Moguće je da upravo pratimo najznačajnije repozicioniranje investitora na tržištima kapitala koje otkriva da bi era visokih prinosa na obveznice, odnosno visokih kamata nakon više od desetljeća mogla postati nova/stara realnost. Je li era jeftinog novca, pokrenuta u radionicama velikih centralnih banaka završena, i kakve promjene možemo očekivati ako jest?
Njemačke 10-godišnje obveznice dižu se malo po malo prema razini od 3 posto – sada su na razini 2,853, a zadnji put su bile na tom teritoriju sredinom ljeta 2011. godine. Istovrsni instrument Sjedinjenih Država sada pak putuje prema razini od 5 posto, a trenutačno je na razni od 4,613 posto. Zadnji put Amerikanci su gledali tako visoku razinu prinosa koje moraju nuditi investitorima u rujnu 2007., dakle, prije 16 godina. Mlađi menadžeri investicijskih kuća poznaju takve uvjete poslovanja samo iz priča starijih kolega.
Srećom, zbog ulaska u eurozonu i solidnih gospodarskih performansi tijekom mandata Vlade premijera Andreja Plenkovića, prinosi na hrvatsku 10-godišnju obveznicu sada nisu odletjeli u nebo za razliku od vremena kad smo čak pomalo s ljubomorom gledali zapadnu Europu; prinosi na hrvatsku desetgodišnju obveznicu trenutačno se kreću oko 3,877 posto, što znači da na tako visokoj razini nisu bili još od prosinca 2015. godine. No, ako znamo da smo ne tako davne 2012. još bili na razini prinosa višoj od 7,340 posto, sada se uz očigledni rast troškova zaduživanja lakše diše. Najveći pritisak u EU ipak će nositi neki drugi.
Talijanska 10-godišnja je već na zastrašujućoj razini od 4,761 posto, i to zbog četiri godine uzastopnih vrlo visokih proračunskih deficita, kao i neodrživog omjera javnog duga i BDP-a na razini od oko 150 posto. Puno bolje stojimo nego Mađari (nisu ušli u eurozonu) pa imaju usporedive prinose 7,480 posto, Slovenci su tek za ‘žilet‘ bolji od nas, a nismo niti daleko od Francuske (trenutačno vjerojatno najutjecajnije članice eurozone), na čiju 10-godišnju obveznicu investitori sada plaćaju prinos 3,397 posto (zadnji put je bio tako visok u ožujku 2014.). Lijepo je gledati da RH trenutačno uživa u jeftinijem novcu nego Španjolska. No, što možemo očekivati – što će za RH značiti povratak u „staro normalno“ kad je u pitanju cijena novca?
„Od SAD-a preko Njemačke do Japana, prinosi koji su bili gotovo nezamislivi početkom 2023. sada su nadohvat ruke. Rasprodaja je bila toliko ekstremna da je natjerala optimistične ulagače da kapituliraju, a banke s Wall Streeta da ponište svoje prognoze… Sada je pitanje koliko više mogu ići, bez pravog vrha na vidiku nakon što su ključne razine probijene. Dok neki tvrde da su potezi već otišli predaleko, drugi to nazivaju novom normalnošću, povratkom u svijet koji je prevladavao prije ere središnje banke koja je lako zaradila novac i iskrivila tržišta bilijunima dolara kupnje obveznica. Implikacije se protežu daleko izvan tržišta na stope koje se plaćaju na hipoteke, studentske zajmove i kreditne kartice te na rast samog globalnog gospodarstva“, komentira Bloomberg.
Prema tumačenju više analitičara čini se da su tržišta počela prihvaćati kako se razdoblje niskih, pa čak i negativnih kamata više neće brzo vratiti. Donedavno su i najveći igrači na tržištima kapitala vodili svoje portfelje očekujući relativno brzi povratak na razine niskih prinosa, ali su sada ozbiljnije shvatili poruke velikih centralnih banaka da će neko vrijeme zadržati kamate na višoj razini. I ostali tržišni utjecaji guraju prinose prema višim razinama, pogotovo očekivanja. Stoga je došlo do značajnih promjena u investicijskim strategijama najvećih. Neki od najuglednijih investitora – kao što su Larry Fink iz BlackRocka ili Bill Ackman iz Square Capitala – javno poručuju kako ne treba očekivati brzu promjenu aktualnog trenda.
O tome da se vraća „staro normalno“ govori nam i podatak da je neuobičajena austrijska „stoljetna obveznica“, koja je izdana u eri jeftinog novca, praktično kolabirala u svojoj vrijednosti te je ovih dana pala na vrijednost od 35 centi za euro, ali treba voditi da se radi o ekstremnom dužničkom instrumentu po pitanju ročnosti, a ne znaku da je Austrija pred financijskim kolapsom.
Promjene koje možemo očekivati u ekonomiji i na financijskom tržištu mogu biti vrlo značajne.
Prvo, dojam je da će promjena sentimenta na tržištima kapitala doprinijeti procesu obuzdavanja inflacije, ali će istovremeno podići rizike usporavanja europskih ekonomija, pa tako i Hrvatske. Ako se prate analize makroekonomista može se uočiti da pretežito dijele konsenzus da će razdoblje viših prinosa odnosno kamata potrajati, ali su i dalje relativno optimistični po pitanju potencijala gospodarskog rasta. Ako se trend rasta prinosa/kamata ubrza, taj optimizam brzo će splasnuti, a mnogi gospodarstvenici i financijski eksperti već sada govore kako im ono nešto iz želuca govori da moraju računati na ozbiljnije gospodarsko usporavanje.
Iz ekonomije prema donosiocima odluka i makroekonomistima objektivno stiže cijeli niz neuobičajenih signala, pa su eksplicitne projekcije vrlo nezahvalna zadaća. No, očigledno je da će uz rast prinosa u RH morati rasti kamate banaka, ali je teško predvidjeti brzinu njihovog rasta, kako u segmentu kamata na štednju, tako i kod kamata na kredite. Jasno je da su u odnosu na obvezničke prinose kamate na stambene kredite i dalje niske, ali isto tako blago pada potražnja za stambenim kreditima, no, moguće je da je to zbog ekstremno visokih cijena, ne toliko trenda rasta kamatnih stopa.
Za RH je trenutačno problem to što situaciju u više velikih ekonomija Europe ne izgleda dobro. Treba, naravno, pratiti najgoreg kroničnog financijskog bolesnika - Italiju - koja je trenutačno osuđena na plaćanje viših prinosa nego prezadužena Grčka (4,316 Grci, 4,761 Talijani) jer je Grčka prekinula populizam Tsiprasa i Varoufakisa, dok je populizam uz vladu ekstremne desničarke Meloni u Italiji ojačao.
Vrlo je neizvjesno hoće li se njemačko gospodarstvo uspjeti konsolidirati na očekivani način; čini se da su već u zoni ozbiljnije političke nestabilnosti. U ovom kontekstu, vrlo je loša vijest novi trend rasta cijene nafte, koja bi mogla probiti cijenu od 100 dolara za barel. A Svjetska banka upravo je objavila prognozu kako se Azija suočava s najgorim ekonomskim prognozama u zadnjih 50 godina, pa je jasno (zbog usporavanja Kine), da niti globalni makroekonomski uvjeti neće maziti male države kao što je Hrvatska.
Ukratko, u RH je logično očekivati usporavanje gospodarskog rasta, kao i usporavanje inflacije, rast cijene kredita, boje uvjete za štediše, ali odgovor pitanje prijeti li nam recesija treba tražiti u većim i moćnijim europskim ekonomijama nego što je hrvatska.