iste putove za krijumčarenje. Jednom prilikom dobili su misiju zarobiti ili ubiti visokorangiranog časnika FSB-a koji je, prema Vladislavovim riječima, radio blizu granice s Ukrajinom, ali na ruskoj strani.
"Imali smo putanju njegova automobila i odlučili smo postaviti zasjedu", kazao je Vladislav. Čekali su satima, ali auto nije stigao. Kad su morali odustati, imali su novi problem - kako se vratiti u Ukrajinu.
"Naišli smo na graničnu postaju s ruskim čuvarima. Napali smo ih, bilo nas je četiri na četiri. Ubili smo tri Rusa i lakše ranili jednoga. Zarobili smo ga, prevezli na teritorij Ukrajine i predali ukrajinskoj vojsci u ruke", rekao je Vladislav.
Njihova je skupina prošla znatno bolje od stražara - samo je jedan bio ranjen u ruku. Nema svaka priča sretan završetak. Na Božić prošle godine četvorica njihovih kolega ubijena su desetak kilometara iza granice s Rusijom, nedaleko od Brjanska. Oleksij se prisjeća šoka kad su sljedeći dan fotografije njihovih ubijenih suboraca objavljene na ruskim kanalima Telegram. Ruske RIA Novosti objavile su tad da su muškarci nosili "kratke strojnice SIG Sauer, uređaje za komunikaciju i navigaciju te četiri bombe ukupne snage od oko 40 kilograma TNT-a".
Najbolji borci
"Svi smo bili u šoku", rekao je Oleksej.
"Oni su bili naši najbolji borci. Nismo se brinuli za njih i bili smo sigurni da će sve biti u redu. Ne znamo detalje, ali pretpostavljamo da su slučajno ušli u drugu liniju ruske obrane, a ispred nje su bile mine".
Taras otkriva da je njegova najuspješnija operacija bila prije šest tjedana.
"Imali smo zadaću uništiti ruski helikopter koji je prevozio dužnosnike ruskog Ministarstva unutarnjih poslova", rekao je Taras.
"Kad smo prvi put ušli, laserski nišan nije radio zbog lošeg vremena. Idući put, za tjedan dana, pokušali smo ponovno". Krenuli su u 7 ujutro, proveli noć na zadanoj lokaciji i čuli helikopter sljedećeg jutra. Mali dron koji su nosili potvrdio im je da je to isti helikopter.
"Ispalili smo raketu na njega s četiri kilometra. Nismo vidjeli pogodak, ali čuli smo eksploziju, a onda smo brzo pobjegli", kazao je. Čak i ako nisu ubili dužnosnike, Taras smatra da je operacija bila uspješna.
"Pokazali smo da možemo ući na ruski teritorij i pokazali smo Rusima da Ukrajinci mogu djelovati tamo. Nakon što su otkrili naše sabotere na svojem teritoriju, moraju slati vojnike da ih nađu, a to urušava moral", zaključio je Taras.
