Dopisnik BBC-ja iz Ukrajine Jeremy Bowen u iscrpnoj reportaži opisao je razaranje centra Borodjanke, naselja u blizini Kijeva, i tugu njezinih stanovnika koji su se vratili svojim domovima nakon povlačenja ruskih trupa.
Ističe da je u odnosu na svoju veličinu stradao teže od drugih prigradskih naselja Kijeva, uključujući Buču i Irpin.
Razaranje se primjećuje odmah na ulazu u grad, šetnjom po glavnoj ulici od kružnog toka. Uništene i spaljene zgrade, kuće pretvorene u ruševine, olupine automobila...
Borodjanka, koja se nalazi nedaleko od granice s Bjelorusijom, bila je jedna od glavnih osovina ruskog napredovanja prema Kijevu. BBC napominje da Borodjanka nije uništena nakon nekoliko bombardiranja već da je riječ o sustavnom i namjernom uništavanju.
Nekoliko očevidaca izjavilo je za BBC da su ruske trupe osujetile pokušaje izvlačenja preživjelih ispod ruševina. Ljudima koji su htjeli sudjelovati u spašavanju prijetili su smrću.
Ukrajinski dužnosnici kažu da su ruske snage u Borodjanki možda počinile još teže zločine nego u Buči, gdje je otkrivena masovna grobnica u kojoj je vjerojatno pokopano nekoliko stotina osoba. U ovom trenutku još nije posve jasno kakvi su zločini počinjeni nad civilima u Borodjanki tijekom ruske okupacije. Naime, još uvijek nije počelo raščišćavanje ruševina nakon višetjednog bombardiranja.
Sumnja se da je najviše civila poginulo kada je uništena velika stambena zgrada. U nizu velikih zgrada žućkaste boje, nekoliko ih je sravnjeno sa zemljom.
Tone betona i čelika urušilo se na podrume ispod stanova. Neki stanari misli da ispod ruševina leže deseci mrtvih civila. Policija smatra da bi ih moglo biti stotine. Čekaju dizalice i tešku mehanizaciju za podizanje kako bi mogli početi uklanjati ruševine i izvući tijela preminulih.
Sredovječni muškarac Dmitro Staševski ima sreću što je ostao živ. Njegova obitelj napustila je Borodjanku 24. veljače kada je počela invazija. On je ostao čuvati imovinu - prije rata vodio je ljekarnu u iznajmljenom prostoru. Kada su se Rusi povukli bila je razrušena i opljačkana.
Ruski tenkovi i vojnici prolazili su kroz grad, a Dmitro je sa susjedima većinu vremena provodio u podrumu ispod zgrade, danju i noću. Navečer 1. ožujka odlučio je da se mora preseliti u dio grada koji je manje izložen ruskim napadima, pa je otišao u sklonište na rubu grada. Kada se vratio u zgradu, zatekao je ruševinu, a podrum u kojemu se skrivao sa susjedima i prijateljima bio je zatrpan betonom i čelikom.
- Došao sam u 8:30 ujutro i moj stan bio je uništen. Moja mama, supruga i kći molile su se za mene. Prije nego što se to sve dogodilo, pričalo se o kolonama ruskih tenkova koje se kreću gradom i pucaju na sve. Prvo nisam vjerovao, a onda sam vidio da pucaju na civilne kuće, rekao je.
Dmitrova supruga Svetlana pokušavala je raščistiti uništeni stan njegove majke u susjednoj zgradi, koja je ostala čitava. Rekla je da su Rusi sprečavali sve pokušaje da se spase preživjeli.
- Svi su bili naši susjedi. Ubrzo nakon napada, ljudi su u blizini čuli neke glasove. Ruski vojnici su zaustavili spasilačke napore. Zaprijetili su da će pucati.
- Puno ljudi je ostalo pod ruševinama. Duša me boli, Poznavala sam sve te ljude. Znali smo da su tu od prvog dana, ali nisu nam dali da ih izvučemo, ispričala je Maria.
Neki stanovnici Borodjanke, među njima i Maria, posvjedočili su za BBC da su ruske trupe pljačkale njihovu imovinu.
- Rusi su pokrali sve što je vrijedilo. Čak su mi uzeli i donje rublje. Sve je razbijeno.
Nakon povlačenja ruskih trupa, mnogi stanovnici Borodjanke vratili su se svojim domovima, a ono što su zatekli ih je duboko uznemirilo i potreslo.
Svitlana Gontar, koja se vratila u utorak ujutro, jecala je kada je vidjela što se dogodilo s njezinim rodnim gradom.
- Imali smo zeleno naselje, bilo je jako lijepo, djeca su ovdje išla u školu. Imali smo tri škole, tehnički fakultet i glazbenu akademiju. Sada nemamo ništa. Djeca su izgubila djetinjstvo, sjećanja, sve.
Ispred ukrajinske pravoslavne crkve sa zlatnom kupolom lokalni svećenik, otac Dmitro, nadzirao je raspodjelu kruha. Ispričao je za BBC da je vidio kako ruski snajperisti ubijaju civile.
- Dogodilo se to 2. ožujka u blizini benzinske postaje. Vozili smo se cestom, a za nama su išla dva automobila s civilima. Samo su zapucali u njih, bila je to egzekucija.
- Otkako su Rusi otišli, pokušavali smo osigurati humanitarnu pomoć, uglavnom zalihe iz zapadne Ukrajine. Ali to mora biti trajna hrana jer većina ljudi još nema ni struje ni grijanja.
Mjesta najvećih razaranja u Borodjanki ruske snage gađale su iz zraka ili balističkim projektilima. Granatiranje stambenih zgrada i smrt stotina civila, za koje se strahuje da su poginuli, moglo bi biti okarakterizirano kao ratni zločin ako se dokaže da stambene zgrade nisu skrivale vojnike ili oružje, napominje BBC.