Aleksandra Prijović, iako barem polovici Srbije do jučer nepoznata, napuni beogradsku Arenu tri puta, i to ljudima koji plate ne tako jeftinu kartu da bi ju gledali; njezin imenjak Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije i njezin spin-diktator, napunio je Arenu (svjedoci, doduše, tvrde da i nije bila baš puna, no kako god) samo jednom, i to ljudima čiji je dolazak iz čitave Srbije morao platiti: autobuse, sendviče, sokove i vodiče koji će ih spriječiti da slučajno ne zalutaju ili namjerno ne odlutaju. Važniji među prisutnima u Areni dobili su nešto i u gotovini, a na dan izbora skromni džeparac i sitni znak pažnje dobit će svi koji budu ispravno glasali i koji to mogu dokazati snimkom s mobitela.
Isto se neki dan kasnije ponovilo...